Bubamarcic i maslacak

In the wildest times of the world... baš mi super svira ova wonda shepard i muzika iz serija Ally Mcbeal, koju obožavam za dobro juto.
Jučer je bio dan za pamčenje. Nakon što sam se i naradila, jedva sam stigla pobjeć iz ureda da stignem na bus, pa da onda stignem kod zubara na vrijeme. Kod zubarke sam imala provod i pol. Izmučila me sa tim svojim spravicama. Svaki put kad dođem ona izvadi neka nova pomagala. Od igli, cjevčica i ostale kompanije. No dobro, to bilo, pa prošlo. Onda dođem doma, gladna, a baš i ne bi smjela jest. Došlo mi je da jedem meso (vegetarijanka sam). Tak sam htjela pojest sendvič onak sa polijem, salatom, majonezom i paradajzom. Uspjela sam se oduprjet, tak da je na kraju moj karakter bio jači. Opet se, naravno, nisam ništa naspavala i jedva čekam sutra. Dok sam onak mamurna sa naočalama na nosu da mi se ne vide podočnjaci, hodala ilicom skužila sam da mi je najlonka puka. Jupi. Trk u dućan po najlonke i sad sam se presvlačila na poslu, a da mi se to barem prvi put dogodilo. Nikak da naučim lekciju i nosim rezervne najlonke u torbi. Ond sam otišla kupiti fornete za doručak u onaj žabac i moram reć da su one cure kaj tam rade tak neljubazne, za nevjerovati. Ne samo danas, nego svaki put kad dođem. Valjda su do podne ljute same na sebe, a poslije podne na cjeli svijet. Cure, živnite malo i shvatite da ako kupci neće dolazit kupovat kod vas da će vam zatvorit dućan i dobit ćete otkaz.

Obožavam viked.
Pusa i pozdravčić...