ponedjeljak, 25.09.2006.
malo o skijaškim disciplinama
evo počinje i ta sezona.
nije ni počela,a meni je već to najgora sezona ipak.
mislim da ne moram govoriti zašto,samo ću reći Jani neka nam se ona lijepo odmori i dogodina vrati na skije.:)
naravno mi ćemo ipak gledati skijanje, navijati za Ivicu,Niku i Anu, pa vam eto kratko objašnjenje skijaških disciplina da znate šta gledate.:)
pozz od jenny
Slalom
Slalom je po mnogima jedna od najljepših disciplina,također i moja najdraža.
Popularno ga nazivaju rulet jer je dovoljna jedna mala pogreška da se ispadne iz utrke (često se dogodi da natjecatelj zajaše kolac i u tome slučaju natjecatelj je dužan sam odustati inače slijedi kazna od fis-a).
U slalomu do izražaja dolazi do izražaja tehničko znanje u savladavanju kratkih zavoja. Staza se postavlja sa crvenim i plavim vratimi sve od starta do cilja.
Visinska razlika staze je 180 do 220 m, a nagib terena od 33 do 45 %.
Slalomska vrata se sastoje od dva zglobna štapa bez zastavice.
Prije su imale zastavice, ali su one počele smetati natjecateljima pa su uklonjene.
Broj vrata ovisi o broju zavoja,iznosi 55 do 75 za muškarce, 45 do 65 za žene.
Voze se dvije vožnj, a vrijme se zbraja. U drugu vožnju ulazi samo 30 najboljih vremena. Slalom mora biti organiziran na tvrdoj podlozi da bi svi natjecatelji imali iste uvjete na stazi. To se dobiva tako da se miješaju umjetni i pravi snijeg.
Veleslalom
Veleslalom je također tehnička disciplina i u toj disciplini natjecatelji moraju savladavati kombinacije dugih,srednjih i kratkih zavoja.
Vrata su naizmjenično plava i crvena a sastoje se od 4 slalom štapa i dvije zastavice. Kao i u slalomu voze se dvije vožnje na istoj stazi, ali prva vožnja mora biti postavljena dan prije utrke. Visinksa razlika u veleslalomu iznosi od 250 do 450 m za muškarce, a 250 do 400 m za žene.
Spust
Spust je najbrža i najopasnija disciplina u kojoj natjecatelji moraju biti potpuno fizički i psihički spremni jer i najmanja pogreška se skupo plaća,čak i životom.
Natjecatelji obavezno moraju nositi kacige,a staza mora biti osigurana zaštitnom ogradom. No da bi natjecatelj uopće imao pravo nastupiti u spustu mora proći dva službena treninga. U spustu se vozi samo jedna vožnje,ali ako su vremenski uvjeti loši staza se može skratiti i u tom slučaju se voze dvije vožnje.
Kod spusta visinska razlika između starta i spusta mora iznositi između 800 i 1100 m za muškarce,od 500 do 800 za žene.
Staza se obilježava vratima koja se sastoje od 4 slalom štapa i dvije crvene zastavice koje su međusobno udaljene 8 m.
Superveleslalom
Superveleslalom se sastoji od dugih i kratkih zavoja, i postavlja se na spust stazi.
Kao i kod spusta je obavezno nošenje kaciga i vozi se samo jedna vožnja.
Visinska razlika staze je između 500 i 650 m za muškarce odnosno 400 do 600 m za žene.
Vrata su naizmjenično plava i crvena i sastoje se od 4 slalom štapa sa zastavicama.
Ta je disciplina uvedena na inicijativu austrijaskog skijaškog saveza zbog dominacije Ingemara Stenmarka u slalomu i veleslalomu te da bi i skijaši koji su slabiji tehničari mogli osvojiti svjetski kup.
Alpska kombinacija
Evo i moje najdraže discipline.Alpske kombinacije.
Nemogu točno reći zbog čega mi je ovo najdraža disciplina...
Možda zato jer je Janica Kostelić kraljica alpske kombinacije.
Već dugi niz godina nitko je tu nije uspio pobjediti.
U kombinaciji se voze dvije vožnje, ali različitih disciplina.
U njoj se kombiniraju sve ostale discipline (moja najdraža kombinacija je slalom i spust). Eto i to je uglavnom to o svima discipl
Objavljeno u 14:24 • Komentari (7) • Isprintaj • #
četvrtak, 21.09.2006.
KUPOVI, MEDALJE, PRSTENI
I trofeji imaju svoje karijere
Cilj svakog sportaša ili sportskog tima jest pobijediti na natjecanju na kojem nastupa. I to je logično. Neki pobjednici kao nagradu dobivaju kup, neki medalje, a neki čak narukvice. Tijekom godina i razvojem sporta razni trofeji i medalje dobili su status Svetog Grala, dok su uz neke vezane zanimljive anegdote. Neki imaju svoju tradiciju, uz neke su vezani različiti misteriji, a svi su stvar prestiža. Pojedini trofeji čak su bili žrtve fizičkog napada...
Goran Ivanišević napravio jednu od najvećih senzacija u povijesti Wimbledona
Od vrtne zabave do Svetog Grala
Jedan od najpoznatijih sportskih trofeja je kup namijenjen pobjedniku Wimbledona, po mnogima najvećem teniskom grand slam turniru. Prvotno zamišljen kao vrtna zabava članova All England Crocquet Cluba, Wimbledon je prvi put održan 1887. godine, a pobjednik turnira mogao se smatrati prvakom svijeta, jer je na srebrno-pozlaćenom pokalu bila ugravirana rečenica 'Prvak svijeta u singlu All England teniskog kluba na travi'.
Sve do 1967. godine turnir je imao amaterski status, a tad se dogodila velika prekretnica. Po prvi put na turniru su nastupali profesionalci, a kao sponzor 'Wimbledon Open Series' BBC je po prvi put prenosio mečeve u boji. Pokal pobjednika svake godine sve je više dobivao na važnosti, a gledatelji širom svijeta po prvi put su uživo vidjeli kako ga podiže legendarni Rod Laver. On je turnir osvajao još kao amater, a kako se od 1949. pobjednicima poklanjaju minijature kupa, imao je vječni podsjetnik na uspjeh na povijesnom, prvom Wimbledon Openu.
Tako je počelo zlatno doba tog turnira, a trofej je širom svijeta svake godine postajao sve poznatiji, kako među gledateljima, tako i među tenisačima. Na njemu su nastupali najbolji svjetski tenisači, a svake godine turnir je imao sve veću tradiciju. Između ostalih, stvarali su je neponovljivi Björn Borg, koji je susret s trofejem imao pet puta, Boris Becker kao najmlađi pobjednik, John McEnroe kao najljući protivnik, a naš Goran Ivanišević napravio je možda i najveću senzaciju, osvojivši po prvi put u povijesti turnir kao igrač koji je u London došao s pozivnicom.
Nakon više od stoljeća postojanja, o turniru bi se moglo jako puno pisati, no za našu temu je važno napomenuti kako je podizanje trofeja u Wimledonu najveći prestiž za jednog tenisača. Iz tog razloga, danas se na turnir s jednakim žarom prijavljuju igrači kojima trava ne odgovara, kao i majstori za tu podlogu. Pobjednički susret s trofejem 'Prvak svijeta u singlu All England teniskog kluba na travi' svakom je tenisaču najveći izazov.
U Ateni srebro za pobjednika
Iako je medalja jedna od klasičnih nagrada za prvaka, danas je najcjenjenija ona s olimpijskih igara. Zastupljena ju gotovo svakom sportu, a njezino osvajanje na OI velikoj većini sportaša predstavlja najveće dostignuće u karijeri. No znamo li tko je prvi moderni prvak, i je li se on mogao pohvaliti da je osvojio zlato?
Kako su prve moderne olimpijske igre održane u Ateni 1896, prvi osvajač medalje bio je skakač James Connolly, koji je slavio u troskoku. On je, 1500 godina nakon drevnih Igara, ponovno stao na olimpijski podij, a nagrađen je srebrnom medaljom i maslinovim grančicama. Osim toga, danas se može samo zamisliti kakvo je bilo slavlje temperamentnih Grka kada je stočar Spyridon Louis osvojio najpopularnije natjecanje, maraton.
Današnja medalja za pobjednika je - zlatna
Iako bi se o atletskim dostignućima moglo danonoćno pisati, zanimljivo je podsjetiti da do danas niti jedan sportaš nije premašio brojku od devet zlatnih medalja, a između ostalih toliko su ih osvojili atletičari Carl Lewis i Pavo Nurmi. Od ostalih sportaša isti broj puta najbolja je bila ruska gimnastičarka Larisa Latynina i njemački plivač Mark Spitz.
Kad su atletičari u pitanju, njima veliki izazov odnedavna donose i mitinzi Zlatne lige. Tu postoji jedinstven način nagrađivanja pobjednika, koji nakon serije mitinga dijele 100 kilograma zlata u polugama. Ova ideja ostvarena je u okviru IAAF-a 1998. godine, te polako već postaje tradicionalno natjecanje, koje je osmišljeno kako bi se objedinili razdvojeni mitinzi u raznim disciplinama. Na početku je fond iznosio 500.000 dolara, tj. 50 kila zlata, a udvostručen je 2003. godine.
Što je sve prošla Stanleyjeva šalica
U ekipnim sportovima, trofej za kojeg je vezano najviše zanimljivosti je Stanley kup. Nastao je kada je Englez Lord Stanley of Preston doselio u Kanadu obavljati dužnost glavnog namjesnika. On i njegova obitelj zaljubili su se u hokej, tako da je Lord Stanley odlučio objediniti ligu Montreala i Ottawe te je 1888. otplovio u Englesku po 'Dominion Hockey Challenge Cup'.
Došavši u Sheffield, lord Stanley je londonskom kovaču G.R. Collinsu dao napraviti kup, koji će kasnije biti poznat i kao 'Stanleyjeva šalica'. Platio ga je 10 gvineja (tada 49 dolara), a njegovim povratkom u Kanadu započela je povijest NHL lige. Otkada je formalno nastala, američko-kanadska profesionalna liga bila je prekinuta samo dva puta, 1919. zbog španjolske gripe i 2004/5. kada sezona nije održana zbog lockouta, a u više od sto godina postojanja za Stanley kup vezana su brojna praznovjerja i anegdote.
Jedno od najpoznatijih praznovjerja jest to da igrači ne smiju dodirnuti kup prije nego što ga osvoje. Neki igrači iz tog razloga ne dodiruju trofeje konkurencijskih pobjednika, jer za njih je važan jedino Stanley kup. Ovu tradiciju srušio je Mario Lemieux, podigavši trofej 'Prince of Wales' 1991. nakon pobjede nad Boston Bruinsima. Drugi igrač, Stephen Matteau priznao je da je štapom dodirnuo isti trofej prije produžetka sedme utakmice konferencijskog finala Istoka protiv New Jerseyja. U drugom produžetku, Matthieu je postigao pobjednički gol i osigurao svojoj momčadi NHL finale.
O avanturama Stanley kupa moglo bi se jako puno pisati, a jedna od zanimljivosti datira iz davne 1906. godine. Tada je jedan od igrača Montreal Wanderersa zaboravio kup kod jednog fotografa, čija je majka kasnije u njemu sadila cvijeće. Član Toronto Maple Leafsa iz generacije pobjednika 1964. godine Rod Kelly više puta je izjavljivao kako se smije kada vidi da igrači piju šampanjac iz Stanley kupa. Smijanje mu naime izaziva činjenica da je njegov malodobni sin urinirao u kup prilikom jednog foto sessiona 1964. godine.
Stanley kup je također korišten kao teglica za pseću i ptičju hranu, a jedna od posljednjih avantura dogodila se 1999. godine kada je Stanleyjeva šalica bila gost na partyju braniča Dallas Starsa Craiga Ludwiga. Na tom se tulumu napadač Starsa Guy Carbonneau zaigrao te je 'Stanleyja' spustio s desetak metara na mramorni pod, a pokal je tom prigodom doživio veća oštećenja. Na svu sreću, bilo je onih koji su ga znali vratiti u prvobitno stanje.
Kako do kolekcije pojaseva?
Poput kupova i medalja u većini sportova, u borilačkim sportovima najvredniji trofej je pobjednički pojas. Naš borac u ultimate-fightu Mirko Filipović na nedavnom grand-prixu Pridea podigao je jedan takav i postao najbolji borac u svijetu kombinacije borilačkih vještina, jednom od najbrutalnijih sportova današnjice.
Ipak, to ne znači da je njegov pojas najvredniji. Najpoznatiji svjetski pojas još uvijek je onaj kojeg u rukama drže boksački prvaci u teškoj kategoriji.
Mirko Filipović s pojasom najboljeg u najbrutalnijem sportu
Svjetski boks i 'trka za pojasom' ubrzano se počela razvijati 1942. pojavom Sugara Raya Robinsona i kasnije Rockyja Marciana, još uvijek jedinog nepobijeđenog boksača. Okršaji između Robinsona i Jakea LaMotte pamte se po prvom velikom rivalitetu, a u ukupnih šest borbi, Sugar Ray je slavio pet puta i time po prvi put proslavio pojas za prvaka.
No u tom sportu ne postoji jedan najbolji, nego (u današnje vrijeme) postoje četiri pojasa te svaki predstavlja prvaka jedne od organizacija; WBC, WBA, IBF i WBO. Iz tog razloga svaki boksač u bilo kojoj kategoriji stremi ka osvajanju sva četiri naslova. Takav sustav bio je i glavni razlog velikog rivaliteta između boksača koji su sebe smatrali najboljim pojedincem u tom sportu.
Pojas jedne od današnje četiri federacije na sebe je ponosno vezao niz velikih boksača, a prvi osvajač čak pet pojasa različitih federacija bio je Sugar Ray Leonard, koji je obilježio period nakon što se umirovio Mohammad Ali. Nakon Leonarda, neprikosnoveni prvaci po svim verzijama bili su Mike Tyson i Lennox Lewis, s tim da je Tyson do tog dostignuća došao sa 20 godina. Dolaskom Iron Mikea na scenu uvelike je porasla i popularnost boksačkih pojasa prvaka. On ih je prikazivao u svakoj prilici, a kako su mu karijeru pratile mnoge kontroverze, svjetski mediji gotovo da su ratovali u želji da o njemu (i pojasu) naprave što više priloga.
Misterij: Gdje je nestala boginja Nika?
Mnogima je priča o krađi originalnog trofeja 'Jules Rimet' za svjetskog prvaka u nogometu poznata, no nije na odmet podsjetiti kako je taj trofej nepovratno nestao. Po prvi put trofej je ukraden 1966. godine, četiri mjeseca prije SP-a u Engleskoj, za vrijeme predstavljanja u Westminsteru. Tadašnji lopov očito nije znao što krade ili ga je oteo iz šale, tako da je sedam dana kasnije trofej zamotan u novinski papir pronašao pas po imenu Pickles.
Nakon skoro dva desetljeća kup je ponovno ukraden, no ovaj put izgubio mu se svaki trag. Kako su od 1970. godine Svjetski kup u svom stalnom 'posjedu' imali Brazilci, on je ukraden iz prostorija njihovog Saveza 1983. godine. Više nikad nije pronađen, što sugerira da je trofej kojim je dominirao motiv Nike, grčke božice pobjede, završio u talionici. Što se tiče krivaca, kasnije su četiri osobe osuđene u odsutnosti, no nijedan od njih također nikad nije pronađen.
Druga zanimljivost vezana za ovaj trofej jest ona kada je engleski nogometni savez potajice napravio repliku trofeja, koja je bila predstavljana kao prava. Ta je replika 1997. na jednoj aukciji prodana FIFA-i za 254.500 funti. Visoka aukcijska cijena i činjenica da su licitatori više puta podizali cijenu za 20.000 – 30.000 funti otvorila je špekulacije o tome da je u stvari u pitanju pravi trofej. Nakon aukcije, FIFA je repliku izložila u nogometnom muzeju u Prestonu.
Zgoda o zamjenskom trofeju, koji je i danas nagrada za pobjednika SP-a, dogodila se prije dva mjeseca, kada su novinske agencije izvještavale da se Fabio Cannavaro slikao s odlomljenim komadom zelenog kamena malahita koji krasi dno pokala. Pitanje je je li trofej kasnije restauriran i u kakvom će stanju dočekati SP u Južnoj Africi, no ono što je također zanimljivo jest to da je prije ovog SP-a trofej već bio na restauraciji, i to u Italiji.
Čekićem na kup, pa u zatvor
Jedno od najzahtjevnijih sportskih natjecanja, jedriličarska regata America's kup, ujedno je i najstarije natjecanje u modernom sportu. Dva desetljeća starija od nogometnog FA kupa, America's kup je regata u kojoj sudjeluju dvije jedrilice, a pobjednik se vodi kao najbolji na planetu. Sam trofej je iskovan 1848. godine, a važno je spomenuti kako je pokal praktički bio rezerviran za posadu jedne zemlje, SAD-a, čak 132 godine. Taj najdulji niz u povijesti sporta prekinula je posada australske jedrilice Australia II 1983, poslije čega je skiper John Bertrand dao legendarnu izjavu: 'Vratili smo jedrenje na kartu svijeta'.
Popularni America's kup bio je gotovo potpuno uništen, no na kraju je ipak spašen
Ovaj kup ime je dobio po imenu jahte prvog pobjednika 'America', a kasnije je nazivan 'Queens Cup' i 'America Cup'. Samo natjecanje odvija se tako što momčadi izazivaju trenutnog pobjednika kupa na seriju od devet jedrenja. Od 1983. godine Louis Vuitton sponzorira regatu Louis Vuitton Cup, te se ustalio običaj da pobjednik izaziva aktualnog pobjednika America's Cupa. Ukoliko izazivač pobjedi, preuzima kup, te čeka novog izazivača.
Jedna od najvećih intriga vezanih za America's kup veže se za, ne tako davnu, 1997. godinu. Tada je jedna osoba ušla u prostorije Royal New Zeland Yacht Squadrona te je oštetila kup čekićem. Napadač je bio poznati kriminalac, no tvrdio je kako je trofej oskvrnuo iz političkih razloga. To mu nije pomoglo u obrani, pa je završio u zatvoru, a posljedice su bile takve da je na prvi pogled izgledalo da se kup ne može restaurirati. Kovači srebra u londonskoj kući Garrards, koja je i napravila trofej, ipak su uspjeli popraviti štetu. Na tome su radili tri mjeseca, a za svoj rad nisu tražili nikakvu novčanu naknadu, jer u pitanju je ipak bio America's Cup.
Kažimo i da je 2003. America's Cup prvi put održan bez prisutnosti američke posade. Posada Novog Zelanda te je povijesne godine pobijedila izazivače, koji su dolazili iz Italije. Oni su pak, u možda najzanimljivijem finalu u povijesti Louis Vuitton Cupa, svladali američku posadu America One. Sljedeći America's Cup održat će se sljedeće godine na moru pred Valencijom što će ujedno biti prvi put nakon 150 godina da se natjecanje održava u Europi.
Sve zbog prstena i narukvice
Što se tiče ostalih sportova i različitih trofeja, poznato je da NBA prvaci osim trofeja, u stalni posjed dobivaju prsten, a njih su najviše skupili Boston Celticsi. Oni su u periodu od 1957. do 1969. propustili tek dva naslova, a vodeći između ostalih legendarne igrače Billa Russella, Boba Cousyja, Johna Havliceka, trener Arnold Red Auerbach u deset godina osvojio ih je devet, od toga osam u nizu. No to ne znači da Auerbach nije došao do prstena i za deseti prst. Nakon krize u kojemu se Boston našao u kasnim 70-ima, vratio se na klupu te je s generacijom Larryja Birda, Roberta Parisha i Kevina McHalea uskoro osvojio još tri prstena. On je i danas rekorder po broju osvojenih prstena prvaka NBA lige.
Bill Russell - pune ruke prstenja
Osim ovih događaja na koje ponekad valja podsjetiti, postoji i jedan trofej koji je u javnosti manje poznat. Tako pobjednik serije od osam turnira u pokeru (WSOP), uz osvojen novac, kao nagradu dobiva narukvicu. Neki će reći da poker nije sport, već kocka, no World Seriers of Poker turnire prenose neki sportski programi u Americi i Europi, a neke novine donose izvještaje s partija, koje su posljednjem pobjedniku donijele 12 milijuna dolara. Ako po ničemu drugom, po iznosima koji se vrte, poker se zaista može uspoređivati sa sportom.
Objavljeno u 22:57 • Komentari (3) • Isprintaj • #
petak, 15.09.2006.
Janica Kostelić pomaknula datum odluke
Termin je trebao biti 15. rujna, potom pet dana kasnije, a u Savezu su ‘obećali’ Janičinu odluku javiti do kraja mjeseca
ZAGREB - Janica Kostelić još uvijek nije odlučila što će raditi sljedeće skijaške sezone; hoće li se naći na startu sa svojim višegodišnjim rivalkama ili će Svjetski kup i Svjetsko prvenstvo (u veljači, u švedskom Ĺreu) gledati na TV-u.
Iako je termin trebao biti 15. rujna, najbolja svjetska skijašica i po Laureusovom izboru, prva sportašica svijeta u 2005. godini, još nije spremna objaviti svoju odluku, te je rasplet priče odgodila za kraj mjeseca.
Ostaje minimalna šansa
- Prvo je bio taj 15. rujna, pa je Janica rekla da će svoju odluku donijeti 20. rujna, a sada niti taj datum nije izvjestan. No, tijekom ovog mjeseca svakako... - komentira Janičinu neodlučnost glasnogovornik Hrvatskog skijaškog saveza Ozren Müller.
Znači li to da ona još dvoji? Ne. Iako uvijek postoji minimalna šansa da doista pokuša ono što joj je davna želja, sa superkratkim pripremama uskočiti u “vlak” koji tradicionalno kreće na austrijskom ledenjaku Rettenbachu iznad Söldena 29. listopada i vozi gotovo pet mjeseci (do 18. ožujka, posljednjeg dana finala Svjetskog kupa), u tu mogućnost ne treba vjerovati. Prije svega zbog toga što Janica Kostelić nikada sebi ne bi dozvolila luksuz da napola spremna kreće u nešto tako zahtjevno pa i prilično opasno, zatim i zbog činjenice da ju gotovo cijelog ljeta bole koljena i leđa, na kraju i zbog toga što je, provodeći mjesece s dečkom Borisom Ivančićem, po prvi put uživala otkrivajući sve ono što joj dotadašnji način života (treninzi, nastupi) nije pružao.
Neće nespremna na snijeg
- Ako bih se ponovno natjecala, onda to mogu samo potpuno spremna. U ovom trenutku ne vjerujem da bih mogla postizati rezultate na razini na kojoj su oni bili proteklih sezona - rekla je prije nešto više od mjesec dana svojem bratu tijekom kratkog boravka na Mljetu.
Objavljeno u 13:28 • Komentari (4) • Isprintaj • #
utorak, 12.09.2006.
Janica prekida karijeru?!?
Naporna sezona, a posebice ZOI u Torinu, do krajnjih granica izmorile su Janicu Kostelić nakon priprema na Hintertuxu, Janica je propustila i Zermatt. Šanse da ove godine gledamo "snježnu kraljicu" teško da se mogu vidjeti i mikroskopom.
- Janica će svoju konačnu odluku donijeti 15. 9. Cijeli stručni stožer biti u0107e "stand by" i ukoliko odluči skijati, mobilizirat ćemo se za 24 sata - rekao je glasnogovornik Ozren Müller.
No koliki su stvarni izgledi da se to dogodi? Sedmog lipnja prošle godine, uoči početka sezone, Janica je imala operaciju nakon koje je u sezonu ušla postoljem u Söldenu. Vukla je veći dio sezone, na Sljemenu vozila nadljudskim naporom, u Lienzu se na stazu vratila poslije vitaminskih injekcija, u Ofterschwangu podnosila teške bolove, a saga iz Torina obišla je svijet. Sve je izdržala, a na pomisao da je čeka novih šest mjeseci priprema, odmahnula je rukom. Zbogom!
- Ti jedina imaš pravo krojiti svoju budućnost, podržavamo svaku tvoju odluku - rekao je otac Ante. Bolovi u leđima i koljenu još su prisutni i ako Janica misli da ne može konkurirati Anji Pärson, možda je i odluka na mjestu.
- Željela bih jednom probati ići u natjecateljsku sezonu s minimalno odračenim pripremama, da vidim koliko mogu konkurirati - rekla je jedanput Janica i tom izjavom barem na trenutak vratila optimizam na lica svih njezinih navijača. Je li to ova sezona? Na žalost, gotovo sigurno nije. Sljedeća? Još teže.
Objavljeno u 18:17 • Komentari (1) • Isprintaj • #
