Sjedio je pokraj nje. Tek sada shvatio je da su ovo posljednji trenuci što ih provodi s njom. Bio je ljut, ali nije imao snage oduprijeti se toj činjenici. Zaspao je.

… i dok se kotač okretao ona je uživala na povjetarcu. Sjedila je sama i gledala svoje nove starke kako rade male krugove u zraku. U ruci je držala šećernu vatu. Tako ju je voljela. Visoka razina šećera u krvi izmamila je iz nje gromoglasan smijeh. Osjetila je poglede na tijelu. Primijećena je. Stavila je sunčane naočale i pokušala se sakriti iza njih. Osjetila je kako kotač usporava. Bila je blizu tla. Tek sada je čula narod, koji se naguravao oko automata, tombola i klaunova. Voljela je cirkus. Bio je tako zabavan i moćan. Jedino je on najtužniji dan mogao učiniti ljepšim. Nagli trzaj osvijestio ju je. Vožnja je završila. Pojela je zadnji komadić šećerne vate i bacila štapić. Sišla je s kotača i stopila se s masom. Rijeka ljudi gurala ju je naprijed. Nijedno lice nije joj bilo poznato. Uplašila se. Tup! Udarila je u sanduk. Popela se na njega i pogledom tražila crnu majicu u moru istih. Ništa. Doza ljutnje ju je polako ispunjavala. Zar ju je opet ostavio samu? Zadnje trenutke života provodi sama. Ironija je još veća što joj je takav cijeli život. Nadala se da će barem zadnji dan biti drugačiji. Skočila je sa sanduka, a naočale su pale na zemlju. Savila se da ih pokupi, ali prepoznala je njegove starke. Tu je! Zagrlila ga je. Zavukao je ruku u džep i izvukao žeton. «Zadnja vožnja», rekao je. Bila je poput djeteta u tom trenutku. Vesela što ne mora kući, ali jako umorna. Osjetila je, kako ono što joj je još maloprije bilo veselo i zabavno, sada pravo mučenje. Do sad veseli koraci postali su tromi, a osmijeha više nije bilo…

Jako svjetlo natjeralo ga je da otvori oči. Osjetio je hladnu i ukočenu ruku u svojoj. Sa suznim očima i tihom krivnjom dao joj je zadnji poljubac. Ustao je i nazvao njezine roditelje. «Mrtva je», rekao je.



Nikad neću ubrat cvijet.
Ti si potreban da živim.
Da se sruši cijeli svijet
neću priznat da te gubim.
S tobom počelo je sve
(I dok živim to nek traje)
jer sad više se ne bojim
(Sada znam da te volim.)
Prvi put nisam sama.
(Zato ostani.)
Uz mene dok si, ja postojim.
Sve ima neki čudan sjaj...