<	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Eh, da! Prošo moj noćna mora vikend. Hvala Bogu.Sada su mi posljedice jedino psiha, upala mišića i strah od ponovne inventure. Strašno nešto. Od ujutro u sedam do pet ujutro slijedećeg dana smo radili. S tim da smo dan prije radili cijeli dan i cijeli tjedan produženo. Mislim da smo svi bili toliko umorni i da smo još totalno slomljeni da to nije normalno. Još veća noćna mora je ta što to nećemo dobiti plaćeno. Ali štaš, kmet ostaje kmet. Danas smo imali neko predavanje o čišćenju. Tako da ću sada u slijedećoj zamolbi za posao moći napisati da sam i kvalificirana za profesionalnu čistačicu. Nema šta neću naučiti na ovom poslu.
Inaće, bila sam u svatovima. Naravno da me nisu pustili. Samo sam se ponizila pred šeficom kada sam ju molila da me pusti. Mislim da me je mogla pustiti ali izmislili su toliko razloga da jednostavno ja nisam mogla ići. No nema veze. Ipak sam ja bila. Nije bilo to-to ali sam ipak bila i neću samo gledati svatove na kazeti kako mi je moja šefica rekla, nego ću i sebe gledati na njoj. Došla sam u svatove oko pola dvanaest navečer, nakon posla jel. Mrtva umorna sam bila i ujutro sam se morala dići u šest ali bilo je super. Čagala sam i zabavljala se normalno kao da me ne čeka ništa sutra i kao da nisam radila cijeli dan. Nisam htjela dopustiti da posao bude centar mog života ili na prvom mjestu kako mi šefica rekla.
No prošlo to sve i sada se nadam se se sve vrača u normalu. Ali nikada se ne zna. Kod mene to sve više se ne zna do zadnjeg trenutka.
A što mi vrijeme brzo leti. To ni normalno. Danas sam razmišljala kako ću izgledati kad budem baka. Sam se pogledam u ogledalo zamisli malo opušteno lice, naborano (iako se nadam da neće biti puno naborano jel). Sijedu kosu neću imati jer ću se farbati. A sad garant ću imati problema sa kičmom, bit malo zgrbljena od posla i tak. Didu neću imati ili ću imati nekog totalno kretenskog didu koji po cijeli dan goni druge babe po parkovima, žmiga bakama u bolnici ili cijele godine kolje sve moguće životinje u kojima vidi meso za jelo.
Danas mene jedan čovjek pita jel imamo ugljen za roštilj a ja razumila da kaže: Ubio bi za roštilj. Još ja umirem od smijeha i ponovim: Ubijate za roštilj? da bi mi čovjek sav zbunjen ponovio kako on traži ugljen za roštilj. A ja mislim u sebi, koja sam ja budala. Ja stvarno svašta čujem I tako to kod mene. Neki dan dolazi čovjek na blagajnu i sada ja njemu trebam reći: Dobar dan. A ja mu se lijepo nasmiješim i umjesto pozdrava mu viknem: Još nešto.

A ode ja sada na spavanje. Vrijeme je. To da ne dobijem bore i pod stare dane izgledam staro.

Ajde ć

P.S. Moja seka i ja si kupile auto. Stiže za desetak dana. jupi jupi jajaja (lupi se u jaja)

Dragi moji ljudi kako život nekada zna biti nepravedan. Posebice ja budem ta koja imam one prave pehove u životu. Ne mogu reči da nemam sreće baš u svemu ali u nekim stvarima nemam. Tako eto ovaj vikend moja prijateljica sa kojom se družim još od osnovne škole ima svatove. Svatove koje jedva čekam, o kojima pričamo već ni sama ne znam koliko.... Još ja lijepo dobijem i dva slobodna dana na poslu ma sve pet da bi jučer došla obavijest kako imamo godišnju inventuru a to znači subota i nedjelja cijeli dan biti na poslu bez slobodnih dana ikome. I tako da ja sada se osjećam blago rečeno grozno. Ne mogu vjerovati da joj neću biti u svatovima. Da mi se sve upropastilo. Šok totalni. Iako postoji mala nada da ipak budem barem malo u svatovima opet to nije to. Ali što sada. Pokušala sam sve što sam mogla i ne preostaje mi ništa nego da čekam subotu i što bude, bude. Ali da nije fer, nije totalno. Iako ajd, ja razmišljam da se sve događa sa nekim razlogom ali nije feeeeeeeeer, ni malo. Neki to ni ne razumiju, misle da dramatiziram zbog kao glupih svatova ali ona se jednom udaje(bar mislim) i kad pomislim da ja to neču vidjeti i neču biti tamo srce mi se stegne. Neke stvari nam stvarno puno znače, drugi dok to ne dožive ne shvate. Neke stvari su samo jednom kao i ovi svatovi i umrijet ću od tuge ako ne budem tamo. A da neču spavati cijeli vikend to sigurno. Jer cijelu nedjelju ću biti na poslu a i subotu neču spavati vjerovatno ništa. Tako eto ako netko ovo pročita nek misli na mene da se ne srušim jer sam stvarno već iscrpljena do bola.

P.S. Neču kvariti post pisanjem svojih komičnih događaja. Tako da o tome drugi put.

A što da ja kažem! Uvijek previše brbljam a trenutno sam u fazi da na ništa nemam riječi. Ozbiljno sam totalno šokirana što se sve može događati u ljudskim glavama. Dobro, nije ni moja izvan konkurencije ali eto ja šokirana. Mislim nije to ništa novo. Od kad postojimo bilo nas je čudnih i normalnijih. Ja eto uvijek naletim na one malo čudnije. Upoznam ih, obožavam i onda tokom vremena otkriju da ipak nisu onakvi kakvim ih ja smatram. A tko mi kriv kad očekujem očito previše. Očekujem da budu prijatelji a to više nitko ne zna biti. Iako svaka čast iznimkama koje imam.
Tako eto upoznala sam jednu curu, radile smo zajedno, postale smo super frendice, sve cool, super jel, skoro pa nerazdvojne. Ja glavu za nju već dajem dok jel nije došo period kad ona se totalno promijenila. E, sada pitanje, jel je došla joj takva faza ili je jednostavno postala ono što ona je. Iskreno nemam pojma, niti me zanima jer što sam vidjela dovoljno je da ju gledam totalno drugačijim očima. Ali totalni preokret. Optužila me za stvari za koje ja joj ni u snu ne bi napravila, naljutila se ja nemam pojma zbog čega, totalno me izbirsala iz svega, više me ne poznaje, niti pozdravlja, priča o meni ono što ja nisam... Ugl. nikad to nisam doživjela, nikad se nisam sa nikim tako posvađala, udaljila ali očito da za sve postoji prvi put. Očito svašta moraš proči u životu da bi se naučio živjeti. A tu curu sam obožavala, i još uvijek mi je draga ali nisam glupača koja je zaslužila takvo njeno ponašanje tako da ne gledam na to sve previše tragično. Jedna osoba u mom životu manje. Da mi je žao, normalno da je. Ali za razliku od prije, sada sam odrasla. Barem u pogledu ovoga i imam poštovanje prema samoj sebi da se ne ponižavam zbog osobe koja o meni misli tako loše.
Ja razmišljam da je život katak a za ovakve stvari je stvarno prekratak i ja ga ne želim trošiti na to. Tko me voli voli me a tko to ne želi što da ja radim.
Nisam ljuta na nju. Ne znam biti ljuta, pogotovo ne na nju. Samo mi je žao što je postala takva kakva nisam htjela da postane, barem prema meni. Ali što ćeš. Na nekome bijes moraš istresti ali ponekad te to i skupo košta. Ona će to jednom shvatiti... Kako to inače biva, možda baš kada bude kasno...
Meni je ovo samo još jedna škola... Prijateljska škola...