Slavko Kukec - PiPi
02.01.2010., subota
Četrdeset dana
|
Četrdeset dana; tiha koraka, predjelima pustim bježim od ljudi, a hrana mi samo pjesma cvrčaka, to ovaj pjesnik, sam sebi dosudi. Štiteći sebe od srca što žudi i od njenih mirisnih uvojaka; (vidjet se moglo gdje trepere grudi) oh, svaki bolni stih mojih bitaka. Sva pusta mjesta uvale i trave i vrbik i u njemu mlake sjene; života čudna, znaju tajne prave. Pa ipak bijeg od ljudi, od mene ne mogu Amora da zaustave; da hvali mi, najljepše oči njene. …. "besmrtni" Petrarka u svojim stihovima nosi prekrasnu tajnu...a ovi moji stihovi protkani su nitima njegove besmrtnosti... " Solo et pensoso i piu deserti campi " „Zamišljen i sam pustim predjelima „ |
