utorak, 30.08.2005.

Inace sam plavuša, ali moram priznati da su mi vicevi na naš račun smješni.
Evo jednog:

Jučer sam napravila test trudnoće - pohvali se plavuša prijateljici.
- I jesu li bila teška pitanja?

| 13:44 | Komentari (0) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 29.08.2005.

Mislim da sam već jednom napisala kolko mrzim ponedjeljke, sva sreća da baš i nemam kaj za radit, ali brzo mi je prošlo. Pošto nemam ništa pametnog za reć: evo jedne pjesmice, koju obožavam:

Looking from a window above
It's like a story of love
Can you hear me
Came back only yesterday
We're moving farther away
Want you near me
All I needed was the love you gave
All I needed for another day
And all I ever knew
Only you

Sometimes when I think of your name
When it's only a game
And I need you
Listen to the words that you say
It's getting harder to stay
When I see you
All I needed was the love you gave
All I needed for another day
And all I ever knew
Only you

All I needed was the love you gave
All I needed for another day
And all I ever knew
Only you

This is gonna take a long time
And I wonder what's mine
Can't take no more
Wonder if you'll understand
It's just the touch of your hand
Behind the closed door

All I needed was the love you gave
All I needed for another day
And all I ever knew
Only you

| 14:57 | Komentari (0) | Isprintaj | #

petak, 26.08.2005.

ViKEnd, vIKenD

Uvela ja male promijene. Napokon sam našla nešto što mi se sviđa, ali mi se ova slova baš i ne vide najbolje, al kaj sad? Ne možeš imat i ovce i novce. Završio je još jedan radni tjedan, pa sad jurim na jednu finu kavicu sa curama. Dečko mi je još uvijek bolestan i kabel mi još uvijek ne radi. Al što sad. Bude bolje. Ugodan vikend svima...

| 15:22 | Komentari (0) | Isprintaj | #

četvrtak, 25.08.2005.

Kad ti nešto ne ide onda ti sve ne ide. Tak, nakon što sam proglasila bankrot za ovaj mjesec, odlučila ja kupiti usb kabel za mob. To si već dugo želim, pa sam još malo speglala karticu. Nakon što sam se pola dana mučila da nađem neki dizajn za ovaj svoj blog, nisam ništa našla i sve što sam sama napravila mi se nije sviđalo, pa sam si izabrala ovaj neki privremen. Ima hrpetina toga po netu i ništ mi se ne sviđa. No dobro, bila sam tak ljuta, pa reko, obradovat ću se s kablom.
Sva sretna kaj sam si ga kupila, ja dođem doma, upalim komp, instaliram, spojim mob i sve kaj piše, kad ono, to ne radi. Nikak da uspijem spojiti mob i komp, a još me i traži neki serijski broj kojeg nigdje nema. Otišla ja opet u dućan pitati kaj s tim, a oni meni rekli da trebam ukucati IMEI broj moba, kad opet, naravno, to nije to. Kaj su mi to prodali? Još uvijek mi to ne radi. Al, ne, to nije sve...
Dođem ja jučer ujutro na posao, upalim komp, hoću na net, jer moram pročiti horoskop, vic dana, vidjet dečka i djevoju dana, pogledat mail, a komp neće na net. Komp uopće nema nikakve konekcije ni s netom, ni sa ostalim kompovima. Dođe jedan informatičar, pogleda i kaže da je mrežna kartica pregorjela, al da ni on sam ne zna kaj se desilo jer su nestali driveri za nju. Kaj sad, treba zvati servis... koji je na godišnjem. Pustila sam sve k vragu. Dečko mi se razbolio.
Ali poslije kiše uvijek dođe sunce. Danas dođem na posao, upalim komp, tak idem pogledat jel radi net, kad ono, radi. Ja ne znam na koju foru, ali komp opet radi normalno i ima sve konekcije. Krenulo je na bolje, nadam se da mi je dragi ozdravio.

| 12:03 | Komentari (2) | Isprintaj | #

utorak, 23.08.2005.

Onaj tko ovo vidi nek ne misli da ovo inace ovak izgleda. To se ja igram sa bojicama i ostalim, pa mi se sad vise ne da i ostavit cu to tak.

| 13:30 | Komentari (1) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 22.08.2005.

Evo, jedne prigodne price o maslačku, koju je napisala Sunčana Škrinjarić.
Pa, ko voli, nek izvoli...

PLESNA HALJINA ŽUTOG MASLAČKA
Svake godine cvijeće priređuje svoj veliki, raskošni ples do zore. Tada zvijezde sjaju jače nego obično, a mali lampioni - krijesnice pale svoje svjetiljke po grmovima. S dalekih samotnih proplanaka dopire do plesne dvorane slavujeva pjesma, miševi su članovi zabavnog orkestra, a vjeverica - veliki bubnjar. To se događa svake godine u isto vrijeme samo mi ljudi teško saznajemo točnu noć i mjesto plesa, jer cvijeće je tajanstveno…

Znate i sami, da nikada ne govori… Ipak, štošta se može saznati od leptira i brbljavih bubamara, tih velikih prijatelja cvijeća. I oni odlaze na te godišnje plesove i svojim krilima kao lepezama rashlađuju umorne plesače. Ova je priča ispričana malenom, svjetlokosom dječaku koji je volio cvijeće i životinje. Nije trgao cvjetne latice po nasadima parkova i nije vukao za rep svoju sirotu, ostarjelu mačku. Bio je dobar, a životinje i cviječe vole djecu i povjeravaju im o svome životu više nego ostalima. Čitavu godinu cvijeće se priprema za taj ples. Kroje se šarene haljine, nježni ukrasi i čudnovate kape, leptiri donose na svojim ledima uzorke iz dalekih krajeva. Ruža - taj divan cvijet - odijeva nježno, šareno ruho i posipava latice opojnim mirisom. Plavooke potočnice odijevaju modre haljinice sa zelenim kišnim kabanicama. Ljubičica skromno nosi svoju jednostavnu, ali otmjenu odjeću, visibaba dolazi odjevena u bijelo kao vila ili mlade nevjesta. Vitki zumbuli plešu sa stidljivim orhidejama, mirisni jorgovan sa žarkim tulipanima, blijedi lopoč sa sredine jezera doziva svoju ljubimicu - hladnu i čudesnu peruniku. Vi poznajete, sve to cvijeće., visibabe i ljubičice brali ste u šumama, ruže se kupuju kao dar za rodenđan, jorgovani su možda mirisali u vašim staklenim vazama.

Ali postoji cvijet koji se ne prodaje po trgovinama, ne bere na proljetnim šumskim šetnjama, on ne miriše lijepo, a vrtlari ga ne vole. Ljudi gaze po njemu: - To je maslačak, obični dosadni drač. Pa ipak, na velikom godišnjem plesu imao je maslačak najljepšu haljinu, nitko pa ni ruža nije bila tako lijepa, kao skromni cvijet iz seoskog jarka.
To se dogodilo jedne godine, ne znam koje, jer u životu cvijeta sve se ponavlja. Ono ne broji svoje godine kao mi ljudi, u njih prolazi vrijeme brže nego u našim kalendarima. Krojile su se haljine za veliku plesnu svečanost, svaki cvijetak je bio radostan, sunce je sjalo, nebo je bilo modro i ravno kao velika staklena ploča.

A u seoskom jarku plakao je bijelim suzama maslačak u svojoj ružnoj izgaženoj suknji u kojoj nikako nije mogao poći na ples. Ali nikoga nije bilo tko bi mu mogao pomoći samo je jedna bubamara čula njegovo jecanje i upitala ga: - Zašto plačeš? Svi se raduju, a ti si tužan. Reci, možda te mogu savjetovati. Maslačak je odgovorio: - Haljina mi je izgažena, ne mirišem kao ruža ili jorgovan, nemam plavu boju potočnice ni ponosno držanje zumbula. A sutra je ples. Neću da budem najružniji. Bubamara se zamislila. Ona je mudra i stara, svuda putuje i svakoga poznaje, ali nije znala pomoći malom maslačku. Samo je rekla: - Sazvat će sve kukce i pitati ih za savjet. Sigurno će ti netko od njih pomoći. I došli su uvijek zaposleni mravi, krijesnice umorne od noćnog rada, leptiri, bumbari i pčele, cvrčci i uholaže, pa ćak i jedan smrdljivi martin. Ali nitko nije znao pomoći malom maslačku koji je isplakao svoje suze i na kraju zaspao od tuge. Sanjao je o plesnoj svečanosti, o najljepšoj haljini i sjetnoj slavujevoj pjesmi, pa je makar u snu bio zadovoljan.

No, u jarku na povišenom mjestu medu šibljem i otpacima stanovao je neki stari, vrlo ružni pauk koji nikada u životu nije bio dobar. Bio je krvnik jadnih mušica, koje su se zalijetale u njegovu golemu mrežu, bio je zloban i pakostan, a živio je kao pustinjak. Zato ga nitko nije pozivao na sastanke i svečanosti. Ali te noći, koja je bila lijepa i jasna jer je mjesec pokazao čitavo svoje okruglo debelo lice, stari pauk osjetio se nesretnim i osamljenim. Osjetio je da mu se približava smrt, a on nikada nije nikoga volio, nikada nije nikome donio radosti i darovao srece, nego samo tugu i suze. On pogleda maslačkov cvijet i reče samome sebi:-Izatkat ću mu haljinu nježnu i prozračnu poput najfinije paučine, providnu i laganu od najdivnije prede, kakvu nema niti jedan cvijetak. Učinit ću nekome radost i bit će mi lakše umrijeti, jer teško je ostaviti svijet kad saznaš da te nitko nije volio.

I stari se pauk dade na posao. Radio je neumorno čitavu noć, a ujutro je haljina bila gotova. I on je pokloni malo maslačku koji je od čuda i prevelike sreće rasklopio svoje žute cvjetove. I maslačak odjene haljinu nježnu poput daha izatkanu tajnom vještinom starog pauka koji umre od sreće i ponosa, jer cvijetak je bio prekrasan i svatko mu se morao diviti. I u svojoj prozračnoj, paučinastoj haljinici maslačak ode na ples. Svi su se divili njegovoj haljini, najljepšoj i najčudesnijoj u koju je stari pauk utkao svu ljubav svog oporog srca koja je bila skrivena na dnu.

Maslačak je plesao sa svima i bio je sretan. Glazba je te noći bila krasna, životinje su se umirile slušajući slavujevu pjesmu, pa i posve mala djeca u kolijevkama prestala su plakati. Maslačak je bio sretan i radostan. Dozivao je leptire i razgovarao s bumbarima. On je kao i jasmin i perunika hvatao blijede mjesečeve zrake koje su se prosipale na prostranu poljanu i na cvijeće prekrasno u ovoj nezaboravnoj noći. Sutradan bilo je sve isto kao i obično, a maslačak je još sanjao o velikoj sreći protekle noći. Neki nestašni dječak puhnuo je u njegovu prozračnu plesnu haljinicu i ona se raspršila daleko po putovima. Ali od onda svake godine uoči cvjetnog plesa maslačci oblače svoje divne paučinaste haljinice i odlaze.

Idućeg proljeća na toj poljani niklo je desetak novih malih maslaćaka i svi su oni također otišli na veliki cvjetni ples. Tako se ova priča ponavlja iz godine u godinu.

| 13:40 | Komentari (2) | Isprintaj | #

srijeda, 17.08.2005.

Dugo nisam ništa napisala, to tek sad vidim, ali bila sam na moru sa dečkom i bilo mi je fenomenalno, samo kaj sam se sad navikla na to da je on non stop sa mnom i sad mi je tak glupo bez njega da to ne mogu opisati. Bas mi je bilo lijepo i htjela bi još ići na more. Već dva tjedna radim i ništa ne radim, godišnji su još uvijek u tijeku tak da se mi tu na poslu zajebavamo i uzaludno trošimo dane. Čak sam dobila tjedan dana godišnjeg više. HA, HA. Sad sam tu u kišnom Zagrebu, a danas ujutro sam pokisla. Izlazim iz kuće i bila sam lijena uzet kišobran, pa nije padala kiša. Izađem ja na Črnomercu iz busa, kad ono, lijeva li ga... Tak, lijepo na tramvaj i onda pod svaku strehicu. Nekak sam došla do ureda i nisam bila baš previše mokra, bila sam ja i u gorim situacijama. Tak, tek je 17. a ja potrošila svu plaću, ne znam kaj me spopalo ovaj mjesec. Na posliću skidam pjesme, svega sam već skinula, tak mi je super kaj sam šefa uvjerila da nama treba adsl modem. Skinem si album za pet minuta. Idem si sad skinut još jedan.

| 10:19 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>