komentiraj (15) * ispiši * #
sjećanja
Zapadno sunce obasjalo oči njene
Katedrala pokoju sjenku bacila
Vino crno i bijelo točilo se
Dim bez brojanja koliko puta
Upaljač je radio dok ruke su me doticale
Ona pričala a ja sam slušao
Uzmi još malo bijelog
Voziš li
Na kraju je ona mene vozila
Poljubac na kraju
Priča se nastavlja
Možda bi danas s Tinom
Do Blata skočiti trebalo
Ona bi crno popila
Pušila bi kao obično
Ja bih Krležu čitao
O srcu i vodovodnoj cijevi pričao
Premda nije jesen
Lišće bih tražio negdje na Kaptolu
A ni Grškovićeva nije daleko
Klupa u zelenoj travi sjajila
Oči su njene u pejzaž uklopljene
Oblaci kišu najavili
Ona je mene vozila
Poljubac na kraju
Kad će opet zapadno sunce zasjati
komentiraj (18) * ispiši * #
komentiraj (20) * ispiši * #
komentiraj (8) * ispiši * #
komentiraj (7) * ispiši * #
Sonata dodira
Snovi neće objasniti riječi izgovorene
Šapat sjena u sobi sa klavirom
Svevremeno ostaje u nama bez pitanja
Kretnje tijela ljubljenja u svitanja
Plovidbu mjesečinom naša skitanja
Suglasja usana ponovljenih pokreta
Poznatih očekivanih snovitih
I opet dan bezvremenih postupanja
Traje to tako znano neobjašnjivo riječima
Sonata dodira usred našeg svemira
To su samo igre naših nemira
komentiraj (20) * ispiši * #
poruka narodu koji je izgubio svoje ulice
skoro savršeno je sve
brda i doline
plavo more i oblaci
sunce i zalasci
i tako to sve
samo nam fale ulice
ulice smo izgubili
ljudi
jer da imamo ulice
da znamo tko smo i čiji smo
sada bi na ulicama tražili svoja prava
borili se za sve svoje
i ono naše djece, malo
što je ostalo
ali mi smo narod koji baulja
u snovima se prošlosti ljulja
kroz maglu tapka
vrhovima prstiju i strašljivim dahom
paprat pred sobom valja
zamišljajući na sebi odijelo Supermena
i velika djela
a noć je pred vratima
i još ćemo tako malo
dok traju dani karnevala
izdržati
šumama lutati, puzati
mjesec dana u šatoru po dvoje spavati
pa kuda koji mili moji
onda nam nema pomoći
jer bez poznate ulice
nikuda ne možeš stići
moj zaludjeli narode
a imali smo sve
by Davorka Flego
komentiraj (24) * ispiši * #
komentiraj (23) * ispiši * #
LJUBAV
Čudne sjene danima pritišću mene
Penjem se u snu na visoke stijene
Nakon svega u životu što se zbilo
Poći treba sada u zapadno krilo
Tako to biva kad podvučeš crtu
Nije baš život nalik rajskome vrtu
Kako se smiriti znati uvijek treba
Jedino tako tvoj će biti dio neba
Anđeli oni hladni su na tom zidu
Ne znaš da li baš s tobom takvi idu
Čuvari pravi u glavi sada stoje
Godine onda znamo lakše se broje
Riječ bijaše na početku od Boga
Postade tako moto života moga
komentiraj (33) * ispiši * #
komentiraj (16) * ispiši * #
komentiraj (18) * ispiši * #