< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Samo nešto prije nego odem na posao:JA NISAM NORMALNA(zar to itko i sumlja)
Ja se svemu sprdam a on ne može vjerovati da ne znam Draganu Mirković, on je bio na folk paradi, njemu narodna svira na mobitelu, Daru Bubamaru zove Darica, on zalazi u največe selendre, on voli kirbaje, on ne voli čokoladu, on gleda sve ženske koje prođu... Ali ne izgleda tako... Jebemti krivi dojam...
A i mene koja sve uvijek zeznem i moj jezik i mozak koji ne radi kad treba.
Period grižnje slijedi.
Sjećate se Sante Barbare? Naravno da ne jer sam i ja bila mala kada je to bilo(mislim onda stvarno). Znam da serija nikada nije imala kraja, da je Eden bila uvijek rastavljana od Cruza i da je kroz sve serije isplakala bazen suza ali onaj divovski (bolje rečeno Plitvička Jezera suza). Eh bila su to vremena kada je bila Santa Barbara. Naravno jedino dobro što je iza nje ostalo je vječno spominjanje Cruza i Eden, CC-a (čitajte c c) i rečenica: Život mi je poput Sante Barbare. Mislim pa postoji i kolač Santa Barbara, bogat nadjevima Edena i Cruza a i ja sam imala parfem Eden. Vjerovatno napravljen od mošusa, vanilije, Edeninog zadaha, dijela nokta lagano umočenog u mlijeko iz njene bradavice i ispiriran mirisom iz guze i sa laganom notom njene suze iz 1234 epizode.
Da život bude ljepši(iliti očajniji) i ja neke svoje epizode u životu poistovjećujem sa Santom Barbarom. Tako trenutno sam se totalno ufurala u ulogu Eden i od gomile Cruzova izaberem jednog koji se viđa sa Esmeraldom sa susjednog televizijskog programa. Edenica i Cruzić tako su jednom, jedne noći zaključili kako im je lijepo zajedno ali radi posla sa kojim se bave odustali su od velike ljubavi. Cruz ponekad zlostavlja Eden koja mu sve oprašta jer joj je drag iako i ona se viđa sa drugima i pokušava ga zlostavljat. Praktički više od pola dana provode zajedno i svako malo se posvađaju.Možda ih sutra rastave ako Cruz pređe u drugu seriju.A Edenina prijateljica je stala u govno.
No, eto i tako na kraju Sante Barbare i svih serija sve završi dobro i sa vjenčanjem, nadamo se najboljem. Da će Cruz se ostaviti trave i Esmeralde, Eden naći drugog Cruza a prijateljica oprati patiku.
Ajmo sada o normalnim temama, iako ako realno gledamo u mom životu i nema baš normalnosti. U nedjelju sam morala raditi, opet. Inače to mi je ubojstvo jer nakon subote jednostavno želim cijelu nedjelju spavati a boriti se sama sa sobom da izdržim a da ne zaspem. Tako nakon što sam spavala nekih 45 minuta normalno je bilo da će mi dan biti osuđen na komediju. Tako sam između ostalog, umjesto pet kuna primila od nekoga deset dinara. Ovi moji na poslu su umirali od smijeha samnom. Kud sam inaće malo smotana, sada sam rekordno bila.
Inače trenutno sam u nekoj sentimentalnoj fazi. Vjerovatno PMS jer sam sva cmoljava i slušaju mi se samo neke ljubavne pjesme i sve me moguće pogađa. U subotu je aktualna bila:Suze liju plave oči(moje naravno).
I nakon što su ih izlile vrijeme je bilo da od ponedjeljka kreće nova ja. Ponedjeljak je prošao i mislim da će to ipak biti od sutra.
Eden kreće u nove izazove.
Iako trenutno imam novi nadimak, prigodni za Uskrs. Playboyeva zečica, jer sam provalila da bi za Uskrs svi trebali imati uši i repić, kao prigodno i da nas ne bi trebali zvati po imenima nego da smo svi jaja ili zečice. Tj. dečki bi mogli biti jaja a mi zečice s tim da imamo i Travu koji ne bi bio jaje. Ili bi mogao biti oboje. Ne slušajte me, opet ću se uživiti u priču koju nitko ne kuži osim mene.
I tako vaša Playboyeva zečica ili Super Silva (ne znam koji mi je draži nadimak) ima teške probleme(ono, moš si mislit).
Opet sam počela pisati svoj dnevnik. Malo sam ga zapostavila kad pišem ovaj blog i tu se donekle istresem. Iako nije ni ravan mom dnevniku.
Ma prava sam Brigite Jones.
I za kraj pjesma za sve Silvije koje su poput mene u sentimentalnoj fazi zbog svojih Cruzova.
I pozdrav mom psiću koji se uči na blagajni i mom govancu malom sa blagajne, i mucici sa dečkom sa mucicama i naravno Cruzu i mojm Truležu, seki Iskri i Pepiju, mladencima i svim svatovima.
Ć
Ovo je super! Da vidite u što trenutno gledam! Pošto nam je stari pregorio, kupili novi. A ovaj je fenomenalan. I moje čorave oči su zadovoljne. Napokon. Ogroman je(za one malo perverznih misli poput mene, monitor je u pitanju, da ne pomislite da mislim na nešto drugo jel).
Uglavnom, trenutno u mom životu je živa ludnica. Obaveze sa svih strana a ja jadna nek sve stižem. Upozorenje za sve vozače, ja od slijedećeg tjedna sjedam u auto i počinjem sa vožnjom.
Nije da se hvalim (a hvalim se), položila sam jučer pismeni dio i to molim lijepo bez greške, sve točno. Sad kad budem polagala prvu pomoć vjerovatno se neću toliko hvaliti jer ne da ne znam zamotati nego znam ranu još više srediti. Uostalom di mene nađu za prvu pomoć. Prvo mislim da budem od neke pomoći to sigurno ne. Čak mislim da se nađem na mjestu nesreće da bi i meni trebala pomoć jer ili bi pala u nesvjest ili bi bježala i sama negdje se zabila od straha.
Ali bitna stvar je ta da ja sjedam u auto a o posljedicama nećemo razmišljati.
I što kažete na pobjednike Dore? Ja ovaj put nisam čak ni gledala nego gledam sada You Tube i vidim. Što stari repa?Ludilo, sam da poživi do Eurosonga.
Na poslu sve po starom. Trenutno se osjećam kao da idem u školu. A školu baš i nisam voljela. A bisera naravno kod mene u velikim količinama, kao i uvijek. Jednostavno mislim da sam se rodila da živim u komediji. A barem ljudima oko mene nije dosadno i često se dobro nasmiju. Jučer je jedan gospodin na blagajni ostavio jaja tako da sam morala trčati za njim i vikati: Gospodine vaša jaja. I kad je gospodin pokupio svoja jaja kad sam se vratila lijepo sam se ispričala gospodinu koji me je čekao a on mi je reko: Svašta ja svoja stalno sa sobom nosim.. Umrla sam od smijeha.
A u zadnje vrijeme sve mi je nekako u jajima. Što god radim ona se pojave (ili ih ja vidim). Čak mi i šefica kad nešto objašnjava kaže:lijevo i do jaja, ili desto i do jaja. Sve jaja.
Sada će krenuti sezona udavanja mojih prijateljica. Uf, već je treći mjesec. Gotovo je sa njihovim životima djevojke. Ja svoju djevojštinu itekako iskorištavam. Pošto su me na poslu prebacili iz pelena na ašove, grablje i ta sranja za koja ja ne prakticiram baš mislim da je vrijeme da se uozbiljim. Naravno ne gine mi sudbina buduće djevojke (ili snaše) sa sela.
Sada molim obratite pozornos na spot ispod.
Ja, udana za nekog zemljoradnika, čekam ga u našem selu (Svinjarevcima, Ivanovcima, Vrbici... ili Piškorevcima najvjerovatnije) na trijemu naše kućice, u novoj haljini i frizuri, dok on pije u lokalnoj birtiji u selu.
Eh, da...
Nego, baš si razmišljam kako mi se nekako sve promijenilo u životu. Koliko god ne volim neke stvari na poslu obožavam ga radi ljudi sa kojima radim. U biti sa njima provodim više vremena nego sa bilo kime. A opet sa druge strane ovi moji izvan posla prijatelji nisu ni svjesni koliko ih volim vidjeti i čuti. Ponekad bi volila da imaju malo više razumjevanja za mene (neki) jer nakon napornog dana, kada budem iscrpljena psihički i fizički želim imati malog onog starog života jer se i ja sama nađem u situaciji kad mislim da više ne mogu izdržati a onda su mi baš oni potrebni.
Ali dobro sada pustimo moje privatne gluposti koje mi padaju sada u dva ujutro na pamet.
Nego da potvrdim svoju nenormalnost, znate čega se bojim?Ljudi u odijelu. Mislim nije da se sada bojim ono da počnem vrištati i to, kao što se normalni ljudi boje mraka ili pauka pa kad vide vriše, nego jednostavno uvijek pomislim svašta kad vidim čovjeka u odijelu. Inaće je to normalnim ženama seksy i lijepo ali eto ja sam crv.
Kao sada na ispitu. Usrala sam se od ovog u odijelu.
Ne daj Bože da mi na ispitu iz vožnje uleti neki sređeni u auto.
Garant sam u prošlom životu bila udana za direktora koji me zlostavljo.
Idem u krevet, spavati, prošao moj slobodan dan i sutra opet sve po starom...The Show Must Go On...
Pusa svim mojim plodnim kolegama i mojim najdražima....
I vikend Peri, Stjepanu i Zoranu uz progodnu pjesmu naravno:
Sretan rođenadan mojoj dragoj!
Silvijice, sve najbolje