Slavko Kukec - PiPi

17.02.2010., srijeda

…ELA


O, mile riječi, dok sam čekao;
k`o da mi stadeš leđa okretati,
ostavljajući za sobom besmisao
tišine u kojoj je teško živjeti.

Iz tišine čupam zadnju misao,
i nije ona lijepa kao ti,
kao dan je, kad te nisam gledao
grčevita i bolna poput smrti.

O, riječi izlomljene i bolne;
šum ste valova i pjena bijela,
na pijesku tragovi izgubljene,

idite da bi vas ona vidjela,
jer u vama život raste i gasne,
neka u vama ime pronađe, ELA.

.......................................................

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.