(Evo, ovo sam ja ali još u 8. razredu-sad sam već velika curica)

Prvo dakle o meni. Šećer na početku (ha, ha.. Moš si mislit!!) Imam plavu kosu, plave oči. Dakle plavuša 100%. Glupa... A kad-kad... Ovisi kakav je dan... A što se može... Inaće sam... Luda totalke, spaljevina (kako bi moj frend rekao).
VOLIM: dečke, izlaziti, zabavljati se, smijati se, baviti se nekim sportom, plesati, frendiće i frendičice, lude (u pozitivnom smislu) ljude, spavati, telefonirati i pisati sms-ove, mačke, pse, ZMIJE (obožavam), voziti se na motoru, izvoditi gluposti, markice, čitati... Ma uglavnom sve što vole mladi.
NE VOLIM: JESTI, dosadne ljude, biti doma (osim kad sam sama), sms-ove u stilu: "Kaj se radi?" (na to poludim)... Da se mene pita i da mogu, zabavljala bi se dan i noć.
Ponekad me malo depresija zna uhvatiti ali to, naravno, ne pokazujem. Slušam RHCP, komercijalu, house, trance, techno...

Blogovi koje čitam:

duffman
ayap
ivee
Puma
girl 2007

MOJI KARLOVČANI:
traPe
Biba
Miloš
heraklo
tomasini
Ludi Mata
Matija
trek4.4k
HIV pozitivna
Bikerski blogach

somebody

Evo i pjesmice za bolji ugođaj!!

Free Music

Ludnica!

srijeda, 08.11.2006.

Samoća je jedino što još imam!! (neka mi ju ponovno ukrade)

Najgora stvar je kada ti neko koga voliš "nestane" kad ti je najteže. Svakim danom mi je sve teže u životu, a njega nema.
Jasno mi je da svakome jednom dođe do preko glave neka osoba i da se možemo zasititi jedni drugih ali zašto se to uvijek događa u krivo vrijeme (ako se već baš mora dogoditi)?? Napusti me s nekim glupim razlogom, bez nekog smišljenog barem izgovora, bez igdje ičega i ikoga. Odnio je sa sobom sve moje želje, svu moju radost... Sve čemu sam se nekada veselila i što me činilo sretnom...
Sada se (neuspješno) mirim s činjenicom da se više nemam na koga osloniti, da više nemam rame za plakanje, znam da nemam nikoga tko će pomisliti na mene pa mi se javiti, znam da nemam od koga tražiti pomoć, savjet, utjehu...
Teški je osječaj kada shvatiš da više ne osječaš sigurnost, da znaš da te netko ne voli, da mu nije stalno do tebe više... Sve to previše boli, a sada je došao tren kada se trebam suočiti sa svime time i nastaviti živjeti?! Ne znam, ali znam da sam sama i da je samoća jedino što mi je od svega što sam imala ostalo.