< | lipanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Gledam film, glumac i glumica se valjaju u blatu, kiša pada, oni se ljube… Nije pornić ako ste pomislili ali to je tako savršeno i lijepo. Ono, koga briga za odjeću, za blato, kišu za sve bitno da se oni vole. Opet da napomenem, nije pornić.
Nego da ja ne pišem o mojim savršenim prizorima jer ako počnem pisati o svojim ne normalnim maštarijama čak i oni koji misle da sam malo normalna će promijeniti mišljenje.
Baš me zanima jel ima nečega u imenu. Ono da ljudi koji se isto zovu imaju neke sličnosti. Recimo, imam prijateljicu koja se zove kao ja i vrlo mi je slična. U svakom pehu se pronađemo, u ukusima, često u ponašanju… Ali možda je i to samo slučajnost. Na netu sam pročitala da moje ime znači: Ona koja dolazi iz šume. Pitam se, ima li to veze sa mnom?! Osim nekih mojih poput gore navedenih scenarija mislim da nemam veze sa šumom. Ali pošto je povezana sa mojim imenom nema mi druge.
Danas sam se sjetila svog putovanja u Krakow. Našeg prvog inozemnog dočeka. Ne znam hoćemo li i ove godine negdje ići, ima još puno do toga, iako se nadam da hoćemo. Mi inače nakon svakog putovanja snimimo spotove sa isječcima sa kamere, složimo u album slike i sve što nas veže za to putovanje. Tako je ovih dana na red došao Krakow. Sjetim se ja svojih putovanja svako malo. Neke stvari jednostavno ne možeš zaboraviti, neke ljude a i nakon nekog glupog dana ili ljudi super je sjetiti se kako ponekad život može biti i savršen pa makar na jedan dan ili cijeli tjedan.
U četvrtak putujem na more. Čim dođem bacam se u njega i jedva čekam. Obožavam ovo toplo vrijeme, ljeto i odlaske na moj Krk. Barem malo pobjegnem od svega ovdje. Čak bi najradije tamo ostala i cijelo ljeto. Ali nakon ovog puta čeka me još jedan odlazak kada ću ostati mjesec dana.
Sestrična mi je otišla raditi u Zadar i znam da će mi faliti. Ne znam zašto meni svi dragi ljudi moraju biti ili otići dalje od mene. Ali takav je život, možda i ja jednog dana odem odavde baš kod nekoga od njih.
Sviđa mi se činjenica kako se u životu neke stvari okrenu kada se najmanje nadaš. To je tako super osjećaj. Bye, bye netko…
Jedva čekam otići u moju idilu...