|
pogledaj jutro što se iznad mene diže, umjesto da mi pokaže tvoje snene oči, ono prolazi pokraj mene, pada na praznu postelju. nema te. nema onog toplog daha, nema onih dlanova, nema onog osmijeha. ti se sada smiješ drugome... sjeta me hvata, tuga ne pušta. zašto je bilo tako lako? počeo si pričat u perfektu i odmah sam znao. a mislio sam da se borimo. ne smijem ti zabranit al mislio sam da smo vezani. vezani vremenom, svakim zagrljajem i svakim osmjehom. nemoj radit glupost, molim te budi sretan. i uvijek! ne zaboravi! uvijek ću imati vremena za tebe. ljubavi, vrati se, utješi me.... |
