pisma sinovima

ponedjeljak, 31.10.2005.

DOLAZITE MI OBA

Maleni moji. Jutros sam ponovno zvao vašu majku. Kao i obično nije se javila. Tada nazovem njenog prijatelja za kojeg nitko ne zna. Čovjek iznenađen da nema pojma o kome pričam. Kažem ja njemu, u redu znam da nemate pojma o kome pričam, ali ipak mi recite dali je sve u redu s obzirom da već dva dana ne mogu nikog dobiti ni na kućni ni na mobilni telefon. Tako se nas dva ispričamo. Djeluje mi simpatično. Živi gore pored igrališta. Čak je osam godina mlađi. Moram joj priznat da je dobra kada je uspjela uhvatiti toliko mlađeg. Stariji su vjerojatno malo pametniji. Čudi me ipak to što nije oženjen jer je uvijek voljela oženjene. Nas dva se lijepo ispričamo. Čak mi je rekao da bi se mogli i vidjeti i razgovarati o vjeri i crkvi s obzirom da on živi po vjerskim načelima. Sve u svemu prekrasno. Potrošio mi je skoro cijeli bon. Ako se pitate da kako znam za njega. Vaša majka je kroz cijeli brak imala nekog. Ne vidim razloga zašto ne bi ni sada imala. Još vam ne mogu otkriti kako sam doznao da je to baš on.

Kako se ovaj pravio mutav i glup tako sam morao dalje istraživati da vidim što se događa. Nazovem fino njenu novopečenu prijateljicu. Predstavim se i pitam gdje ste mi. Gospođa mi fino kaže da je vaša majka u Njemačkoj. Sve je bilo fino i kulturno. Hvala, izvinite na smetnji, doviđenja. Ne mogu vam još otkriti ni odakle znam za prijateljicu. Moram primijetiti da otkad san otišao da je vaša majka promijenila i prijatelje.

Napokon je uspijem pronaći u Njemačkoj. Pita me da odakle znam za njenu prijateljicu. Sama zna da ono što želim da to i doznam. Bilo mi je vrlo interesantno kako ne spominje da sam zvao prijatelja. Šuti ona šutim ja. Da mi je samo bilo vidjet onaj histeričan bijes kada joj je javio da sam ga zvao.

Dogovorili smo se da za Božić oba dolazite kod mene. Da oba. Za Božić. Dolazite kod mene. Bit ćemo skupa. Da nas trojica. Nas tri. I to 15 dana. Petnaest dana. Punih petnaest dana. Maleni moji dolazite mi. Vidjet ćemo se. Maleni moji.

Neka ona bude s tim svojim mladićem. Bitno da mi budemo zajedno. Znam maleni moji da bi i ja treba naći nekog da mi bude lakše. Ja to još ne mogu. Sada mi je najvažnije da vas vidim.

Vi ste mi sada kod moje tete. Kod prekrasnih ljudi. Ne mogu razumjeti odakle joj obraz da vas dovede njoj a nije htjela ići na sprovod kada joj je majka umrla. Ne mogu razumjeti odakle tolika količina licemjerja i sebičnosti. Kod nas kažu obraz kao opanak.

Maleni moji sada mi je najvažnije to da ćemo se uskoro vidjeti.

- 01:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.10.2005.

OPADA LIŠČE

Maleni moji. Mnogo me brine to što nemam osjećaj za vrijeme i prostor. Često mislim da je vrijeme stalo onog trenutka kada smo se zadnji puta vidjeli. Kao da smo se jučer zadnji put igrali. Pogledam na sat i pomislim kako ćeš uskoro doći iz škole. Moram ići doma da te dočekam. Moram ići po Tota u vrtić. Tako krenem i vozim. Da, vozim doma. Nakon nekog vremena stanem. Pitam se gdje se nalazim i gdje sam krenuo. Tako sijedim i razmišljam. Tada ponovno imam osjećaj da si mi jučer s ponosom donio guštera kojeg si uhvatio.

Želim vas zagrliti. Samo vas želim zagrliti.

Danas sam ponovno pokušao dobiti vašu majku. Ne želim joj smetati. Zadnji put smo se čuli prije desetak dana. Onda kada vam je umrla prabaka. Ona bi željela da se čujemo svakih deset godina. Odlučio sam da je sutra nazovem. Ako mi se ne javi nazvat ću njenog prijatelja. Znam da misli kako ne znam za njega. Ipak često zaboravlja na moju inteligenciju i logiku. Više ne znam kako da postupam.

Maleni moj razgovarali smo na telefon prije deset dana. Kako ne osjećam prolaznost vremena, često vam ne pišem odmah nakon što se nešto dogodi. Moram voditi dnevnik točno po datumima kako bi točno znao što je kada bilo.
Maleni moj razgovarali smo. U tom trenutku nisam osjećao ništa. Mislio sam da smo se jučer vidjeli. Dogovorili smo se da ćeš zimske praznike provesti kod mene. Sve mi je bilo sasvim normalno. Nakon razgovora sam pogledao na kalendar. Nisam znao koji je mjesec. Koja je godina. Samo sam vidio da opada lišče.

- 02:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.10.2005.

PIJANAC PIJE, PUŠAČ PUŠI, JA SVOJ PUT GONON

Koliko smo se puta, dok smo bili djeca čudili uzrečicama i poslovicama koje su nam znali govorit oni najstariji. Znali smo se smijat, rugat i govorit «ajde muči šta ti znaš».
Mislili smo da nam obrazovanje donosi mudrost.
Mislili smo da nam računala i mobiteli donose saznanja.

Kako bivamo stariji, spoznajemo značenje njihovih riječi.
Spoznajemo filozofiju života koja je utkana u samo jednu, jedinu rečenicu.
Spoznajemo da ćemo cijeli život pronalazit sve dublja značenja u riječima jedne stare babe.

Baba, hvala ti na svemu.
Hvala ti što si me naučila da i u najtežim trenutcima kažem BOŽE ZDRAVLJE.

Neka ti je laka zemlja.

Znaj da će tvoj prvi ogranak i dalje prenositi filozofiju života sadržanu u tvojim rečenicama.

PIJANAC PIJE, PUŠAČ PUŠI, TI SVOJ PUT GONIŠ

- 02:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 18.10.2005.

IMENDAN

Maleni moj, želim ti sretan imendan.

- 01:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.10.2005.

SANJA SAN

Maleni moji. Sanja san trenutak kada ćemo se vidit. Nisan ga sanja nego san ga doživija. Još uvik osjećan vaše malene obraziće i suzu kako klizi.

- 19:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.10.2005.

BOŽIĆ

Maleni moji. Taman san doša sa posla. Neću van puno pisat jer san umoran i iden leć. Samo san van tija javit da san se danas ćuja sa vašon majkon. Dogovorili smo se da čete za BOŽIĆ BIT KOD MENE. Znan da me već stotinu puta prevarila ali ja ŽIVIN ZA BOŽIĆ. Ona ide u Njemačku kod mame a vi dolazite kod mene. Sutra ponovo počinjen pisat di ču vas sve vodit. Maleni moji
SRETAN NAM BOŽIĆ.

Vaš Tajo

- 01:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.10.2005.

VRIME

Maleni moji. Još od Utinog rođendana nisam mogao da van pišem o svojim osjećajima. Vrime mi prolazi kao da i ne postoji. Nekad iman osjećaj da smo jučer bili skupa. Nekad sebe uvjerin da ću vas sutra ponovno nositi na ramenima. Čini mi se kao da živim u nekakvom vremenu koje ne prolazi. Kao da kada se ovo završi da ču se vratiti na onaj dan kada sam i otišao. Onaj prokleti dan kada me vaša majka pitala gdje idem. Rekao sam joj da se idem odmoriti i da ču se javiti. Ona je na to napravila više mjesta u ormaru.

Bacija san onu bilježnicu di san pisa di bi vas sve vodija. Znan da ste sada stariji., znan da vas interesiraju neke druge stvari, znan da ja o tome ne znam ništa.

Zašto na svijetu postoje takva monstruozna biča koja djeci zabranjuju imati oca a sebe nazivaju majkama.

Da maleni moji to je mamin novi barba.

- 00:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

<	listopad, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31