sreća je relativna.

bježim u zagrljaje i poglede.
topim se u suzama i gušim padovima.
noćne more i strahovi.




laži. licemjerje. dvoličnost. gade mi se. ne želim misliti na njih, a ubiju me u pojam kad ih vidim.
zavoliš, povrijede te, mrziš.

previše, previše.
želim svoj "stop i rewind". i želim se znati isključiti i jednostavno prestati misliti i osjećati.

a volim. volim, najiskrenije volim.
želim zagrljaje i poljupce i dodir i razgovore i smijeh.
želim si napisati "hvala" na čelo i gledati Ih.

najdivnije. <3

jučer sam svo vrijeme ovog svijeta rukama uhvatila.
svijet je na trenutak stao i sve što sam mogla i htjela vidjeti bila je ona.



Ona.

sreća u najljepšim riječima, glasnom smijehu i očaravajućem pogledu.
pričala je i ja sam ju slušala. i ja sam puno pričala, jer sam htjela da zna sve što me čini sretnom, željela sam da zna sve o meni.
nije više bila tako daleko, bila je pred mojim očima. ja sam ju mogla dotaknuti, zagrliti ako sam poželjela.
više od ljubavi, više od euforije, od sreće, od uzbuđenja, više od bilo kojeg osjećaja.

kada ona dođe, s njom se pojavi i svijet za nas.