
Jeste li ikada plakali zbog gluposti? Jeste li uopće shvatili da je to glupost zbog koje plačete?
Ja jesam. To je tako grozan osjećaj. Trošiti dragocijeno vrijeme na bespotrebne stvari u životu umjesto da ih iskoristite za nešto bitno. Još gore od >trošenja vremena< je onaj trenutak kad shvatite kolike su posljedice tog >trošenja vremena<. Hmm.. Zbunjujem sebe i vas. Baš se tako i osjećam: Zbunjeno, tužno, bijesno, bespomoćno, nestrpljivo. Moždana eksplozija.

Ne znam. Toliko je pitanja na koja ne znam odgovor. Ne znam ni osobu koja bi znala odgovor na ta pitanja. I da znam osobu koja zna odgovor na ta pitanja, ne znam bi li bila zadovoljna odgovorom. Opet bi postavila novo pitanje na koje bi tražila odgovor i tako u krug.
Ja, kao i gotovo svaka osoba, imam svoja uvjerenja. Vjerujem da se treba u svemu tražiti pozitiva. Kao što je i jedan bloger napisao, tu i tamo zafućkam onu >Always look on the bright side of life<. I kad mi netko počne o svojim deprama, "teškim životnim problemima", počnem uvjeravati tu osobu u ta svoja uvjerenja. Uporno tupim svoje; u SVAKOJ se situaciji može naći nešto dobro. Tek kad i sama dođem u jednu takvu tešku situaciju, shvatim da je teško u tom trenutku tražiti pozitivu jer se toliko negativnih stvari skupilo i prekrilo oči da se ništa ostalo više ne vidi. Poput slijepca. Grozan osjećaj. Tada ti treba netko tko će ti pomoći maknuti negativu s očiju. Da.. Sada se stvarno zbunjujem. U ovom trenutku ne znam bi li plakala ili se smijala. Samo želim utonuti u san i probuditi se kao da se ništa nije dogodilo. E kad bi se tako rješavali svi problemi. Kako bi nam lijepo svima bilo. Svijet bi bio ljepše mjesto. Treba nam netko tko će nam pomoći da krenemo dalje. Razlog zbog kojeg je sve tako naopako i nepravedno su baš ti ljudi koji nisu uz nas kad bi trebali biti. Ti ljudi kojih nema da nam maknu negativu s očiju su taj razlog.
Evo, već sam našla odgovor na pitanje Zašto je sve tako naopako i nepravedno? Već sam se malim dijelom uvjerila da nije sve izgubljeno i da uvijek postoje odgovori na sva pitanja u životu, da postoje rješenja na sve probleme..
* Već sam došla do trenutka kada pitanje Zašto mu (djedu) ja sad ne mogu pomoći kad mu treba? preoblikujem u Kako mu pomoći sada kad mu pomoć treba?
Već sam napravila jedan korak koji će pomoći svijetu da postane bolje mjesto. Svi možemo pomoći u tome. Samo da ponekad sjednemo i razmislimo o rješenjima pravih problema. *
Jeste li dobili od ovog posta ono što ste htjeli? Je li vam žao što ste potrošili 5 min svoga vremena kako bi pročitali ovaj post? Ne znam.. Još pitanja na koja ne znam odgovor.
Šukica


