< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Svi imamo neki period u životu kojem se naravno smijemo ostatak svog života. Tako eto možda se meni događa jedan upravo takav. I to ne od nedavno nego već praktički cijelu ovu godinu(a da ne pretjerujem i godinu dvije prije). Često mi se dogodi da uznemireno pričam sestri ili prijateljima svoju priču i dok ja prepričavam događaje uvijek ili me čudno gledaju ili umiru od smijeha. Recimo kada sam sestri pričala što mi se dogodilo u subotu na povratku kući ona je plakala od smijeha dok sam ja naravno bila pod dojmom moje slabosti. Da, tako je moja sestra nazvala period koji mi se upravo događa. Iako mislim da svi imamo neke slabosti a ja za ovu nisam očito dovoljno svjesna. Naravno poput onoga od sutra sam nova osoba, od sutra neću ovo, neću ono tako i ta slabost od sutra prestaje biti dio bilo čega i tako svaki puta iznova. Moja Slabost i ja poznajemo se najmanje tri mjeseca i priča je vrlo komplicirana, u biti vrlo jednostavna ali kad se uzme u obzir sve okolnosti, situacije i događanja većinu stvari zadržavam za sebe ali činjenica je da ću ga pamtiti cijeli život kada sve prestane je sto postotna. Naravno zahvaljujući njemu diplomirala sam sve muške fore, znam kada ti netko laže a kada govori istinu, naučila sam koliko cure mogu biti glupe, naučila sam biti sa nekime a isključiti osjećaje, naučila sam bemti toliko toga da ni u školu nisam morala ići.
Ali moja slabost je kao kinder jaje uvijek ima neko iznenađenje. Najveće mi je svakako bila Goga, tj. dj Gordana koja nam je priuštila par minuta romantike jednu subotu. Doživljaji sa mojom slabosti inače nisu ni do koljena sa bilo čime što se može dogoditi ili se možda još dogodi. Naravno svaki detalj pamtim i uvijek ostanem paf od svega što sebi dozvolim ili čak njemu. Ali ga obožavam, na obožavani, božanski način iako ga većinu vremena u biti psujem. I naravno svaku puta je gotovo, kao i ovaj put. Ali kikiriki, miki mojjj više stvarno nikome ne dam broj svoj. Ali ruku na srce ja ne znam što je sa današnjim tipovima. Ili ja baš imam peh da naletim na one koje izjave da me vole nakon par mjeseci poznanstva, koji izjave da moje dlake čuvaju u kutijici za uspomenu(iako to više mi se čini za neke vračke), koji u gradu ne da plešu nego se okreću, bacaju, lome ruku… U biti zaključila sam da su jednostavno već izlizali sve fore pa sada uvode neke nove. Barem u ovom dijelu Hrvatske. Recimo u subotu me jedan ugrizao za rame a apsolutno bi izdvojila tipa koji me je uhvatio za glavu i buljio u mene. Ne znam jel pametno da spomenem i tipa koji mi je slao puse tako da poljubi svoju ruku pa ih pošalje meni a kad sam se kao iz fore izmakla došao je do mene i pito me hoću li plesati sa njim da se ne osjeća više kao gay dok pleše sa svojim frendovima. Jeaaa. Čini mi se kao da ostavljam dojam iz pjesme Vlatke Pokos: «Ne tražim ništa, ouooo, a dala bi sve» jer ja tražim nešto ipak i ne bi baš sve dala (bar ne odmah, jel).
A što ja znam, već mislim da počnem nositi one majice sa natpisom:»Sto posto jeftina», «Popust na akciju», «Gratis uz gratis», «Akcija uzmi sve», «Ne prodajem se, dajem se», «Dam ti dam», «Do kraja», «Požuri još malo pa nestala», «Uzmi i ostavi», ili ne zaobilazni «Ne tražim ništa a dala bi sve». E, možda onda počnu padati ozbiljne ponude, nikad se ne zna.
Za mog Don Huana(ne moraš biti bogat i lijep-)