Evo me u mojoj toploj sobici…vani sniježi…pročitao sam poštu što me razveselila…
Slušam prastari stare hitove Balaševića i pogodi mi se pjesma sa naslovom iz novina:
Narodnjaci
Narodnjaci su preuzeli stvar
Znaju sistem,i stvaraju dar-mar
Rasturaju po pitanju tiraža
Sve veća je blamaža biti jedan od nas.
Narodnjaci su ukrali moj bend
Narodnjaci su federalni trend
A mi smo gurnuti u ilegalu
Na kom tajnom kanalu naći bazu i spas.
O narodnjaci, sve vam je u šaci
Al zašto da se baci, ma ostavite nešto i za nas…
Narodnjaci, braćo i zemljaci
Budite ortaci, pa smanjite taj gas.
Narodnjaci na ključnim mestima
Narodnjaci u glavnim vestima
Na džinovskim plakatima u boji
Kud koji, mili moji, da vam ne čujem glas.
Narodnjaci sa našim curama
Narodnjaci u svim strukturama
Od udruženog rada pa do sporta
Narodnjak ante portas, njihov dolazi čas.
O narodnjaci, sve vam je u šaci…
Nemaju njive te perspektive
Armiran beton zove nas sad
A snovi lebde između negde
Na relaciji selo-grad.
Nastupa era amatera
Iz svoje kože može se sad
Rapidno stasa hibridna klasa
Na pola puta selo-grad.
Narodnjaci, sve vam je u šaci…
Nikad ne mogu dokučiti tko li je ovom tipu slagao sve te milione stihova u glavi…Kao da je čovjek bio u budućnosti prije dvadeset-trideset godina i vidio što će se sve dešavati…
Jer slušajući sve te pjesme kao da je vrijeme stalo…kao da smo sjebali Einstaina…
Druga je mogućnost da plivamo u močvari od jedne do druge obale i tako nam se život stalno ponavlja…Jedino što se u međuvremenu desi je da povremeno opizdimo u stabljiku šaša pa izgubimo smjer…Ali onda sleti neka čaplja pa nas poplaši i vrati nazad…
No vratimo se na asocijaciju narodnjaka…
Ne mogu se načuditi čuđenju medija na učestala ubojstva u tim klubovima…Čestitam pametnim medijima…kao i obično…
Da netko od tih mudrih novinara proanalizira stihove svih tih hitova začudio bi se što ustvari nema kolektivnih ubojstava…
Jer kako ostati miran na ove stihove :
Puste noći ambis mog života
A o javi da ne pričam ja
Da l je ova kletva s neba stigla
Ili tuđe grehe plaćam ja
Sklonite sa stola čase i tanjire
Da od muke ne razbijem sve
Sad je jedna žena ambis mog života
Narkoman sam postao zbog nje
Sklonite sa stola čase i tanjire
Da od muke ne razbijem sve
Sad je jedna žena ambis mog života
Da li vredi umreti zbog nje
I ulice puste su od snova
A na njima vidi se moj trag
To nikome poželeo ne bih
Stvarno više nikom nisam drag
Pa kom ćeš biti drag zemljače nakon ovoga? Hahahahaha…
Ali i naši glazbeni dragulji ne zaostaju vrhunskom poezijom, kao npr. Jasmin Stavros (častim ga uvrštavanjem u narodnjake):
Volim ti kosu i tvoje oči ,
volim kad čekam hoćeš li doći (zamisli zadovoljstva)
Volim ti ruku kojom ti pišeš (e ako mi ovo netko rastumači ljubim ga u čelo pametno)
volim te slušat kad kraj mene dišeš… ( a ovo je za deset…jedino ako je pulmolog pa stetoskopom sluša…jer kad se nekom čuje disanje ili ima bronhitis ili hrče…Njegova očito mora hrkati…)
Ma bole me usta od smijeha dok sam čitao svu tu liriku…Može se napraviti enciklopedija gluposti… a 99% su crnjaci koji su idealni za suicid…
E sad, lako je za zaključiti da je klijentela kojoj je to vrhunac umjetnosti laka na obaraču…Ne mogu zamisliti da netko tko gleda Labuđe jezero povuče pištolj…Ako nije obolio od H5N1…
I onda kao žaljenje za ubijenim mužem troje djece…Pa koji je kurac radio u tri ujutro na narodnjacima?…
I opet me Frenky sjebe svojim mislima 21 stoljeća…Kaže da ni to nije slučajno što nam uvlače ponovo taj trend…Ali i to da ti narodnjaci nisu opasni koliko oni drugi…oni koji nam kroje sudbinu…A poezija im ista…
Jebeš budalu…
