< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nevjerojatno kako već pola sata razmišljam s kojom rečenicom da započnem svoj današnji post. Ne mogu se odlučiti jer jednostavno za ovo o čemu želim pisati neće biti dovoljan čak ni jedan divovski post. Danas je mene uhvatila putna groznica koja me uvijek uhvati tjedan dana prije nekog puta. Nevjerojatno, ali istinito. Priznajem da sam nervozna i u glavi mi je milijun i jedna pomisao, gomila planova koji se inače nikada ne realiziraju. I tako mi se uvijek sve dogodi neplanirano ali na neke stvari jednostavno ne možemo utjecati. Znači, za točno tjedan dana idem na svoje novo putovanje i jedva čekam.
Obožavam putovati, obožavam se, pa makar i na par dana, makniti iz ove životne svakodnevice i uživati u nečemu novom. Nečemu što možda čak imam priliku vidjeti i doživjeti samo jednom. Ne kužim ljude koji ne vole putovati! Ne kužim ljude kojima je žao dati novac za putovanje. Recimo, netko će si radije kupiti neku skupu televiziju nego otići na put. Istina je da će tu televiziju imati možda dosta dugo i da će svaki dan uživati gledajući je ali kad-tad će se pokvariti dok sjećanje na putovanje traje cijeli život. Meni ništa ne može i neće izbrisati sve moje doživljaje sa svih putovanja na kojima sam bila. Obožavam ih se sjetiti, obožavam sve što sam tamo radila, vidjela, kupila… Obožavam i sve one suze koje sam isplakala jer nisam htjela kući, volim sve one ljude koje sam tamo upoznala i neki će mi ostati dragi cijeli život makar sam svjesna činjenice da ih možda više nikada neću vidjeti. Volim se voziti vlakom, autobusom, autom… Ne volim spavati i da se mene pita cijeli život bi bila budna tako da, kada sam na putovanju, praktički uopće ne spavam. U autobusu također ne volim spavati i bila sam tako happy kada sam na putu iz Munichena upoznala dečka kojemu također nije bilo baš do spavanja. Tako, dok je cijeli autobus bio u snovima (osim vozača), nas dvoje smo cijelim putem pričali i umirali od smijeha, vjerovatno živcirali ostatak busa, pogotovo kada nam se pridružio još jedan dečko ali kao da nam je to onda bilo važno. Joj, a taj put u Munichen bio mi je zakon. Nas tri nismo znale gdje bi pa smo si same organizirale sve. Prvi dan, kada smo kretale, sve nam je nekako krenulo loše. Cijeli dan sam plakala jer je uginula moja papigica koju sam obožavala, zatim nam je otišao bus i morale smo juriti u Osijek kako bi ga stigle tamo, u autobusu smo jedva našle mjesto ali kada smo se smjestile ja sam imala sreću da iza mene sjedne žena koja je cijelim putem smrdjela po luku. Taj miris nikada neću zaboraviti a moja sestra i dan danas se smije kada se sjeti moje face svaki put kada bi ova puhnula. Ali čim smo došle u Munichen odmah smo se snašle. Grad je kao stvoren za nas i tako smo se super zabavljale. O shoppingu neću ni govoriti jer svaka trgovina je bila naša. Vrećice smo svaki dan jedva nosile a imale smo teške muke sa pakiranjem. Nikada neću zaboraviti kada smo sjedile u jednom parku a krajem nas je u kanti za smeće bila ženska torbica. Na klupi pokraj su nam se pridružili par gospodina od kojih je jedan uzeo tu torbu, pregledao je, a zatim nam ju je htio pokloniti. Hvala, ali imam već. Munichen je stvarno prekrasan grad i svima ga preporučujem. Iako najljepši od svih gradova koje sam ikada vidjela mi je svakako Den Haag. Ne mogu opisati koliko je meni tamo lijepo. Oduševila sam se njihovom plažom i kako je tamo sve sređeno. Iako mi je cijela Nizozemska prekrasna i voljela bi jednom obići i ostale dijelove u kojima nisam bila. U Amsterdamu sam također bila sa istom ekipom kao i u Munichenu i iskoristile smo sve što smo uspjele. Najbolji od svih muzeja nam je bio muzej seksa za koji se čak plaća najjeftinija ulaznica ali nije ni do koljena ni jednom drugom. Tamo smo vrištale od smijeha i ljudi koji su to sve normalno razgledavali čudno su nas gledali. Ali, kada oni ne kuže. Uvijek ću se smijati kada se sjetim one guzice koja prdi kada prolaziš pored nje, sisa koje imaju oči, čovjeka koji šprica (zaključite čime) po staklu, divovskog penisa a i svih onih slika koje su tako komične da jednostavno ne možeš a da se ne smiješ. Istražile smo stvarno jako puno Amsterdam same jer smo imali vodiča koji ni sam nije znao što je što. Ali bio je zakon. Toliko smo mu se smijale i imale smo cijelu priču o njemu, on je jednostavno bio naš trener. Crvena ulica me je oduševila. Naravno, bile smo jedine cure koje su se šetale po njoj i to još sa sladoledom u ruci. Samo da se pohvalim kako me je jedna crnkinja zvala da dođem raditi u izlog krajem i, eto, stvarno sam propustila dobar posao, tko mi je kriv. Ma, i Amsterdam preporučujem svima. Jednostavno neke doživljaje čak ne mogu ni opisati, a možda ni ne smijem.
Baš kao i neke iz Krakowa. Neke se stvari jednostavno dogode neplanirano a u biti i to je dio putovanja. Bitno je da se zabavite i kada se vratite kući život se nastavlja po starom. Ali ja se volim sjetiti svega i nikada neću zaboraviti apsolutno ništa, jer ne želim. Zato i volim putovati. Nikada ne znaš kada će doći trenutak da sve to prestane. Jednom, kada budem stara, gledat ću svoje slike, sjetiti se svih osoba koje sam upoznala, pitati se gdje su oni sada, sjetit ću se svega i biti ponosna što sam bila u svim tim mjestima. Što sam iskoristila priliku da odem negdje kada sam mogla. Tada ću biti stalno kod kuće, tada ću spavati, gledati sve emisije na televiziji i pričati svojim unucima kako je njihova baka žarila i palila po svim diskačima na svijetu (ne baš svim, naravno). Ali, tko zna, život ipak ne završi u starosti. Možda ću se i tada vraćati na neka mjesta poput Krakowa, Amserdama, Municha… Ili obilaziti nešto sasvim novo. I to sa svojom ekipom umirovljenika.
A slijedeći tjedan u ovo doba biti ću u vlaku za Budimpeštu. Iznajmile smo si stan i pet dana ćemo živjeti i uživati u Budimpešti. Sve si same organiziramo i nadam se da će nam biti super. Poručujem Mađarima da pripreme svoje trgovine, kafiće.. jer dolaze četiri shoppingholičarke spremne na trošenje i zabavu.
A svima ostalima poručujem da kada imaju priliku otići negdje da je iskoriste. Uživajte u životu, putujte, samo jednom se živi!!!!
Hm!Moja putna pjesma (haha)
Ogromna pusa svima