24.10.2021., nedjelja

Nikada ti neću zaboraviti

Kišilo je tih dana. Uobičajena zagrebačka jesen. Prohladno veče. Na glatkim plohama osamljenih stolova skromno se zrcalila ulična rasvjeta.

Nikada neću zaboraviti.

Opustjela Bogovićeva, kao da je svojim prazninom pozivala da te ugledam. Tebe. Kojem sam pripisivala toliko dobroga. Kojeg sam više od ičega godinama željela sresti.

Nikada neću zaboraviti.

Radost, koja se poput mjehurića mineralne vode pjenušala na mojem licu. Tren, u kojem sam odlučila zastati, okrenuti se, vratiti. Javiti se. Malu stravu unutar neodlučnog tijela, koja je svakim korakom postajala korak veća.
Osmijeh. Film koji se već pokreće iza mojih kapaka: ustaješ, širiš ruke u zagrljaj. I sve je puno radosti. I sve je vatromet vedrine. Čežnje. Bliskosti. San kojeg napokon grabim i odmatam kao dragocjen poklon.

Nikada neću zaboraviti.

Moje zastajanje, pored stola za kojim sjediš s nepoznatom ženom. Moju radost koja se s 300 000 km/s zabila u stijenu od leda i stakla i na mjestu poginula gaseći me. Tvoje oči prepune iziritiranosti što postojim, što prekidam dragocjen trenutak.

I taj tren u kojem sam samo prodavačica cvijeća, parovima koji sjede za opustjelim stolovima i odmahuju rukom jer im prizor stvara nelagodu.

A... ja čak i nemam cvijeće.
Moje ruke... nikada nisu bile praznije.



- 18:41 - Komentari (17) - #

19.10.2021., utorak

izmišljen

pa dobro
i ja bih se, vjerojatno, naljutila
da me izmisliš
bolju, onakvu kakvu me trebaš:
da zurim u tebe
da žurim u tebe
da smišljam načine
da te volim
i sve te ludosti
koje ljudima trebaju;
da ne postoji 'dovoljno'
da su počupani znakovi 'stop'
da samo letim, pjevam i smijem se
odmahujem rukom i igram se kosom
igram se bezbrižnosti
igram se
da te zavodim, neprekidno;
pa sam i super pametna
i uvijek mi se da baš sve
i sve mi je 'totalno super ideja' i sve 'može';
pa još i pišem pjesme,
a između riječi skrivam ono
što samo ti umiješ pročitati,
ili ti dadem signal kratkim pogledom
u dugom razgovoru
s drugim ljudima -
za neki, samo naš, tajni plan.

pa, dobro
vjerojatno bih se i ja barem malo
naljutila
da si me izmislio takvu
kakvog ja neprekidno
neprekidno
neprestano
godinama
još i prije nego smo se sreli
izmišljam tebe.


- 18:25 - Komentari (2) - #

18.10.2021., ponedjeljak

Rasputin

Sanjam odraz,
Zatim let.
Mekan, dug.
Oštre bridove tvojeg tijela.
Sve je odjednom glazba.
Sve je odjednom - ti.

Gestom
Pogurneš pred nas
Razlog zbog kojeg jesmo.
Udišem te, željna ljepote.
Nisi, ne možeš biti
Jedan od
Nas.

Prene me tek poneki
Dodir tvojih stopala
O površinu zemlje. Zvuk
Jedva čujan. Zaglušujuć.
San tada dodiruje stvarnost,
Prijeti potrgati fine niti.
Napraviti rane.
Smrskane kosti prave se
Čvrste. Čelične. Nijeme.
Ipak, ošine me svaki bezglasni jecaj,
Ispod kože.

Opet odraz.
Opet obris bridova nadljudskog tijela.
Igra sjena. Igra svjetla.
Opet mi zaustavljaš dah.

Tko li si?
Na korak iznad zemlje, zarobljen u sebi.
Koje je tvoje prirodno stanište, Sergei?

Zaogrneš se plaštom ljetnog zvjezdanog neba.

Osmijeh dječaka.
Pogled koji umije što poželi.

Sanjati.


- 20:48 - Komentari (2) - #

< listopad, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (1)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (7)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (11)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (6)

Bloger Sirin isključivi je nostitelj autorskih prava na tekstove objavljene na ovom blogu (ukoliko drugačije nije navedeno) te su svi objavljeni tekstovi zaštićeni copyrightom.