Evo, sjetila sam sa da imam blog, pa ono.. Idem napisati post. Reda radi...
Lol...
Ajmo od nekud početi:
Hmmm...
U školi, razredu- nikad bolje! Stanje je vrhunsko---
Istina, ipak malo previše sranja radimo za svoje godine, ali sve su to čari sprdnja...
Retro su nam zatvorili!
Sad smo malo u palachu, no ipak, nije Palach Retro... baš mi fali... A valjda će ga uskoro otvoriti. Nervira me raspored, ali STVARNO me nervira! 5.10. mi je maloj roćkas. Ma... ja svačije rođendane pamtim... da...D* i ja smo baš dobro. Mislim, lijepo nam je zajedno i tak...
...
Osjećaji... Zeznuta stvar. Ponekad znaju biti zbunjujući, zapravo, uvijek te zbune. Ja sam uvijek imala problema s "riješavanjem" osjećaja. Zeznuta stvar... Nikad nisam znala šta da mislim kod nekih stvari. Ono, znate kako kažu "Slijedi svoje srce", ponekad ne znam šta mi srce kaže... Trenutno sam zbunjena. Nešto se čudno događa s osobom koju volim, prijateljicom do koje mi je stalo. Možda mi se samo čini, ali kao da se mijenja, udaljava...
Želim joj pomoć. Želim skupa s njom shvatiti što se događa oko nas. Ne družimo se baš dugo, ali dovoljno da shvatim koliko ju cijenim...
Jednom je rekla da se prijatelji ne trude dovoljno oko nje. Želim joj dokazati da nije tako! Želim se potruditi i biti s njom kad joj treba... Želim biti prijateljica...
Ona je ponekad tako tajanstvena. Nekad pomislim da nikad neću znati što je u njenoj glavi i to me zbuni... Totalno... A s druge strane- nekad zna biti najotvorenija osoba koju poznajem! Uglavnom je takva kad smo samo zajedno. U društvu je drugačija... Vjerojatno zbog nekad nepoželjnih osoba. Ne znam...
Imam taj neki čudni osjećaj koji ne mogu objasniti.
Zbunjena sam...
Mrzim biti zbunjena! Kad postanem takva, odjednom se počnem ponašati kao malo znatiželjno dijete.
Počnem se sama zamarati glupim neshvatljivim pitanjima o životu koji me bacaju u još veću zbunjenost. Na svaku moju misao dodajem pitenje "Zašto"...
Kad sam takva, ne mogu više reći Don¨t worry, be happy i misliti to iskreno. To me ubija u pojam...
Život je kompliciran i neshvatljiv...
Zašto?
Ona bi znala što treba raditi...
Ima jedna stvar kod mene, čudna i meni neshvatljiva. POnekad se jako brzo vežem za određenu osobu.
Uvijek mi ostane u sijećanju neka rečenica koju određena osoba kaže... Ta rečenica bude presudna hoću li se vezati za tu osobu...
Ona mi je nešto rekla, čega ću se uvijek sijećati...
Da...
Šukica
