• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Stvarno se ponekad pitam je li možda imam nekakvu shoppingoporemečinu ili neki sindrom prevelikog osjećaja prema trgovinama i kupovanju. Ili možda čak neki virus "Shopping"… Ne znam ni sama, ali jedno je sigurno da sam stvarno ona prava shoppingholičarka. Znam da većina ljudi voli otići u trgovine, kupiti nešto ali ja naprosto uživam u tome. Uživam čak i u trgovinama sa alatom i općenito nekim stvarima koje nemaju veze sa mnom. U biti, svugdje ću si naći nešto što bi ja poželjela kupiti. Dobro, sve u svemu, najbolja strana svega je ta što ipak još ne moram na liječenje kod Anine tete psihijatrice jer ne trošim nekontrolirano previše, osim ako se ne uzimaju u obzir zemlje koje nisu Hrvatska. Naravno, nisam sama u tome. Mislim da sam čak tu iskru u oku kada je riječ o shoppingu naslijedila od mame koja se čak i u običnoj samoposluzi zadrži sat vremena. A i sestra mi je velika podrška u svemu i ne pada joj nikada teško kada napomenem da bi mogle otići negdje u neku kupovinu. Prvo živčano odbija a nakon ne baš puno vremena ulazi zajedno sa mnom u trgovinu sa velikim osmijehom na licu. Jednom smo se vratile kući sa punim vrećicama stvari za maskembal. Naravno da nismo imale namjeru se maskirati u ništa ali akciju šteta propustiti a naš je moto: "Nikad ne znaš kada će ti zatrebati!". Najgore je što smo i tatu uvukli u sve to. On naravno još uvijek pokušava ostati pravi muškarac pa je živčan na svako čekanje ispred trgovine ili jurenje za mamom po velikim samoposlugama i prigovara kada nas mora voziti negdje u shopping ali po svim znakovima koje on polagano dobiva ulazi u naš klub. A, naravno, i moja prijateljica Maja. Ona je apsolutno moja najbolja i najsmješnija shoppingoholičarka. Nikada neću zabraviti naše shoppinge u Amsterdamu i Munichenu. U Munichenu smo si nas tri odredile svaki dan po par sati obilaženja znamenitosti i ostali dio dana (tj. većinu) smo obilazile trgovine. Prvu večer u sobi, kada smo gledale što smo kupile, Maja mi je govorila da nisam normalna zbog broja majica (broj nije za javnost) koje su netom kupljene ležale na mom krevetu ali njeno je čuđenje nestalo nakon što je prebrojala svoje i shvatila da ni ona ne zaostaje za mnom. Zamislite si onda naše vrećice po sobi nakon tri dana. Moja sestra je čak kupila i tacnu na kojoj je nacrtana krava a kovčeg po običaju nismo mogli zatvoriti. Općenito nam svako putovanje završi sa mukom oko zatvaranja kovčega i mojim plakanjem što idem kući. Na granici se uvijek molimo da ne moramo otvarati torbe jer mislim da bi naša eksplodirala na samo jedan potez otvaranja patenta. Najsvježiji strani shopping je onaj iz Krakowa kada smo nas sedam svaki dan našle neki trgovački centar i tamo totalno uživale, kupovale i smijale se ne misleći na nikoga i ništa. U autobusu smo prepričavale naše doživljaje i bilo mi je žao svih žena koje su bile sa svojim mužem ili dečkom a o shoppingu kakvog smo si mi priuštile mogle samo sanjati. Kada sam bila mala, moj san je uvijek bio da postanem trgovkinja i priznajem da sam i tada bila prava mala shoppingholičarka. Danas uživam kada imam priliku raditi nešto u trgovini jer točno znam gdje se što nalazi a i nije mi problem pomoći nekome u kupovini. Eto, priznajem, volim shopping. Obožavam kupovati i sebi i drugima. Ponekad mi je shopping lijek za one dane u mjesecu, lijek za neke ljubavne brige, lijek za neke svakodnevne životne probleme… Uživam u njemu i poručujem svima koji ne vole kupovati neka samo meni daju popis i stvar je riješena.
Sve se nekako smiješi da možda, negdje za mjesec dana, naša slijedeća putna destinacija bude Budimpešta pa Mađari zasjajite trgovine jer možda dolaze četiri (peta pod upitnikom) mlade shoppingholičarke koje obožavaju stvari na sniženju.
Od danas štedim!

Update:
Ovo ne bi trebala spominjati ali 8.3. znači na Dan žena, ja uopće nisam znala da je Dan žena. Sramota! Zaključila sam da garant imam u sebi neku mušku crtu koja mi nije dozvolila da se toga sjetim a i koliko mi je ljudi čestitalo nije ni čudo što se nisam sjetila.

U subotu sam bila na kavi i to u onom mojem kafiću u kojem doživim samo neke sramote i, naravno, ni ovaj put to nije prošlo bez toga. Bolje da ne napišem što je bilo, možda slijedeće godine kada mi bude smiješno ali - Petra, hvala na maramicama.
I poruka samoj sebi: Silvija, tamo više ne ideš!!

Jučer sam bila na rođendanu kod moje najdraže imenjakinje. Skoro je dobila poklon više jer sam dok sam pakirala njen poklon zapakirala i nešto što je moja sestra sebi kupila. Reakciju moje sestre zamislite.
Sve u svemu jučer smo se toliko smijali da imam novu boru na licu a stomak mi je još napuhan (tješim se da je od smijeha)

U petak, dok sam radila, stalno su svirale neke totalno depresivne ljubavne pjesme tipa Nina Badrić: Kosa, Parni Valjak, Oliver i strane pjesme. I onda neka ja, ovakva sentimentalna, budem u elementu: Nasmiješi se i pričaj sa svima.
I još sam morala slušati priču nekog tipa o prostitutkama, umjetnim sisama, vezi između starijeg muškarca i mlade djevojke i filmu "Zgodna žena".

Ali, sve u svemu, shoppingholičarka ide dalje…

Velika pusa svima!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.