sreća je relativna.

bojim se da ne želiš moj osjećaj.




nismo razumijeli sebe same u tim trenucima,
a zapravo smo baš tada mi bili mi.
baš smo tada bili živi.
i osjećali smo jače no ikad.


poklonila bih ti svaki svoj osmijeh.
zauvijek bih držala tvoju ruku.
uvijek bih te grlila.
uvijek iznova bih ti otvarala oči.
ljubila bih ti obraze.
razumijela bih te.
bila bih tu. uvijek i zauvijek.
uvijek bih budila dijete u nama.
i osjećaj nikad ne bi prestao.
zar ne želiš?

u tišini smo uvijek vidjeli najljepše riječi.
nikad nismo shvaćali da mi zajedno nikad nismo bili mi.
bili smo posebni.

po prvi put smo ostavljali trag u zvijezdama.

do sljedećeg puta.

mi smo stvarali naljepše uspomene.




oduvijek smo bili drugačiji.

opet okrećem novu stranicu i počinjem.
vjerojatno mi novi počeci nikada neće dosaditi. uvijek počinjem ispočetka sva poletna i prpošna. i na trenutak mi se čini da sam nadobudna.

ne shvaćam zašto se bojim pokazati ljubav. ljudi vole ljubav, zar ne? svi žele ljubav, zar ne? da. ovaj put ćemo se pretvarati da je tako. bit će lakše.
zagrlit ću cijeli svijet. nikog neću mrziti. neću se bojati ljubavi. ne, obećajem, ovaj put ću pokušati ne bojati se ljubavi.

čitam Lolu Rose. prije ju nisam čitala. željela sam da me drugi zovu Lola prije nego što sam počela čitati knjigu. još uvijek želim da me zovete Lola.

danas je sunce tako lijepo sjalo. i sutra će. znam da hoće.
nekako znam da će sutra biti sve okej. hoće.

sigurna sam u svoju odluku. ovo je moj ničim potaknuti novi početak. i bit će bolji nego prijašnji.
nekako sam oduvijek voljela promjene.

smijem se. a nitko se ne smije sa mnom.
ali naći će se netko.
sigurno postoji netko tko se želi smijati sa mnom.

oh, pa zašto?
sve je to smiješno.
i uvijek ćeš biti moja slaba točka.
nikad nisi na ovaj način ovdje spomenut.




moj svijet nije idealan. samo je sanjiv.
oh, zašto to pokušavaš razumijeti?
u mojem svijetu me svi poznaju. ja živim u svom svijetu.
oh, zašto toliko želiš biti dio svega toga?
ne. ne želim te mrziti. od danas odbijam mrziti. odbijam.
oprosti.

ja sam izgubljeno dijete sreće koje putuje prema snovima.
nikad to nisi mogao razumijeti.
žao mi je što sam te mrzila. neću više. obećajem da ću pokušati.
ovaj put ću dopustiti da me nasmiješ.
ovaj put se neću ljutiti zbog toga.

samo budi iskren i sve će biti okej.
hajde. budi dijete sa mnom. vidjet ćeš. to je predivno.
uzet ću te za ruku. i samo ćemo se smijati jedno drugome.
kako smo glupi bili...
hej, pa mi se volimo!

i ne. ovaj put se neću probuditi iz sna. ovaj put ću živjeti onaj san.

o ne. ipak su imali pravo.
ipak me voliš.
ajme.

haha. ipak sam i tebe jednom morala spomenuti na ovaj način.

zašto želiš pokušati razumijeti moj svijet?
zašto ti je to toliko važno?

želiš li i mene pokušati upoznati?
to nije lako. ne. nipošto.
ali sve je to tako smiješno.

želiš li i mene upoznati?

ja sam izgubljeno dijete sreće koje se vraća ljubavi.
smij se sa mnom.

to je predivno.
jer mi smo djeca.

i volim te.

i volim i vas.
o da. vjerujte mi.
volim vas.
volim vas.

čitam. i slušam. i spavam.
o da. želim spavati.

ne želim skrivati ljubav. neka ju svi vide.
ja volim cijeli svijet.
neka se cijeli svijet smije sa mnom.

kako je grad divan. čak i kad se na nebu vidi svega nekoliko zvijezda.
kao jučer. riva je divna. volim Rijeku.

želim otići na plažu i leći na leđa i gledati u nebo.
da, da. baš tako. baš tako će i biti.
o da. baš kao onaj put kad smo bili savršeni. one i ja.
prijateljice, sjećaš li se?


želim te uhvatiti za ruku i povesti tamo gdje mržnja ne postoji.
leći ćemo i gledati zvijezde. ti ćeš me zagrliti, a ja ću ti reći da te volim.
želim sanjati o budućnosti. kao da ćemo živjeti zauvijek.
ali i hoćemo. vječnost traje samo trenutak.
gledat ćemo zvijezde.
ma ne. ja ću ti reći da pogledaš zvijezde, a ja ću gledati odraz neba u tvojim očima.
baš kao u onom snu. kada sanjam otvorenih očiju i ne vidim tebe koji stojiš preda mnom.


povest ću Bolero kid na dugu. kaže da nikad nije bila tamo.
ali ja jesam. vidjet ćeš, Bolero kid. vidjet ćeš kako je to divno.
o da. i ti ćeš se smijati od sreće.

T., povest ću te tamo gdje jecaji i suze ne postoje. tamo gdje ne moraš misliti na dvoznačnost.
tamo gdje vlada euforija. kao kada se smijemo ja i ti.
divno je, zar ne?

Ana će vidjeti kako sam naučila. i bit će ponosna na mene.
i zagrlit će me i reći će: "a lijepo moje." baš kao prvi put kad sam ju zavoljela. kada me počela učiti.
Ana, naučit ću, vidjet ćeš.

a ja se nikad više neću ljutiti na Andreja. neću, obećajem.
sve ću isprike prihvatiti. ali ni one neće biti potrebne.
i ti nikad više nećeš plakati zbog mene. ne.
jer ja ću te grliti i voljeti.
i opet ćemo se smijati. onako kako samo ti i ja znamo.
nitko osim tebe nikad nije znao kakvo sam ja dijete. nitko zapravo nije znao koliko smo ti i ja slični.
opet ćeš me onako nasmijavati.
o, kako volim tvoje šale.




i ti ćeš se smijati sa mnom.
bit ćemo slobodni.


smij se sa mnom.
tako je lako.
o da. tako je lako.

plesat ću na kiši. a ti ćeš me gledati ispod kišobrana.
i samo ćeš se smijati jer me na taj način nikad nisi razumio. ali bit će smiješno.
o da. urnebesno.
i voljet ćeš tu kišu samo na trenutak. samo zbog mene.

da te netko sad pita imaš li curu, što bi odgovorio?
-rekao bih... da imam najljepšu curu na svijetu.

to je divno. hvala ti.

volim te iskreno i jako i najviše na svijetu.
divan si.

a mene je Ana naučila kako reći.

volim te do beskonačno i tako u krug.

baš si sreća.