Ooopa!!! Pa ja pišem novi post….eh nacekali ste se. Da vas obavijestim da sam u međuvremenu uspjela otvorit novi blog…pa sam uspjela I zatvorit taj novi blog…I sad sam (eh tragedije) opet ovdije.
Iako sa tugom u srcu I duši- naposlijetku moram priznati da je pocela skola. Kako je u proteklih mjesec dana moj moto bio ‘’Necu ucit ocu lokat’’ recimo da to nije završilo sa zadovoljavajucim posljedicama… Eh da zanimljiva novost iz škole- sad znam da smo svi mi na blogovima tisucu I milijun puta pisali o malim ljepim fejkerima, al’ mozda ovo I nije o njima…. Činjenica je da se moja škola - pa recimo zacrnila (došla je dakle nova generacija-prvi razredi) kad pogledaš po hodnicima-ono svi likovi u crnom (svi imaju ili pentagrame ili ankhe ili križeve ili bog bi ga znao šta…eh da ili sve to natrpano skupa…)tako da sada komotno možemo izvozit metalce na strano tržište (ako je netko zainteresiran neka se javi –kao poklon dobivate paket noževa od nehrđajuceg celika I to posve besplatno-zato nazovite što prije na broj 052 - …) Eto necu pljuvat po njima jer ne poznam ljude i ne znam što slušaju. Samo cu reci da mi je sve to jaaaako cudno I sumljivo…. I usput im posvećujem sljedeci text:
Odjekuje zvuk Tvojih koraka. Osluškujem šum suza, strah ovijen oko krhke pojave. Nenadano sručilo se sve, sva sjećanja I nepovratnost. Mnoštvo Tijela nude potporu, ne prepoznaje sebe u njima, ni u sebi -onome što biješe. Ipak se ne predaje, traži se u svijetlosti svijeca, u navirucoj krvi što teče iz otupljelih ruku, toplina unutrašnjosti smiruje bol. Na mramornom podu, poput dragulja, crvene kapi, blistaju. Smiraj
|