ponedjeljak, 26.09.2005.
Pjesma moje duše
(Ovo je pjesma o mojim ljudima...)
Vi što na leđima nosite
ponos djedova
a na usnama vam se osjeća
okus pogače ispod kamena.
Suncem užarene usne
u vama bude
kraljeve morskih obala.
Vjetar sa ušća
nosi mi miris
vašeg uzglavlja.
Kud god da pođem
pobjeći ne mogu,
Među vama kralj je jedan
što vječno kraljuje,
I zabranjen, i žedan
vječno caruje,
Mojim se cijelim
prostranstvom nastanjuje,
I srce ljudsko
ipak je shvatilo,
I cijeloga tebe
Kristu je predalo.
I sada želim samo reći
da od nas postoji netko veći.
- 22:25 -
Ja sam samo Morski Putnik...
Ja sam samo Morski Putnik
zalutao u šumi.
Šuma moju dušu grije,
drage tajne vješto krije.
Pa iako nemam ogledalo morsko,
Nebo je čarobno i ovako – gorsko.
Inteligencija prirode zaista je jaka,
nju prepoznaje duša čudaka
Pa iako u bijegu odluta često
na izvoru svom ne izgubi mjesto.
O, dajte mi moja korita tuge
odnijet ću ih sve do duge
Vjerujem ja u svetost života,
u njem se krije sama ljepota.
Ja sam samo Morski Putnik
zalutao u šumi.
I samo ponekad, kada se pustim;
I samo ponekad, samo kada se pustim;
Čujem svoju dušu kako vrišti...
..............................................
šapuće: more...more...more...
- 22:22 -
