Ako ste procitali zadnji post, nije mi bilo neta, ali; NeT iS In ThE HoUsE (now)!
Hmm...upravo sam gledala film "Karate kid 3". Nisam gledala prijasnje dijelova, ali ovaj je PREdobar! A i decko je sladak... Ajme, Barby, Znam da ces reci da nije, ali zraci onim...ma, onim sto smodanas pricale...
Uglavnom, film te bas potakne na razmisljanje! (pogledajte film, moja preporuka)
Kako nam se u zivotu stvari cine ULTRA teske, gotovo nemoguce za napraviti ili ostvariti. Ponekad bi dali sve za ostvarenje tog sna, pa cak i grubo igrajuci. Nije nista neuobicajeno tako razmisljati, svi pozelimo proci neke stvari precacem. Tako sam razmisljala o jednoj situaciji, jednoj "frendici" koja se spustila na jaaako niski nivo u vise navrata, onaj najnizi;
Ponizavanje drugih ljudi. Druga je stvar kada se netko zeza, pa "podbada" onu drugu osobu, no; gdje su granice? Ponekad ih ne vidimo, niti se trudimo pronaci ih, vec slusamo maliglas u nama koji nam govori sto treba raditi; savjest. Postoji problem, i opet; dva gledista savjesti.
Kada se pravilni izmjesa s nepravilnim, tako se izgubimo i poslusamo najlaksi (u vecini slucajeva) nepravilni. Tako je i ta
... I tako, zgadila mi se, a moram nesto poduzeti. Frendice me uvjeravaju da igram njenom igrom; ignoriranjem, ogovaranjem, i svim sranjima koje spadaju u to. Zaista, to se cini najefikasniji i ucinkovitiji nacin, no je li ispravan? Nije... Ne zelim se spustiti na njen nivo i tako, pa cak i njoj, uciniti nesto lose, psihickim putem; mobing. Vjerujem da svi znamo sto to znaci, no to se gleda kao problem "odraslih" i kao PREteska rijec za sve sto se zbilo. No kada problem nas "velike djece" preraste u "odrasli" problem; situacija postaje drugacija.
Ne znam pratite li me, ali oni koji znaju sto se zbilo ce shvatiti point. Da...
Uglavnom, odlucih se ne spustiti na njen nivo vec igrati "fer plej".
Mozda zvuci depresivno, no i dalje imam isti stav i pogled na svijet; Don’t worry, be happy!
Odkad sam se vratila iz Splita, staaalno imam treninge, dva puta na dan, svaki put po 4 sata...Uff...
Tako da sam pred neki dan imala blagu upalu odredjenih misica, no; aspirin je ucinio svoje...Sutra skola; WHY?! Opet standarno mucenje i skolski problemi. Mislim da bi bas takvi problemi trebali biti jedini u ovim godinama; everything is posible!
Thanks na komentarima, no mislim da ste mogli bolje... Ipak, nisam pisala gotovo tjedan dana... Uglavnom, da ne duljim, a i ne znam sto jos reci.
Komentirajte i puuuno vas ljubim...
Nema onog
P.S. Kao sto vidite u naslovu, ovo mi je 100. objavljeni post na mom blogichu! Jeee.... jos koji mjesec pa blogach slavi rockas, a tada vam spremam iznenadjenje...
Get your own countdown at BlingyBlob.com
Hehe... kako bi opet htjela biti mava... onako, u vrticu...tad se sve cinilo PREsavrseno...
Vaša
Šukica
