slika kultur.net

Godine koje zelenci broje
U sjećanju na taraci negdje ispod Revelina
Ljeskaju planktoni noću kraj zidina
Uvijek te šetnje po Stradunu
Od Onofrija do Orlanda
Pa onda Ibričine gitare zvuk
Uz pjesmu slijedi snoviti muk
Sakupi se tako niska od riječi Pome i Petre
Ja slušat ću samo tebe vjetre
Na Lovrincu da gledam poneki vapor u daljini
Sjećam se Hamleta i Otela u davnini
Jednom u gradu kad bolio me zub
Gospar Luko savjete mi dobre dade
Tko bi ga znao koliko je ljeta uz čiope pokraj dvora
Pjevala Cvjeta i svirat će violinu Đana
Dovoljno sjetiti se onih dana
O da bila su to bezbrižna ljeta
Trenutak kad ljubav došeta
Od Pila uvijek treba krenuti dalje
Slobodni grad pun ljepote uvijek me čeka

Davno sam upoznao zadarske noći
I to one sa Svetim Donatom u igri
Davnih sedamdesetih autostop me pred noć doveo
Spavanje na kamenu da sačekam zoru
E mladosti ludosti lijepo mi je bilo
A onda putovanja za Kukljicu pa čekanje trajekta
I opet noć tempi pasati kažu
No sve se vraća sve se vraća u toj ljepoti života
I sad putovanje iz Zagreba zbog bure u nedogled
Sjetih se svih prolazaka starim cestama
Kalelarga osvježila mi dan
Sad će u Donatu krenuti stihova rijeka
Red stihova red glazbe pa opet kroz pet sati
Ponovo ista priča
Ponoć je stigla i pratnja do busa kojeg nema
Hvala Marija hvala Biserka
ostat ću sam u noći još nekih tri sata
Pa opet bura i putovanje u nedogled
Sretno stigoh na veselje ukućana

DA LI ZNA SE KAD POČINJE ZORA

Da li zna se kad počinje zora
Ljubav dodira u pravom trenu
Pokrenu se plave kapi mora
Jedan čovjek ljubi neku ženu

I tada kad izgube se sjene
Uvijek netko stvarnost snova čeka
Nebom teče ona modra rijeka
Dohvatim ja tako misli njene

U pokretu kada sve se prene
Novi život tada struju nosi
Putovanje nastavlja se krene
Osmijeh preprekama sad prkosi

Otkucaji srca u aleji
O životu pričat će eseji