Bubamarcic i maslacak

Danas je mom dragom, kojem sam u nekom prijašnjem postu napisala koliko ga volim, sa svim manama, rođendan. On zna da mu želim da mu se ostvare sve želje, najljepša mu se već ostvarila, kaj ne, ima mene. Mislim da će navečer pasti kakva fina večerica. Sretan rođendan mojoj ljubavi.

Evo i mene, još uvijek Mirkec ne radi. Bila su dva informatičara i nisu ga uspjeli popravit. Navodno je problem u antivirusnom programu koji blokira mrežu. Sad pišem u glavnom uredu i svi pilje u to kaj pišem.
Adio, nadam se da će se nać neki lumen koji će popravit Mirkeca.

Evo, već dva dana nisam ništa napisala. Ozdravila jesam, nisam više bolesna, ali mi na poslu na kompjutoru veza ne radi. Pa, ako netko nekim slučajem zna što znači «Limited or no conccetivity» nek mi javi. Inače, komp kojeg sam od milja nazvala Mirkec, je poludio. Napao ga neki virus i jedva se izvuko. Antivirusni program je poludio od izbacivanja upozorenja, bilo je ih je valjda 10, ali sve jedan virus u jednom file-u. Poludjela sam, već sam mislila da je gotovo. Kod zubara, hvala na pitanju, je bilo ludo i nezaboravno. Dobila sam dvije anestezije, poslije više ništa nisam osjetila. Sve ok, nadam se da će mi Mirkec skoro proradit, jer evo, vikend je pred vratima. Petak je…jupi. Na poslu su me izmasakrirali, ali o tome ću drugom prilikom. Sad imam malo mira i idem jesti breskvu i popiti još jednu kavicu, a vi mi svi lijepo uživajte u vikendu.
Poooozzzzzzzzdravvvvvvvvčiććiiiiiiii…………

Ne da mi se ništa, mislim da ću se razbolit. Imam temperaturu i šmrcam, užasno mi je zima, a još radim. Nemam nikakve volje, ne da mi se ni pisat poruke i chatat, grozno je to kad si bolestan. Malo me i glava boli, tako da danas nemam inspiracija. Uživajte ljudi u ovom „prekrasnom“ danu, a ja se idem liječiti.

Ove su riječi posvećene samo tebi, tebi sa svim tvojim manama, koje imaš na desetke. Volim te više od svega iako kritiziraš cijeli svijet bez kompromisa. Tebi i tvojim očima koje su me, pa dosta davno zavele i koje me još uvijek zavode, tvojim usnama koje me najnježnije ljube. Tvojim grubim riječima koje su me toliko puta povrijedile, a onda se poslije ispričavale. Tebi, koji mene i moje snove nikada nećeš razumjeti i zato me voliš. Moje snove i nade, želje i misli o kojima samo ti sve znaš. Tebi, sa kojime se obožavam probuditi i uz kog mi je još slađe zaspati. Tebi, koji ćeš ne razmišljajući napraviti pet krivih stvari u krivo vrijeme i onda jednu kako treba. Tebe, sa svim neostvarenim obećanjima i neispunjenim željama.Tebi, sa kojime želim provesti cijeli svoj život, jer se uz tebe osjećam voljeno i zaštićeno. Volim te zbog toga što ćeš za svakoga učiniti nešto iako ti to nikada neće vratiti. Možda si i malo naivan zbog toga, ali ja pazim na tebe. Znaš da sam uvijek tu i nekad to jako dobro iskoristiš, ali što, pa iskoristim i ja. Volim tebe i tvoj odgovor –Osim Angeline Jolie, na moju izjavu –Nitko nije savršen, pa onda ja dodam -I Nike Kranjčara, jer znam da ti to digne živce isto kao što ti znaš da meni tvoj odgovor digne živce. Tebi, kojem gledanje striptizete nije neki gušt, pa se ljutiš kad ja gledam stripere, a još više se ljutiš kad se ja ne ljutim što ti gledaš striptizete. Volim tebe koji me i po ljeti usred noći pokrije, za svaki slučaj da mi nije hladno i koji u pola četiri ujutro ide ubijati paukove po sobi, jer ja inače ne mogu spavati. Sve bih ti mogla dati i znam da bi i ti meni sve dao.

In the wildest times of the world... baš mi super svira ova wonda shepard i muzika iz serija Ally Mcbeal, koju obožavam za dobro juto.
Jučer je bio dan za pamčenje. Nakon što sam se i naradila, jedva sam stigla pobjeć iz ureda da stignem na bus, pa da onda stignem kod zubara na vrijeme. Kod zubarke sam imala provod i pol. Izmučila me sa tim svojim spravicama. Svaki put kad dođem ona izvadi neka nova pomagala. Od igli, cjevčica i ostale kompanije. No dobro, to bilo, pa prošlo. Onda dođem doma, gladna, a baš i ne bi smjela jest. Došlo mi je da jedem meso (vegetarijanka sam). Tak sam htjela pojest sendvič onak sa polijem, salatom, majonezom i paradajzom. Uspjela sam se oduprjet, tak da je na kraju moj karakter bio jači. Opet se, naravno, nisam ništa naspavala i jedva čekam sutra. Dok sam onak mamurna sa naočalama na nosu da mi se ne vide podočnjaci, hodala ilicom skužila sam da mi je najlonka puka. Jupi. Trk u dućan po najlonke i sad sam se presvlačila na poslu, a da mi se to barem prvi put dogodilo. Nikak da naučim lekciju i nosim rezervne najlonke u torbi. Ond sam otišla kupiti fornete za doručak u onaj žabac i moram reć da su one cure kaj tam rade tak neljubazne, za nevjerovati. Ne samo danas, nego svaki put kad dođem. Valjda su do podne ljute same na sebe, a poslije podne na cjeli svijet. Cure, živnite malo i shvatite da ako kupci neće dolazit kupovat kod vas da će vam zatvorit dućan i dobit ćete otkaz.

Obožavam viked.
Pusa i pozdravčić...

U firmi se spremaju na izlet. Kakav izlet? Ko da nemam pametnijeg posla nego provest vikend s njima u nekoj nigdjezemskoj. Prvo su rekli da idemo na jedan dan i to mi je ok, išla bih, ali tri dana, pa ljudi moji ste vi normalni?
Ionako ih gledam osam sati pet radnih dana i sad da još s njima provedem vikend. Aha, luda sam za tim. Tako da sam ja odlučila da ne idem. Ne samo ja, ima ih još. Sad hodam po zgradi, a svi me isputuju – jel ideš? Hm, pa da razmislim, ne. U utorak sam propješaćila pola Zagreba i jučer i još sad još uvijek me boli lijevo stopalo i ne mogu hodat. Ko neka bakica sam. Kak onda ne bi bila živćana. Al dragi me jučer odveo na palačinke... To je bilo dobro

Pozdravčići...

Vec je tri sata. Nakon sto sam propjedacila pola Zagreba, evo mene strgane u uredu. Noge ce mi otpast. Dragi i ja smo se odlucili tetovirati. Ja bi neko cvijece ne nozi, a on jos ne zna što ce. Moramo se jedan dan ici naruciti. Još malo pa nam se blizi druga godisnjica, moramo to proslaviti na neki neuobicajen nacin. Dragi bi htio da se odemo vjencati, onak da niko ne zna, ko u las vegasu. Mislim, tesko zabu u vodu natjerat, ali mislim da ćemo to ostaviti za neki drugi put, ionak smo vec zaruceni i ja ipak želim vjencanicu. Bas me zanima kakva ce nam ideja jos pasti na pamet. Tko zna, možda se i vjencamo. Idem se spremati doma. JJJEEEEEEEE.

Saznala sam reakciju žene koja je popila onaj koktel o kojem sam pisala prije nekoliko dana. Naime, ona je bila oduševljena kak sve to skupa super izgleda i ima dobru boju. Svašta, ja mislim da ona i ne zna kako bi koktel uistinu trebao izgledati.

Tako sam umorna, tak mi se spava, sjednim pred kompjutorom i svi gumbići su mi se ispromješali, a tek je ponedjeljak. To mi i treba kad sam jučer lumpovala, a ni danas neću rano na spavanje. Ajde, još ću ja nekako danas proć, ali sutra... Mislim da neću funkcionirat normalno. Zaspat ću... Laku noć...Ovo je bio jedan „super“ vikend. Bila sam oduševljena time što sam išla na koncert jedne super grupe. Kaže meni moj dečko da idemo zajedno. Super, kažem ja, idemo. Dodemo mi na koncert, a to naravno i kasnije počelo, a njega bole noge. On ne može stajati, jadan. Popizdila sam. Tak da i nisam bila na koncertu do kraja jer sam morala ić. Dobro, svirali su još samo kakvih 15 minuta, al opet, mogao se strpit. Jučer on meni šalje porukice, ovakve i onakve, sa raznoraznim objašnjenjima. Nisam se ja ni ljutila baš previše jer mi to baš i ne ide, ali da sam bila živčana, to jesam, ali prošlo me. Iskreno priznajem, da se dobro osjećam kad se on na sto načina trudi da nešto ispravi. Tak i treba.

Jučer se dogodilo puno zanimljivih stvari, a dan je bio baš super. Shvatila sam da mi želje ostvaruju. Nedavno sam zaželjela da dobijem malu micu i jučer sam jednu pronašla na dvorištu. Jadna je sva preplašena, al je baš prslatka. Crna, čupava sa zelenim očima. Već imam dvije mace, isto su slatke i zanimljive, al su velike. Smješno je bilo kak su jučer promatrali ovog malog. Baš mi je lijepi, nadam se da će se pripitomiti. Bili moj dečko i ja jučer u bircu u kojem on radi. Tamo radi jedna konobarica, koja nema pojma o tome kak se rade kokteli, a školovana je baš za konobaricu. Došli neki ljudi i naručili B52. Za one koji ne znaju, to je koktel koji se ne mućka nego se tri sastojka lijevaju jedan na drugi nekak sa žlicom, pa ispade u tri boje.
Ona je sva ta tri sastojka stavila u shaker i sve skupa sve izmješala, stavila led i onda sve to poslužila u čaši za tuborg. Jadan onaj ko je to dobio. Nemam više vremena, moram po poštu. Ugodan vikend.

Kako danas ni ja baš nemam nekog pametnog posla, još, a sama sam, pa mi nije baš nešto zanimljivo. Opisati ću jedan „radni“ dan jedne državne institucije koja je sa nama u zgradi, pa nek svi vide što je život. Radno vrijeme im počinje u 07:30 sati. Do osam kuhaju raznorazne kave, od nesica, turskih, onih iz aparata itd. Onda do kakvih 09.00 piju kavu u sobi za sastanke. Nakon toga neki od njih idu raditi, a neki nastavljaju tako da pogledaju poštu, mail i onda lijep svi skupa pričaju u kuhinji. Oko pola dvanaest opet počinju kuhati kave i onda opet u 12:00 piju kavu, svi. Neki opet krenu raditi, a neki opet pričaju, po hodnicima u kuhinji. Onda oko 14:30 kuhaju ručak, ne da jedu sendviče ili nešto tak, oni kuhaju rižoto s plodovima mora i takve gluposti pa cjela zgrada smrdi. Kad se fino najedu idu doma, jer radno vrijeme im je do 15:30. Ja ću popizdit! Al tak je doslovce svaki dan, osim ako imaju kakav poslovni sastanak. Onda ne kuhaju nego naruče catering. Već sam si ja razmišljala da se zaposlim kod njih, al mislim da bi mi pozlilo od tolko kave, a i udebljala bi se, al opet... tko ne bi volio imati takav posao???

Još jedan tjedan je gotov JUPI! Barem onaj radni dio, al opet, kak za koga.

Razmišljam cjeli dan o nećemu što se zove obećanje. Naime, kao što svi znamo to bi trebala biti riječ kojom se obvezujemo ispuniti ili ostvariti nešto što smo rekli. Ima ljudi koji svoja obećanja održe ili ako ih u potpunosti ne mogu ostvariti, potrude se barem nekako iskupiti. Meni je riječ obećanje jedna jako teška riječ jer te obvezuje na nešto. Zbog toga ja jako dobro pazim da svoja obećanja održim ili ako znam da to neću moći ispuniti jednostavno, ne obećam jer svako neispunjeno obećanje je nepoštivanje osobe kojoj je namjenjeno. Time sami stvaramo sliku o sebi u očima te osobe.
Naime, pišem sve ovo jer jedna, meni inače draga osoba, moj dečko, upravo to radi. Svako obećanje koje sam dobila od njega nikad nije ispunjeno. On je za to baš jučer dobio jezikovu juhu, kak bi se reklo, a još odavno je dobio i to da mu više ne vjerujem. Zato, svako tko nekome nešto obeća, najbolje mu je isputniti to. Idući put nemojte obećati.
Sigurno ne želite da vam netko idući put kaže: tvoje obećanje, ludom radovanje, jer to baš i nije neki kompliment.