mogla bi vrijeme pokoriti
jutro neko srebrom okovano
gradinom koji korak napraviti
sjevernu kulu pronaći
prstima ovlaš pahulje pobrojiti
modrinu zanemari i tako je tu uz tebe
o podnevu uz zvuk zvona modro te obuzima
usne led u vatru obore
pahulje ples svoj izvode



početak prstima prepleten
utkano u srebro mahovine
tišine radi stvaranja
kako i nebi ponekad crno
ponekad bijelo
u toj sobi možda i klavir
zaboravljen
zaiskrilo je nebo
plava zvijezda putuje
uvijek mi u mislima
baš u prosincu
tugu zaboravi malo sjete ostavi
tek toliko zbog oka
i početka

kad otišla si s anđelima
ostao je trag u očima
zvijezdama te dozivam
plavo mir mi nudilo
tražim početak samo da prste dotaknem



snovi bijahu na svome počelu najava ljepote
čežnje daleke ispunjenja stvarnost
pa nisu nam ni trebali uz svjetlost Sunca
bili smo mi i proljeće život zelene livade
cvjetne aleje ležaj nam prostirale
ruke rukama darovale srebro nudile
a gle
vrijeme nam na kraju samo snove ostavilo
jesi li ili nisi svejedno je
snovi su tu sjećanje nadahnjuju
nema više možda sve je tako nepovratno
snovi glas i šapat poljubac vječnosti



Adventsko slovo umješno perlicama pripremaš
Otisak na papir utiskuješ
Tragove u snijegu modrinom osvjetljavaš
Gdje to zapravo postojim u tragovima se ne nalazim
Dani snijega nižu se bljesak u očima požuruju
Samo da svijeću modru zapalim žuti trag da ostavi

Ljubomoru ne znaš snijegom prekriti
srebrn prah će uspješno sve riješti



Teško zaustaviti sreću
Osim u sjećanju kad magle se dignu
Kad svjetlost kroz oblake ponudi ti sunce da ostane
Pa sve izgleda isto kao što je bilo
Ti si zaista u mreži sjećanje zarobila
Sputan tako ostajem u danu što dolazi
Skupljamo razbacane komadiće leda u oku nam zarobljene
Srce nasmijano nudim ti
ah
putovanja ledenoj gradini poklonjena
ruka u lutanje dah ili sjećanje
vjetar u kostima modrina i led oko nas
a podne je negdje otkucavalo demone zivkalo
nestanimo u pahuljama nadolazećim
sutra ćemo opet


gdje smo ono stali

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>