siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Jučer sam išla trčati kada je bila utakmica Hrvatska - Francuska. Na ulici nije bilo apsolutno nikoga, svi su gledali TV očekujući da će naši pobijediti. Inače, kada gledam neku utakmicu (nogomet, rukomet...) naši izgube, tako da ja sada nisam kriva zbog poraza. Polako sam hodala do mog odredišta (igrališta), slušala mp3... Nebo je bilo toliko vedro i mjesec je obasjavao i najveći mrak. Ma, baš mi je sve bilo tako lijepo i uživala sam što sam sama (po prvi put u životu, karakteristika mene kao nove osobe ).
Inače, danas sam u kući bolničarka. Svi su bolesni osim mene a ja ih služim. Prvo se deru na mene da ne budem gdje su oni, da ne diram ništa što oni diraju, ne sjedam gdje oni sjedaju... (samo čekam zabranu sjedanja na WC). U biti: "Iseli se iz stana, spasi se!" A onda: "Silvija, donesi mi tabletu, čaj, operi ovo, odnesi ono, služi svoju jadnu obitelj"
I tako sa ponosom mogu reći kako sam ovih dana ipak ja glava kuće Ali, ako budem bolesna, očekujem maksimalnu pažnju. Pokušat ću biti najglasnija u jaukanju. Na ljestvici je prva mama. Prvo me je seka živcirala svojim jaukanjem, a kada sam kasnija čula tatu, njeno mi je bilo melem za uši ali mama apsolutno vodi. Morat ću se potruditi.
Već ako i moram biti bolesna izračunala sam si da je to najbolje u nedjelju navečer tako da ovom prigodom obavještavam virus da sam u nedjelju slobodna pa nek' navali!
Evo, baš je započeo drugi mjesec. Zbogom prvom vidimo, se iduće godine! Ipak je naš drugi mjesec mjesec ljubavi. Jučer sam prisustvovala mačjem ljubavnom činu. Moj mačak je bario svoju frendicu. Mislila sam da su njih dvoje samo prijatelji i još uvijek ne mogu vjerovati da je odrastao i da i njega vuče mačji nagon. Htjela sam ih pustiti same, ali... Nije bilo seksa, samo namigivanje i pao je vjerovatno neki dogovor za kasnije.
Eto, mace uživaju (bit' će trudnica), studenti uče... Tko zna što nas sve čeka.
Eh, da sam mačka! Gdje bi mi bio kraj...

Pojavio se neki gadan virus . Mislim da je kod nas u gradu bolestan svaki drugi čovjek. Ja, naravno, nisam! Što je i čudno jer inače pokupim takve viruse a i okružena sam svojim virusom zaraženim prijateljima, sestrom a i u ovom trenutku i moj tata leži sa visokom temperaturom i vjerujem da mu je grozno jer on inače svaki slobodan trenutak koristi kako bi igrao PlayStation2 a ne spavajući. Jučer sam sa sestričnom išla kod doktora. Svi mogući su bili tamo. Sada je popularnije ići kod doktora nego, recimo, subotom van kada su i tako svi tamo. Mislim da smo tri sata čekale na red što je jako mučno kada si potpuno zdrav a uđeš u prostoriju koja je toliko zagušljiva. Vidjela sam sve moguće viruse i bakterije koje su smišljale način kako ući u moje zdravo tijelo. Kako smo tamo bili dugo počela sam osjećati bolove u tijelu, greblo me je grlo, počela sam kašljati i već sam vidjela sebe kako ležim u krevetu pokušavajući nešto reći ali me nitko ne čuje… Hvala Bogu, lažna uzbuna! Svježi zrak me vratio u normalu. Naravno, došle smo po danu, a kada smo izašle, već je bio totalni mrak. Prolazimo kroz park, ništa se ne vidi, upadam u svako blato koje postoji i zabijem se u svako stablo. Zaključak; ne idem dovoljno u park navečer (ili, bolje rečeno, tamo uopće ne idem). Nisam dovoljno cool! Kladim se da bi većina cura prošla kroz park manje blatna i izudarana nego ja.
Bitno je sada da prođem ovu virozu potpuno zdrava. Mislim da ću djelovati trbušnim plesom. Osjetim li i najmanji znak bolesti zanjihat ću bokovima i trbuhom…
Bolesnima želim da što prije ozdrave (njišite bokovima ), pogotovo mojim sekama (da ne idem više sama na trčanje)…
Veliki pozdrav!

Ne bi bila fer prema samoj sebi kada u svom blogu ne bi napisala nešto o putovanju za doček 2007. U biti nisam tamo išla isključivo radi dočeka nego zbog toga što sam htjela vidjeti Krakow a i putovati negdje je meni nešto najbolje na svijetu. Kada se sada sjetim tog putovanja dala bi sve da sam još tamo zbog meni milijun razloga. Ali svemu jednom mora doći kraju i ostaju ona lijepa sjećanja, snimka na kameri i gomila uslikanih slika. Išlo nas je sedam cura. Zabava je počela već u busu do Zagreba. Toliko smo se smijale i smišljali kako ćemo provesti naš «Poljski doček». Svima je u planu bio (naravno) shopping i na internetu smo pronašle sve moguće shopping centre u Krakowu i uputstva kako doći do njih. Kretali smo iz Zagreba navečer u sedam sati. Prvo smo se upoznali sa vodičem i dojam je bio vrlo pozitivan. Vodič ipak ima 24 godine i mlađi je od ostalih koji su vodili druge grupe. Ali šok je nastao kada sam sjela u autobus. Oko nas sedam naredali su se svi sami parovi. S tugom u srcu promatrala sam skupinu mladih kako korača u autobus do nas i gledala stvar s optimizmom: ipak mi imamo mladog vodiča.
Ana i ja smo se cijelim putem zezale na svoj račun i mislim da su svi u autobusu znali da smo singl. A i u Poljskoj nas je dočekala prigodna reklama koja je bila na svakom koraku www.single.pl. Prvi dan nam je bilo zakon. Obišli smo neke dijelove Krakowa, hotel nas je oduševio a navečer smo otišle u shopping u obližnji trgovački centar. Zadovoljne smo se vratile u sobu i imale svoj privatni tulum sa šampanjcem zbog kojeg sam se ja probudila u tri ujutro i ostaje misterija što sam radila kada sam izašla iz sobe. Slijedeći dan smo bili u Aushwitzu, rudniku soli i imali par slobodnih sati za razgledavanje Krakowa.
Navečer izlazak. Ja sam jedva čekala. Užurbano smo se spremale jer smo u zadnji tren saznale da ovaj drugi autobus vozi u grad pa smo i mi išle s njima (onaj "singl" autobus). Oči su mi se sjajile. Napokon dečki i cure mojeg godišta!!
Izlazak u Krakowu vam je zakon. Kafića ima na svakom koraku i u koji god da uđete mislim da se možete zabaviti a i ima ih za svačiji ukus. Meni je tu večer bilo super zbog mnogo razloga.
Slijedeći dan smo imali ujutro slobodno što smo mi iskoristile da odemo u ogroman trgovački centar. Stvarno je koma velik i sada, gdje god da dođem u shopping, sve mi se čini tako malo. Mislim da smo tamo zaboravile na sve što postoji. Oči su nam se sjajile od sreće a ruke crvenile od svih stvari koje smo nakupovale. Popodne smo obišli židovsku četvrt i onda smo otišli u hotel jer je navečer bio doček. Mi smo prvo bile na trgu i plesale uz ritmove poljskih pjevača od kojih su nas neki asocirali čak i na Dražena Zečića. No, tamo je bilo toliko ljudi i svi su se gurali da smo sa jednog kraja trga završile na drugom. Nisam baš shvaćala kako Poljacima može biti zabavno i smiješno toliko se gurati. Izdvojila bi čovjeka u kolicima i ljude sa malom djecom koja im služe da te bolje gurnu. Novu godinu nisam dočekala kako sam htjela (romantično) ali... Nisam imala ni dojam da je Nova godina (kao što ni inače nemam). Kasnije smo otišle u jedan kafić i tamo smo plesale i imale razne incidente po kojima ćemo pamtiti naš jedinstveni doček. Tu večer nisam spavala. Na povratku u hotel imala sam još nekih svojih privatnih izleta, pa dok sam legla u svoj krevet došlo je polako i jutro…
Tako je i započela i još jedna Nova godina. Nadam se da nije istina da ono što ti se događa taj prvi dan da će takva biti cijela godina, inače… hm!!! Katastrofa! Ali ne vjerujem ja u ta praznovjerja (sada stvarno lažem) i nadam se nekoj ludoj godini punoj romantike, sreće, novaca, putovanja, smijeha…
E, i pozdrav našoj ekipi iz Koprivnice, nadam se da ćemo se vidjeti ponekad. I pozdrav našem vodiču koji je bio fenomenalan! I pozdrav svim parovima iz busa koji su trpili naše pjevanje, smijanje i ne spavanje a i svima ostalima koji su nam pozitivno obilježili putovanje. Pozdrav mojim prijateljicama s kojima sam išla, volim vas jako puno!!! Jedva čekam novo putovanje!
Slijedeću godinu planiramo ići u parovima. Ipak moram otići u rudnik soli i sjesti na onu klupu za zaljubljene.
Nova godina, nova ja (od sutra)…

Evo par slikica iz Krakowa:

Jučer bila subota…Nas šest smo izašle navečer u grad.Sve mi je bilo nekako drugačije.Znate ono kada imate dan kada je sve drugačije nego inače.Dobro neki možda ni ne znaju za takav dan ali meni se dogodi često da mi je sve što je inače isto nekako drugačije.
Svaka je razmišljala o nečemu drugome, čini mi se da je svatko odluto na tren u svoje «probleme».
Zajednička tema ovih dana nam je trbušni ples.Imamo dvd sa trbušnim plesom i pošto od sutra krećemo(ali samo Ana i ja) na vlastiti program «Od sutra sam nova osoba», sada nam je trbušni ples poticaj.
U našem narodnom kafiću Galeriji,koji kao ima dva dijela svirala je grupa Vatra.
Tko god voli Vatru(ili curama koje se zanimaju za njihovog pjevača) bilo im je super a ostaloj skupini ljudi koji su došli samo tako da bi došli i vidjeli što ima brzo su i otišli.
Mi smo se zadržali neko vrijeme i naravno ja ne bi bila ja kada ne bi imala neki incident koji mi obilježi vikend.Ustvari ovo ni nije bio incident ali je baš bilo fora za smijanje.
Naravno kako sam stajala iza jedne cure i naslonila ruke na stup krajem nje i imala facu ja sam cool, cura je ne znam zašto pomislila da ja možda želim opljačkati njenu torbicu.To je ispričala i svome dečku koji me je čudno pogledo i prijateljici je rekla da se malo makne, a na prijateljičin čudni pogled i pitanje «zašto», rekla je «eto tako». Curo, helooo! To sam ipak samo ja. Tako nešto trebate doživjeti da bi se od srca mogli smijati.
I tako kasnije krenuli smo u naš drugi kafić gdje se svakog vikenda dobro naplešemo i izludiramo.Prvo je trebalo preživjeti izlazak iz Galerije gdje iz zvukova Vatre prelazite u narodnu glazbu, stajete po podu gdje je ležao mrtav čovjek kojeg su tamo ubili, prolazite kroz razne mirise ljudskih dignutih ruku izazvanih narodnim emocijama…U biti najbolje je zažmiriti ili ono stisni zube i pretrpiti da bi izašo na čisti zrak.
Slijedeći dio večeri prošo je poprilično dobro.Plesali smo uz zvukove raznih domaćih i stranih hitova sa plesom u stilu trbušnih pokreta.Sva sreća što je bilo toliko puno ljudi da te nitko nije mogo vidjeti ispod glave.
Ah, vidjela sam i jednu svoju prijateljicu koja mi je bila prijateljica negdje mjesec dana s tim da smo se vidjele tri puta i čule porukom tri puta a sada me je ignorirala.Plesala je sa toliko žara da je zaboravila da mi je prijateljica i svako malo se nabijala na mene i moju prijateljicu.Očito je njoj uspijelo ono pravilo da je od nove godine nova osoba.
Kada sam došla doma dečki koji su proveli cijelu noć u narodnom dijelu Galerije izašli su na parkirališe i svađali se da su preplašili i policajca koji jadan nije znao kako bi ih sam smirio.Vjerovatno je svađa bila zbog onoga velikog razloga kada jedan prolazi i slučajno gurne drugog u gužvi i od onda su smrtni neprijatelji.Sve smo to promatrale mi iz našeg dvorišta i smijale se do trenutka kada se Petri učinilo da je ovaj izvadio pištolj.Onda je došao naš pijani susjed do nas dvije da bi dok smo pričale sa njime sve završilo bez ikakvog većeg incidenta.I odemo tako svi na spavanje doma…Završio je još jedan vikend…
I da od sutra sam potpuno nova osoba.I vježbat ću trbušni ples…

Jučer pričam sa prijateljicom o tome da li je moguće imati dečka na daljinu.Malo smo se razilazile u razmišljanjima(što je normalno kod nas dvije) ali obje smo došle do istog zaključka da ako je prava ljubav u pitanju sve je moguće.Naravno svaka je to htjela reći na drugi način ali opet zaključak je isti.
Mislim da su veze na daljinu vrlo moguće.Samo naravno da obje osobe se oko te veze trude.Znam da je teško kada nekoga voliš i ne vidiš ga onda kada želiš ali sve ima svojih prednosti i mana.Važno je vjerovati jedno drugome i truditi se da sve što je loše u takvoj vezi(mislim na mane veze na daljinu) pretvoriš u neke prednosti.
Jednog dana kada oboje budete u prilici(ako naravno do toga dođe) da se vjenčate ili živite zajedno u istom gradu onda će te vjerovatno biti sretni što ste jedni od rijetkih osoba koje su pronašle pravu ljubav i znale ju sačuvati.
A prava ljubav postoji, itekako samo ju trebamo naći i onda kada ju nađemo sačuvati.Vjerujem i u sudbinu tako da ako nekada budeš sa nekim dečkom a prilike vas rastave, sudbina vas kad-tad spoji.Ma koliko to nekima zvučalo glupo.Ipak ja vjerujem u bajke jer one postoje,mi ih stvaramo. Zašto onda izgubiti neku osobu samo ako ona ne živi tamo gdje i ti.Danas ruku na srce ima milijun načina da se čujete a i uz silne autoceste i sve moguće prijevoze ništa nije tako daleko.U biti hoću reći ono najvažnije što je bit svega, jednostavno ništa nije ne moguće samo treba vjerovati da je moguće.
Meni je veza na daljinu uvijek bila želja, inače imam takve neke želje što nema baš većina ljudi pa…
Ja onak tu on tamo, vidimo se kada god uspijemo i ti susreti budu ono super(znate ono kada nekoga ne vidite dugo, onaj osjećaj…),čujemo se isto kada god stignemo, ne mora sada to biti stalno, a onda u budućnosti nakon naše velike ljubavi napokon počnemo zajedno živiti,pa vjenčanje,pokoje dijete i živimo tako dugo i sretno.Klik, budim se ……..
Da, da znam mislite da to ne postoji ali nikad se ne zna.
Uostalom preostaje mi da sanjam jer iskreno u životu naletim na dečke koji ne vjeruju u to i stvari gledaju malo realnije od mene ali možda jednom i ja napišem baš tu moju bajku ali ovaj put stvarnu a možda ju napišem i sa nekim dečkom koji je tu, možda samo nekoliko ulica dalje od mene samo ga još nisam upoznala….
Idem večeras van

Ne kužim kakva osoba moraš biti kada misliš samo na sebe.Mislim u redu je da si sebi na prvom mjestu ali postoje i druge osobe kojima je do tebe stalo a tebi je onak totalno svjedno kada ih povrijediš.
Često se pitam imaju li takve osobe pravo uopće i imati prijatelje?!Nekoga jednostavno voliš i prelaziš preko toga tisuću puta a onda jednom kada u tebi nešto pukne i sve to kažeš ili jednostavno jednom ne bude po njenom ili njegovom on ispade žrtva.
Da ti nemaš vremena za njega, ti si taj koji uvijek griješi, ti uvijek nemaš vremena za nju ili njega, ti si ta grozna sebična osoba...
I na kraju shvatiš da si ti sam glup i nastaviš opet po starom, ima li to smisla...Ne, ali takav je život, idemo dalje..

"Sanjala sam more, tebe i mene i milijun zvijezdica.Sanjala sam da me voliš...Sjećaš li se?"

OPET SAM SAMA,OPET SAM SAMA
NE IZLAZIM VAN...
NEMAM NI ŽELJA, I SMISLA MI NEMA
NI NOĆ, NI DAN...
JUTRO KAD DOĐE MA, BOLJE DA ODE!
I SUNCE I KIŠA ISTO MI ZNAČE
MRAMORNI KAMEN U GRUDIMA STOJ
RECI ZAŠTO,ZAŠTO TOLIKO BOLI?
TVOJ MIRIS NA MENI JOŠ UVIJEK STOJ
NE IZLAZI VAN...
TVOJE SU RUKE JOŠ UVIJEK NA MENI
TVOJ DAH OSIJEĆAM...
U TVOME SE OKU SAKRILO NEBO
TVOJE SU USNE PREKRIVENE MEDOM,
NI SLUTILA NISAM
DA TOLIKO TE VOLIM
RECI ZAŠTO,ZAŠTO TOLIKO BOLI..?
SAD PJESMA MI JE SVE
TU SKRIJEM SE
I OPET VIDIM TE
I OPET TU SI KRAJ MENE...

Vesna Pisarović

E, Bože moj ili Kiki Miki Riki moj! U svakom slučaju O MOJ BOŽE! A nije piso...
Naravno ženska briga da mu se nešto dogodilo je prestala već prije tjedan dana kada je viđen u okolnim selima.Baš ono: Sjedi curo kod kuće, jer on nije za tebe, on je sada kod druge...Tralalalalaalaa Iako ako ste gledali one filmove kada dožive neku nesreću ili već što pa imaju privremenu amneziju pa se ne sjećaju recimo svojih cura, zaručnica, žena, ljubavnica ili što sve već možemo biti. To je sigurno to. Moram pogledati koji film sa tim scenarijem da vidim što da napravim. Ili moram provjeriti da li sam možda kojim slučajem slučajno blokirala da ne primam poruke a ni pozive. Ali jučer je Svileni dobio poruku. I to jednu zbog koje se ja kao osjećam super(hm... ne komentiram). Sad ili je to reakcija i to ona živčana, histerična koja će se pretvoriti u nekontrolirano plakanje ili je to zbog izbacivanja misli iz tijela i riješavanja situacije iako situacija nije ni bila situacija nego nešto... Ajme, mislim da je to živčana i histerična sreća koja će uskoro izmaknuti kontroli... Bitno da je mobitel ugašen i bačen u ladicu jer ga se odričem. Za sve je on kriv!! Bože kako je bilo lijepo kada nije postojao. Kada sam se služila onim tatinim starim velikim poput ovih sada bežičnih. A služio bi samo za hitne slučajeve jer ne daj Bože da tati stigne poruka od nekog tipa.Inaće su pisma bila IN. Eto tako pošaljem pismo i još imam vremena da odem i razvalim sandučić i spasim štetu.
Ili prepravim pismo i bacim ga u drugi sandučić. Ali mislim da tako svake večeri bi bili razvaljeni sandučići kada bi svaka cura išla spašavati svoju sramotu. Zato još najbolji golub. Pa da kupit ću si goluba,i tako se odričem mobitela. I nek on lijepo razvozi. Ako nije suđeno da pismo stigne na odrediše neko će sačmaricom pogodit goluba a ako je, sudbina je u golubovom kljunu. I onda još kada pošaljem neko pismo tipa ove poruke nek se još i posere za dojam.
A jučer ja se lijepo šetam gradom i taman kad sam mislila da me ništa ne može više šokirati ugledam tipa na -50 kako izlazi iz auta kod jednog kafića gol do pasa. I nitko drugi nego netko sa kime sam mjesec i pol imala nešto( hm, bolje da šutim). Još stane sa nama a ja šokirana, sva se zbunila i izraz lica kao da ću svaki tren pasti u nesvijest. Naravno njegovo obrazloženje je bilo to da su u kafiću gdje je on Go-Go plesačice i da im pomaže. O moj Bože sam izgovorila vjerovatno sto puta još i nakon što smo ga ostavili sa frendom koji je kraj njega stajao u bundi. Izgledali su kao manekeni za neku reklamu prije i poslije oblačenja. Ali vrhunac je bio kada je viknuo nasred ulice: Još uvijek te volim!
Eh, grrrrr, što je to seksy čuti od Go-Go dečka.
Uf, a ti dečki i njihovo skidanje majica me je uvijek fasciniralo. Čini mi se da jedva čekaju priliku da se riješe majice. Zato vjerovatno i ima uvijek manji izbor muških majica nego ženskih. Ono čemu proizvoditi nešto kada i tako nema koristi. A možda je to sada i IN, Bože dragi i ja svašta pišem. Ma neću se ni čuditi kada budem prolazila kraj nekog muškog društva i na jednoj hrpi budu nabacane jakne a na drugoj majice. Ali svakako su najmoderniji oni koji skinu majicu pa ju zavežu oko glave. Grrrr(i to seksy grrr).
A mi cure uvijek imamo prigodne pjesme koje možemo pjevati(kad več nemamo blago valovita prsa da ih pokazujemo svakom prilikom):

A naravno kako su meni dečki ne iscrpna tema i ove subote sam imala vrlo bliske susrete sa nekolicinom. Eh, ja kao da stvarno na sebe navučem baš one najteže oblike retardusa. Tako ja upoznam (tj. već prije upoznatog) lika ni više ni manje nego iz Piškorevaca. Mog omiljenog sela(u kojem nikad nisam bila). I lik naravno kolega od mog dotičnog sa početka. Naravno ništa ne zna ali bitno da mi predložio šetnju. Naravno znam ja što je htjeo ali kao idem se ja pravit glupa da to završilo bacanjem moje ruke i arogantnim pogledom tipa: Curo nemaš pojma što gubiš. Obožavam kada dečki nemaju smisla za šalu.
A onda neka među događanja da ne spominjem došla ja do Mamba. Naravno bacila se na svoju koreografiju stoj na mjestu i lagano klimaj lijevo desno kad kraj mene neko dijete. Mali garant 13 godina(možda i manje s obzirom da koliko sam skužila nema zub, to mu možda mliječni ispo) iako je reko da ima 17 ali što ću ja ajd pleši sa njim, popričaj u nadi da će dovesti svoje zgodne starije kolege. Ali... Kad je došlo do toga još veče razočaranje. Likovi u mraku izgledaju komično(ne želim ni zamišljat pod svjetlom). Nitko od mog društva nije imo pojma što ja radim sa njima ali moraju priznati da je baš izgledalo seksy kada je onaj skakutao oko mene dok sam ja umirala od smijeha.
Ma ne preostaje mi drugo nego da se nadam da ću po savjetu moje mame, u subotu ujutro na kavi sresti nekoga tko je će biti baš za mene...
Ili možda nedjeljom popodne da odem u šetnju...


A jedna vijest lijepa(ajd i to napokon), super, najdraža meni je ta da sa svojih šest prijatljica idem u Istambul i tamo ću dočekati novu godinu. Ovaj put idem sa mojim Slavoncima pa se nadam da neću završiti u autobusu punom parova kao što sam prošle godine kad smo išli u Poljsku. Bitno da ja nisam kod kuće i sa sam daleko bez novaca na mobitelu, onda je sve u redu.A i golub mi baš neće iz Turske letati do Hrvatske.

Uglavnom za kraj: Od sutra sam totalno nova osoba!