nedjelja, 30.07.2006.
O ANI JELUŠIĆ
ANA JELUŠIĆ rođena je 28. prosinca 1984. u Rijeci. Prvi put je na skije stala s tri godine, a s pet godina počeo ju je trenirati Zoran Sobol, čovjek koji još uvijek vodi brigu o njenom skijanju. Ana je odlične rezultate ostvarivala u dječjim natjecanjima (Trofej Topolino, Loka pokal). Većinom su to bile pobjede. Takoder je pet puta osvojila Hrvatski kup. U sezoni 2001./02. izborila je nastup na Ol
Objavljeno u 17:03 • Komentari (0) • Isprintaj • #
O ANI
ANA JELUŠIĆ rođena je 28. prosinca 1984. u Rijeci.
Prvi put je na skije stala s dvije i pol godine, a s pet godina počeo ju je trenirati Zoran Sobol, čovjek koji još uvijek vodi brigu o njenom skijanju.
Ana je odlične rezultate ostvarivala u dječjim natjecanjima (Trofej Topolino, Loka pokal). Većinom su to bile pobjede. Također je pet puta osvojila Hrvatski kup.
U sezoni 2001./02. izborila je nastup na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityu na kojima je s 15 godina osvojila odlično 23. mjesto u slalomskoj utrci.
U sezoni 2002./03. Ana je nastavila s odličnim rezultatima. U slalomskoj utrci na otvaranju Svjetskog kupa u Soeldenu postala je najmlađa natjecateljica koja se plasirala u drugu vožnju. Isti rezultat ponovila je još jednom te sezone u talijanskoj Cortini dAmpezzo.
Na Svjetskom prvenstvu 2003. Ana je osvojila 24. mjesto u slalomu čime je potvrdila svoju odličnu formu.
U sezoni 2003./04. Ana nije osvojila niti jedan bod u veleslalomu, u slalomu je skupila 46 bodova, te je u ukupnom poretku slalomašica osvojila 33. mjesto.
U sezoni 2004./05. Ana je osvojila 5. mjesto u Aspenu i 9. mjesto na Svjetskom prvenstvu u Santa Caterini, te osigurala 8.-15. startno mjesto u slalomu za predstojeću sezonu.
Kao cilj za sezonu 2005./06. Ana je istaknula ostanak među 15 najboljih slalomašica i plasman u 30 najboljih u veleslalomu.
Prije odlaska u Torino, Ana je sakupila 78 bodova te zauzela 56 mjesto u ukupnom poretku Svjetskog skijaškog kupa. U poretku slalomašica je 20, a u 45. u poretku veleslalomašica.
Skije: Dynamic
Skijaške cipele: Salomon
Vezovi: Atomic
Objavljeno u 16:43 • Komentari (0) • Isprintaj • #
O SKIJANJU I POVIJESTI TOG SPORTA
Skijanje kroz stoljeća
Skijanje je aktivnost stara skoro kao i ljudska povijest. Kroz stoljeća, ljudi su se njime služili u različite praktične svrhe. S vremenom se pretvorilo u omiljenu zabavu i jedan od najpopularnijih sportova. Saznajte kako…
Drevni počeci
Počeci skijanja sežu još u kameno doba. Špiljski crteži nađeni na sjeveru Evrope prikazuju lovce s daskama na nogama, koje su služile za kretanje po snijegu. Prve sačuvane skije potječu iz davne 2500. godine prije Krista i nađene su na području današnje Švedske. Islandske sage, Edde, oko 1000. g. n.e. spominju korištenje skija u kontekstu natjecanja i zabave. Skije su bile široke i teške, a koristio se samo jedan dugi štap koji je služio za odguravanje po površini poput vesla. Prošla je cijela povijest prije nego su uvedene dvije revolucionarne promjene - duge i uske skije i dva kraća štapa umjesto jednog dugog.
Radikalne izmjene
Sondre Norheim Norvežanin je kojeg mnogi smatraju ocem modernog skijanja. Norheim dolazi iz pokrajine Telemark, a 1868. uveo je radikalne izmjene u izgled tadašnjih skija - suzio ih je i dodao vez za petu. Novi oblik i učvršćenje omogućili su bolju kontrolu i manevriranje. Skijaši iz Telemarka uveli su i daljnje novosti u skijanje poput okreta, nazvanih po njima Telemark i Christiana. Mijenjanje kuta skija u odnosu na snijeg i promjena smjera kretanja koji je do tad bio samo pravocrtan, značili su početak dinamike i kontrole pri skijanju. Nove tehnike i oprema najveća su revolucija u povijesti skijanja do danas.
Skijanje kao masovni sport
Prva disciplina koja se razvila bila je nordijsko skijanje, u koju spada današnje skijaško trčanje ili cross-country. Još sredinom 19. st. organizirala su se natjecanja, a brzine koje su se postizale dosezale su do impresivnih 130 km/h na skijama dugačkim preko 4 metra! Za usporedbu, najveća postignuta brzina danas je 248,7 km/h, ostvarena u brzom skijanju.
Skijanje kao sport i zabava proširilo se iz Norveške na cijeli svijet. U Alpama se početno planinarenje na skijama pretvorilo u brzo spuštanje. Ta je razlika ostala sačuvana u osnovnoj sportskoj podjeli na nordijske i alpske discipline. Mnogo veće izazove postavljalo je kretanje po alpskim strminama. Tako je skija dobila novi vez koji je omogućio spust i slalom , u prvome redu zahvaljujući Austrijancu Matthiasu Zdarskom, koji je zaslužan i za organizaciju prvog natjecanja u slalomu (1905.) blizu Lilienfelda u Donjoj Austriji. Istodobno, u Alpama se razvijaju se skijaški centri, ne samo kao sportska nego prije svega kao mondena mjesta. Do početka 20. st. skijanje postaje vrlo popularan sport s različitim disciplinama i natjecanjima.
Biti skijaš nekad nije bilo lako
S druge strane, sudeći prema svim komplikacijama s kojima su se poklonici ovog sporta suočavali, još 40-ih godina prošlog stoljeća skijanje je iz današnje perspektive zapravo bio sport za entuzijaste. Popeti se ponovo na brijeg nakon što ste se s njega spustili mogli ste učiniti svakih sat do dva - toliko je često vozila žičara.
Oprema je bila drugi izvor problema. Drvene skije i štapovi od bambusa lako su se lomili. Hrapavo dno drvenih skija trebalo je premazivati voskom nakon skoro svakog spusta. Skijaške cipele, koje su se vezale vezicama i bile od kože, lako bi se razvukle. Bile su to zapravo obične kožne cipele malo prilagođene skiji. Ozljede zglobova uslijed mekanih cipela primorale su ski-fanove da još jednom porade na opremi i stvore visoku plastičnu skijašku cipelu, koja je čuvala gležanj od uganuća. Zbog loših vezova skijaši bi često gubili skije, koje bi, kad su se odvezale u brzom spustu, mogle biti vrlo opasne i za ostale skijaše. Tada bi brijegom odjekivali uzvici upozorenja.
Nakon što je uspješno vezao skiju za nogu, čovjek se morao susresti s novim problemom - kako je u ključnom trenutku otpustiti (prilikom pada skijaš bi inače lako slomio nogu). Vezovi koji se automatski otpuštaju izum su 50-ih godina 20. st. Drvene skije zamijenile su aluminijske 50-ih pa plastične 60-tih godina. Današnje skije izrađuju se od fibroglassa.
Možda i zbog činjenice da ima povijest dugu gotovo koliko je ljudska, skijanje je danas najpopularniji zimski sport s oko 45 milijuna poklonika i tisućama skijališta po cijelome svijetu.
Objavljeno u 16:39 • Komentari (0) • Isprintaj • #
O NIKI
Rođena: 14. 12. 1984. u Brežicama (SLO)
Težina: 63 kg
Visina: 167 cm
Kontakt: nika@croski.hr
Oprema na kojoj vozi:
vezovi: Atomic
skije: Dynamic
skijaške cipele: Atomic
Osobni sponsor:HYPO Alpe-Adria-Bank
Naj film?
Big Blue.
Kad bi mogla mijenjati ime, koje bi izabrala?
Victoria.
Naj glumac?
Jack Johnson.
Kakva si kad si ljuta?
Jako ljuta.
Hobi?
Putovanja i ekstremni sportovi.
Koje ti je boje posteljina?
Baby plava i crvena.
Naj sportovi?
Skijanje i surfanje.
Skupljaš li nešto?
Medalje i pobjednička postolja.
Omiljena glazba?
R&B, soul, klasična glazba.
Omiljeno voće?
Ananas.
Za koga navijaš?
Za sve hrvatske sportske ekipe.
Najseksi skijaši?
Patrick Thaler, Bode Miller, Hans Peter Buraas i Erick Guay.
Naj sportaš?
Kevin Slater.
Pišeš li dnevnik?
Ne.
Naj hrana?
Riža.
Najdraža boja?
Baby plava.
Što ne bi nikad mijenjala?
Svoju obitelj.
Auto?
Renault Clio "Sport".
Što bi ponjela na pusti otok?
Jednog od dečkiju koje sam nabrojala :)
Mobitel?
Nokia.
Horoskopski znak?
Strijelac.
SMS?
Odlična stvar za korištenje u odsustvu doma i prijatelja.
Što uvijek radiš prije tekme?
Prekrižim se.
Dečko?
Možda...
Njegovo ime?
Ne mogu se sjetiti.
Što te čini sretnom?
Zdravlje i dobri rezultati.
Kako se osjećaš ujutro?
Osjećam se super i puna sam energije.
Shopping?
Da! Ipak sam žensko!
Nadimak?
Fika.
Brat?
Sebastijan.
Koji dar voliš dobiti?
Sve što je od srca.
Da nisi skijašica, što bi bila?
Sportašica.
Grad snova?
Bali (Indonesia).
Koji ti je startni broj najdraži?
4.
NIKIN SKIJAŠKI PUT
Nika je postala skijašica kada su joj bile samo tri godine. Njeno prvo skijanje počelo je na obroncima Sljemena nedaleko od Zagreba. Njen otac Reno, skijaški trener, uveo je malenu Niku u sport koji je postao način njenog života, njena strast. Samo godinu kasnije, kada su joj bile četiri godine imala je svoju prvu utrku i tu je odnijela svoju prvu pobjedu za skijaški klub "Samobor". Dan za danom, sezonu za sezonom, pokazivala je veliku volju i veliki osjećaj za skijanje. Nika je bila dominantna za svoju dob u cijeloj regiji a natjecala se u Hrvatskoj i Sloveniji. Njen stariji brat Sebastijan, skijaš koji obećava, također je bio od velike koristi tijekom svih treninga koje su imali s ocem. Kroz sve sezone dominirala je u svojoj generaciji. I tada su uslijedile za Niku vrlo važne utrke poput Nagrade Pinochio (Italija), Nagrade Topolino (Italija) i Loka Pokal (Slovenija), gdje je pokazala da je jedna od najboljih u svojoj generaciji u kategoriji dječjeg alpskog skijanja.
Prva velika pobjeda za Niku bila je u Sloveniji, Loka Pokal pobjeda u slalomu u sezoni 1997/1998. I u sezoni 1998/1999. Nika je gotovo dominirala u kategoriji dječjeg alpskog skijanja. Velika pobjeda u slalomu u Abettonu (Italija) Nagrada Pinochio puno je značila i njoj i njenom ocu koji je definitivno znao da će jednoga dana Nika Fleiss postati velika skijašica u FIS utrkama i da će se također razviti u veliku skijašicu svjetskoga kupa. Kao i mnogi skijaši koji su se natjecali i imali razne povrede, povreda je imala i Nika. U sezoni 1996. imala je ozljedu hrskavice koljena te manju operaciju odstranjivanja tvrdog tkiva s obje pete. Na treningu u Innerkremu (Austrija) u ožujku 2000. god. Nika je ozlijedila lijevo koljeno i operirala prednji križni. Godinu kasnije, početkom listopada u sezoni 2001/2002. imala je manju operaciju meniskusa lijevog koljena.
Sezona 2001/2002. bila je sezona od velike važnosti za Niku. Uslijedile su Zimske Olimpijske igre u Salt Lake Cityju i FIS utrke svjetskoga kupa. Nitko nije očekivao da će Nika biti veliko iznenađenje ali ona je imala toliko samopouzdanja u sebe da je ostvarila neke doista značajne rezultate koji su svima pokazali da je pri vrhu najboljih u svjetskoj skijaškoj skupini. U Salt Lake Cityju, Nika je ostvarila odličan rezultat - 12. mjesto u Olimpijskom slalomu! Sigurna u slalomu nakon Olimpijade bila je spremna za još mnoge velike rezultate. Na kraju sezone postala je pobjednica Njemačkog Otvorenog Prvenstva u Arberu. Nika često kaže da joj je ta pobjeda puno značila.
Sezona 2002/2003. bila je sezona u kojoj se Nika probila u vrh FIS Svjetskoga kupa. Na samom početku sezone bila je fantastična! U Park Cityju (SAD) u prvom slalomu sezone utrka svjetskoga kupa Nika je ostvarila rezultat svoje karijere - 10. mjesto! U istoj utrci skijašica iz njenog tima Janica Kostelić je pobijedila a Nika je pokazala svima da se penje prema vrhu. Samo nekoliko dana kasnije u drugom slalomu svjetskoga kupa u Aspenu (SAD) ostvarila je gotovo jednak rezultat. Odlično je skijala, bila u odličnoj formi ali je imala tu nezgodu što je nagazila na skijaški štap pa se nije uspjela kvalificirati. Njena forma malo je stagnirala ali je onda shvatila da je jedini način održavanja forme biti usredotočen na skijanje pa je ostvarila još neke dobre rezultate i kvalificirala se u drugu vožnju. Ostvarila je još jedan veliki WC rezultat u Semmeringu (Austrija) zauzevši 18. mjesto.
Poslije Olimpijade u Salt Lake Cityju još jedan veliki skijaški događaj bio je pred Nikom - Svjetsko prvenstvo u St. Moritzu (Švicarska). Mlada Hrvatica tako je postigla još jedan veliki rezultat osvojivši 8. mjesto. Zaista dvije nevjerojatne utrke! Još je jednom pokazala posebnu motivaciju za takva događanja. Direktor njene ekipe g. Vedran Pavlek vjeruje u nju isto kao i njezin trener - otac Reno. Svi skupa imaju puno iskustva i napraviti će sve kako bi Niki pokazali pravi put do uspjeha.
Kao sto Nika kaže: "Moja prijateljica i kolegica iz ekipe Janica Kostelić najbolja je skijašica svih vremena. Janica mi je pomogla i pokazala da je sve moguće. Jedino što trebaš je to jako željeti i onda će ti se i ostvariti."
Nika je još uvijek vrlo mlada skijašica sa ne tako puno iskustva u Svjetskome kupu. Iskustvo će doći sezonu za sezonom, a Nika se ponovo sprema za slalomski vrh i pobjednička postolja. Zdrava je, mlada i motivirana. Naprijed Nika!
Dosadašnji rezultati:
• 8. mjesto (slalom) FIS Svjetsko prvenstvo u St. Moritzu (Švicarska) 2003.
• 10. mjesto (slalom) FIS Svjetski kup u Park Cityju (SAD) 2002/2003
• 12. mjesto (slalom) Zimske Olimpijske Igre - Salt Lake City 2002.
• 18. mjesto (slalom) FIS Svjetski kup u Semmeringu (Austrija) 2002/2003.
• 1. mjesto (slalom) FIS - Arber (Njemačka) Otvoreno prvenstvo Njemačke 2001/2002.
• 4. mjesto (slalom) FIS Nor Am - Winter Park (SAD) 2002/2003.
• 1. mjesto (slalom) FIS Krakauebene (Austrija) 2001/2002.
Najbolji rezultati u dječjim natjecanjima:
• 1. mjesto (slalom) Nagrada Pinochio - Abetone (Italija) 1998/1999.
• 1. mjesto (veleslalom) Nagrada Pinochio - Abetone (Italija) 1998/1999.
• 4. mjesto (slalom) Nagrada Topolino, Monte Bondone (Italija) 1998/1999.
• 4. mjesto (veleslalom) Nagrada Topolino, Monte Bondone (Italija) 1998/1999.
• 1. mjesto (slalom) Loka Pokal (Slovenija) 1997/1998.
• 1. mjesto (slalom) Loka Pokal (Slovenija) 1998/1999.
Objavljeno u 16:16 • Komentari (0) • Isprintaj • #
subota, 29.07.2006.
Janica Kostelić vrlo vjerojatno neće skijati sljedeće sezone!
Vijesti s Mljeta govore da ćemo ove sezone ostati uskraćeni za dvoboje Anje Pärson i Janice Kostelić
ZAGREB - Gotovo je sigurno: Janica Kostelić sljedeće sezone neće nastupati u Svjetskom kupu! Iako su u Hrvatskom skijaškom savezu odlučili pričekati odluku najbolje svjetske skijašice do rujna, kako je bilo dogovoreno, sada je praktički izvjesno da četverostruka olimpijska pobjednica, peterostruka svjetska prvakinja i osvajačica triju Kristalnih globusa u Svjetskom kupu, neće na snijeg u skijaškoj sezoni 2006./2007.
Naravno da se ta odluka može promijeniti, činjenica je i da si naša najbolja sportašica može priuštiti zakasnjeli ulazak u kolotečinu priprema, pa čak i takva biti u samom svjetskom vrhu, no vijesti s Mljeta govore da ćemo ove sezone ostati uskraćeni za velike dvoboje Anje Pärson i Janice Kostelić.
Nakon što se od završetka sezone, u travnju, praktički preselila iz Zagreba u Rijeku, preskočivši tri ciklusa snježnih treninga i ne taknuvši skije četiri mjeseca, Janica je prije nekoliko dana stigla na Mljet. Najzeleniji jadranski otok ljetna je baza obitelji Kostelić, uvjeti za trening tamo su gotovo savršeni i mnogi su očekivali da bi upravo ondje naša sportašica mogla započeti ciklus priprema za novu sezonu. No, Janica je tamo boravila samo nekoliko dana i pritom nije ni pomislila na trening! Bilo je to kupanje, boravak s roditeljima i bratom Ivicom i ništa više.
Napustila je Mljet i s dečkom Borisom se vratila na sjeverni Jadran, na nastavak uživanja u onim životnim radostima koje su je uglavnom zaobilazile proteklih petnaestak godina.
Tako se sada sve izvjesnijom čini opcija prema kojoj bi hrvatska sportašica pauzirala jednu godinu te, u nadi da će bolovi u leđima i koljenu, koji je i ovih dana muče, nestati, ponovno stati na skije. A možda i nikada više
ovo je vjerovatno post koji mi je bilo najteže opisat.
ali ipak moram reći ovo.Hvala ti Jano na svemu.Volimo te!!!!
Objavljeno u 23:04 • Komentari (0) • Isprintaj • #
nedjelja, 16.07.2006.
USPJESI JANICE
Svi uspjesi Janice Kostelić
PODACI o Janici Kostelić:
Rođena: 5. siječnja 1982. u Zagrebu
Medalje na ZOI: 5 (4 zlata - slalom, veleslalom, kombinacija u salt Lake Cityu 2002, zlato u kombinaciji u Torinu), 1 srebro - super G u Salt Lake Cityu)
Medalje na SP:_ 5 zlata (slalom i kombinacija u St. Moritzu 2003, slalom, spust i kombinacija u Bormiu 2005)
Pobjede u Svjetskom kupu - 26 (18 slalom, 5 kombinacija, 1 veleslalom, 1 super G, 1 spust)
Veliki Globus - 2 (2000/01, 2002/03)
mali Globus - 2 (slalom - 2000/01, 2002/03)
Objavljeno u 15:45 • Komentari (7) • Isprintaj • #
VIJESTI-JANICA
Skijanje, barem u sljedećih godinu i pol, neće biti prioritet četverostrukoj olimpijskoj pobjednici i peterostrukoj svjetskoj prvakinji. No, poslovično uporna Janica Kostelić uskoro bi mogla svoju kolekciju medalja i pehara upotpuniti onima iz pikada, koji je početkom srpnja počela lagano trenirati. Kako pikado?
Janičin dečko Boris Ivančić, zaljubljenik je u ronjenje. Ronjenjem je već zarazio Janicu pa se njih dvoje često opuštaju u velikom plavetnilu. Zaljubljen u ronjenje je i Borisov prijatelj Goran Protega, europski prvak u pikadu, igrač riječkog Taurusa. Njih dvojica često su poslije ronjenja znali odigrati koju partiju, što se svidjelo Borisu pa je čvrsto odlučio od sljedeće sezone uključiti se u C ligu.
No, za maksimalnu pripremljenost, bez koje nema uspjeha ni u jednome sportu, pikado treba ozbiljno trenirati. Razgovarao sam s Protegom i on mi je objasnio da se Boris i Janica žele ozbiljnije baviti pikadom. Normalno je da najbolje dajemo najboljima pa smo odlučili darovati im jedan Cyberdineov aparat rekao je predsjednik HPS-a Mate Vukoja. I doista, uskoro je stigao u stan u Marčeljevoj dragi, a Janica ga je smjestila u dnevni boravak.
Moram priznati da joj pikado, s obzirom na to da ga je tek počela igrati, ide fantastično. Bude li trenirala, tko zna dokle će dogurati ocijenio je Vukoja i dodao kako vjeruje da će Janica već najesen nastupiti na otvorenim pikado turnirima.
Objavljeno u 15:42 • Komentari (0) • Isprintaj • #
srijeda, 05.07.2006.
Ivica Kostelić
Ivica Kostelić hrvatski alpski skijaš, rođen u znaku strijelca 23. studenog 1979. u Zagrebu. Počeo je svoju iznimnu karijeru rezultatima u dječjim natjecanjima - sve je krenulo pobjedom u veleslalomu u slovačkoj Vratni 1992. Uspjeh je ponovio dvije godine kasnije na istoj stazi, pa krenuo u seriju - Loka Pokal (SLO), Trofeo Topolino - Folgarida (ITA), Pinocchio - Abetone (ITA), La Scara - Val D'Isere (FRA).
Juniorske godine
Nastavio je s uspjesima prešavši u juniorsku konkurenciju, u kojoj osvaja brončanu medalju u kombinaciji 1997. u Schladmingu, dokazujući još jednom ogroman talent; Ivica je bio jedan od najmlađih sudionika, jer na Svjetska juniorska prvenstva dolaze 20-godišnjaci.
Brojne ozljede u ranoj fazi karijere
Nakon juniorskog staža su zaredale ozljede. Slijedeće tri godine proveo je po bolničkim krevetima oporavljajući se od teških operacija.
U Cortini d'Ampezzo 1998. puknuo mu je ligament, što nije bila teška ozljeda, ali su ipak Zimske olimpijske igre prošle bez Ivice.
1999. na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Beaver Creeku (SAD) odletio je u ogradu i opet su popucali ligamenti.
Ivica se teškim radom oporavio i dočekao kraj 1999. kao jedini natjecatelj na svijetu koji je imao bodove u sve četiri discipline na FIS natjecanjima, a povratak je okrunio pobjedom u superveleslalomu u Lake Louisu na NOR-AM kupu. Međutim, u Beaver Creeku ponovno pucaju ligamenti.
Nakon oporavka od ozljede zbog koje je morao propustiti veći dio sezone 1999/2000, te je dva puta operiran kod dr. Steadmana u Vailu, Ivica je 08. svibnja 2000. na Hintertuxu zajedno sa sestrom Janicom započeo pripreme za sezonu 2000/2001. .
Ivica uspješno sudjeluje na svim utrkama u Svjetskom Kupu u slalomu i veleslalomu do Božića i uspio se po prvi puta u karijeri plasirati u drugu vožnju noćnog slaloma u Sestriereu i osvojiti 21. mjesto te najbolje FIS bodove do tada.
Sezona 2001/2002: osvojen mali Kristalni globus
U siječnju 2001. nastavlja skupljati bodove u slalomu (Wengen 24., Schladming 23. mjesto), a u Schladmingu (AUT) ostvaruje najbolji rezultat karijere s izvrsnom drugom vožnjom u kojoj je imao 11. najbrže vrijeme.
Nažalost, samo tjedan dana nakon uspjeha u Schladmingu, Ivica je teško ozlijedio koljeno (prednji križni ligament i menisk) na treningu veleslaloma u Innerkremsu (AUT). Ivica opet prolazi tešku operaciju i rehabilitaciju, te krajem travnja 2001. započinje laganim skijanjem na ledenjaku Moeltall.
I konačno dolazi vrijeme Ivice Kostelića. Sezonu Svjetskog Kupa 2001/2002. započinje izvrsnim 28. mjestom u veleslalomu i osvaja svoje prve bodove u toj disciplini, te nastavlja senzacionalnom pobjedom na prvom slalomu sezone u Aspenu (SAD), 25. studenog 2001., sa startnim brojem 64. Tom pobjedom Ivica i danas drži svjetski rekord - nikada u povijesti ni jedan skijaš nije pobijedio utrku s tako visokim startnim brojem.
Već sljedeći dan Ivica potvrđuje svoju formu 5. mjestom, te povratkom u Europu, 2. mjestom u Adelbodenu Ivica preuzima crveni dres - vodeću poziciju u poretku slaloma Svjetskog Kupa, i u tom dresu ostaje do finala - u dramatičnoj završnici u Flachau pobjeđuje Bodu Millera i postaje ukupni pobjednik slaloma u Svjetskom Kupu - osvaja mali Kristalni globus.
Nastup na ZOI i nastavak karijere
Na Zimske Olimpijske igre u Salt Lake Cityju Ivica stiže nakon manjih problema s ozljedom koljena i mišića, što je rezultiralo promjenom plana završnih priprema. Ivica u Park Cityju, usprkos velikoj pogrešci u drugoj vožnji osvaja nevjerojatno 9. mjesto u veleslalomu, sa svega 60 stotinki zaostatka za broncom Lassea Kjussa. Slalomsku utrku na iznimno teškoj stazi u Dear Valleyu , izletivši nekoliko vrata prije cilja, nažalost, ne završava.
Sezona 2002/2003. za Ivicu počinje malo razočaravajuće - veleslalom u Soeldenu (AUT) 29. mjesto, zbog velike pogreške u 2. vožnji; vožnjama u Park Cityju (USA) - veleslalom 28. , slalom 14., Ivica svakako nije bio zadovoljan. Ali povratkom u Europu, Ivičin zlatni niz pobjeda u slalomu se nastavlja. U Sestrieresu ima problema s upaljenim leđnim živcem koji ga je iznenadio na jutarnjem treningu. Prije kvalifikacijske utrke za KO (knock-out) slalom, vodstvo naše reprezentacije je sumnjalo hoće li se Ivica uopće moći ispraviti, a kamoli startati. Fizioterapeuti Miodrag Radić-Psiho i Damir Luketić dali su sve od sebe - ali je ključnu ulogu ipak imala sestra Janica, koja mu je obula pancerice (jer sam nije mogao) i rekla-"Izdrži! Moraš na start jer buš pobijedil'!" I tako je i bilo. Prva sezonska pobjeda u slalomu je pripala Ivici. Kranjska Gora - 12. mjesto u veleslalomu s trećim vremenom 2. vožnje bila je forma koja je najavljivala još jednu Ivičinu pobjedu.
05. siječnja 2003, na rođendan sestre Janice - Ivica pobjeđuje u slalomu u Kranjskoj Gori (SLO), a istodobno Janica pobjeđuje u slalomu u Bormiu (ITA). Prvi put u povijesti Svjetskog Kupa brat i sestra pobjeđuju u istom danu. Tjedan dana kasnije Ivica slalomu u Bormiu (ITA) osvaja 1. mjesto, treću pobjedu u nizu u sezoni.
Niže dobre rezultate u slalomu - Wengen 3. mjesto, Kitzbuhel 4., Schladming 4. Na Svjetskom Prvenstvu u St. Moritzu (SUI) 2003. Ivica osvaja 1. mjesto i naslov Svjetskog prvaka. U Svjetskom Kupu se osjetio mali pad forme - Yong Pyong 15., Shiga Kogen 4. mjesto, te Kalle Palander (FIN) preuzima vodstvo u slalomu s 34 boda ispred Ivice. U završnici Svjetskog Kupa u Lillehameru, Ivica osvaja 7. a Palander 2. mjesto, te tako oduzima Ivici mali Kristalni globus.
Sezona 2004/2005. - nakon teškog pada i ozljede tijekom utrke noćnog slaloma Svjetskog Kupa u Schladmingu, 27.01.2004. Ivica ponovno odlazi na operaciju u Basel, i ponovo ga čeka rehabilitacija. Na jesen Ivica vozi Soelden, Beaver Creek, FIS u Bormiu, preskače neke utrke zbog visokih startnih pozicija, ali počinje trenirati brze discipline zbog predstojećih Zimskih Olimpijskih Igara u Torinu 2006. . Nažalost, Ivica nije uspio obraniti naslov svjetskog Prvaka, jer u Bormiu završava utrku zbog nepravilnih uvjeta na stazi, zbog kojih su izletila još dva skijaša - Kalle Palander (FIN) i Mario Matt (AUT) Reprezentacije su podnijele službene žalbe organizatoru.
Ivica Kostelić aktivno nastupa u Svjetskom kupu (sezona 2005/2006.).
XX. Zimske olimpijske igre - Torino 2006.
Skijaška sezona u Svjetskom kupu 2005/2006. je započela nešto lošije (dva 7. mjesta u slalomu), ali došavši na Olimpijske igre, Ivica je prštao od samopouzdanja sa snažnim motivom da ostvari svoj dugogodišnji san: Olimpijsku medalju! I uspio je. Na svom prvom pojavljivanju na stazi kombinacijskog spusta, te slaloma u dvije vožnje, nije kalkulirao: bio je 14. nakon spusta (zaostatak 2.08 sekundi), nakon prvog slaloma drugi iza Benjamina Raicha, te konačno nakon 2. slaloma ostao na drugom mjestu i osvojio SREBRNU OLIMPIJSKU MEDALJU (1. mjesto Ted Ligety, USA; 3. mjesto Reiner Schoenfelder, AUT)!
Nadam se da vam se sviđa post,zato jer se meni jako sviđa.
Zašto?
Zato jer je to priča o čovjeku koji je podredio sve u životu da bi ostvario svoj san i izdržao je i najgore iskušenja.
Brojne ozljede, operacije.... I kada više nitko nije vjerovao u njega on se vratio i ostvario svoj san i uzeo olimpijsku medalju. Usprkos svima i svemu.
I zbog toga mu se divim i željela bih imati makar malo njegove ustrajnosti!
Svaka čast majstore!Ako je itko zaslužio da ima olimpijsku medalju onda si to ti
Objavljeno u 19:33 • Komentari (0) • Isprintaj • #
