Mediji nas kontroliraju.
Znate koji?
Oni u kojima se u "središnjoj emisiji", popularnom Dnevniku ili kako Šprajc kaže "najgledanijih trideset minuta" urednica i voditeljica nekoliko minuta zabavlja dječacima koji su pronašli novčanik i vratili ga vlasnici/vlasniku. Ne samo da govori o tome nego reportažu naziva "Ima nade za Hrvatsku!".
Oni u kojima "protivnici" na tržištu kopiraju tekstove jedni od drugih, a onda se o tome još i pred čitateljima prepucavaju. Jer, ne znamo čitati, pa su nam morali ukazati na neprofesionalnost.
Oni u kojima javna televizija spominje u već spomenutoj "središnjoj emisiji" glavnu djevu iz serije s komercijalne televizije. Jer, nema je dovoljno po ostalim medijima.
Draga Tončica, nema nade.
Ima zabave, ima koncerata. Onih na koje roditelji vode svoju djecu koja ih ne mogu razumijeti.
Ima kredita za zimovanja. Onih koje moraju dizati jer im je "odmor tjedan dana prerano".
Ima nade jedino ako svi odselimo u Tursku, a Hrvatsku ostavimo s građevinskom dozvolom za gradnju parkinga za Europu. A i za to bismo morali, kao što je kod nas za sve običaj, "potegnuti" poznanstva.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Više od dvije godine na ovom blogu mijenjali su se razni postovi. Neki više, neki manje zanimljivi. O svemu, svačemu i ničemu.
I dalje će se ponekad pojavljivat tekstovi o trenutnim aktualnostima, političkim situacijama, bespotrebnim činjenicama. Neki više potrebni, neki manje. I to sve bez posebnog razloga.
I dalje će većina vjerojatno imati dozu ironije i bahatosti. I dalje ću ignorirati nametnuta mišljenja i pisati onako kako ja to želim i znam.
Neki će čitati, neki neće. Neki će komentirati, neki neće.
Ovo je blog.