Svijet je jedna velika šarena kugla. (vesela,nasmijana,nestrpljiva,društvena, Skrivene opsesije.(...) Blind world.Ne slažem se s onom Pjevajte nešto ljubavno. |
Vikend doma…šmrc… Oj to the people!
Vidite, sva su “normalna” djeca bila vani s društvom preko vikenda, a ja; JA NISAM!!! Zbog čega, počujte… U petak na večer (prije plesa) išla sam na Kavu (igralište) s Mile, Barby, Kate (...) Sve je bilo super, a onda smo išli na ples (Barby i ja, a Mile i Ana su išle s nama). Dođemo mi do Doma mladih i počnemo bježati Ani, te joj se sakrijemo. U tom bježanju; Mile je za malo pala s krova, a ja; Ja sam uganula lijevu nogu (vidi se da smo bestice)!!! Slabo mi je od tih uganuća i lomljenja noge jer sam 4 puta istu stvar s desnom nogom ponovila! Uglavnom, nisam mogla hodati, ali sam se svejedno javila trenerici, a ona se još stane derati na mene i poslije me pita mogu li sada mogu plesati, a vidi da ne mogu stajati na nozi; Pa ima li ona iti malo razumijevanja?! … Poslije su me Iva, Kate i Eva otpratile do doma, a kad je stara vidjela šta mi je s nogom; “Opet!? Bože, pa kad ćeš prestati lomiti noge? Ajde, lezi, idem po leda…” Nisam mogla stajati! Full me je boljelo i bilo me je strah da ju nisam slomila.. Sutradan me stari odveo u bolnicu da vidimo šta je. Ajme; bolnice! Ne mogu ih podnijeti! Doktore volim, ali bolnice……Koliko sam vremena tamo provela, a zbog čega; noge…arghhh… Uglavnom, doktor mi je htio staviti gips, premda je rekao da nije strašno, no ja sam ga (nemam pojma kako) odgovorila od gipsa jer ni gips; ne mogu podnijet! Onda mi je rekao da 10-tak dana mirujem (hoćuuuu…moš´ mislit…JA da mirujem…hehe). Bila sam sretna je neću u ponedjeljak, utorak ni srijedu biti u školi, a tad pišemo kontrolne i pita me…YEAH! Svako zlo za neko dobro… U četvrtak i petak ću doći u školu jer ću pop***it doma… (…) Vidite, tako ja nisam nogom kročila vani ovaj vikend (osim kod doktora)…šmrc… A trebali smo ići na Kavu, u grad i možda bi Teji na tekmu išla… Dubokoumni dio(dugo nisam pisala...); Tema- nadanja… Svi ste čuli rečenicu; “Nada umire zadnja”- zaista je tako. Nada je nešto što nas ispunjava i ponekada drži izvan depre, a u težim slučajevima; drži na životu. No, živjeti u nadi je potpuno drugačiji pojam, zapravo; pojam s posljedicama, ponekad PREvelikim. Recimo; ja sam prije neki dan bila u bedu; Zato jer mi se nije ispunilo ono za što sam se jako nadala, bolje reći, bila sam uvjerena da će biti tako. Zaista, bila je to duboka depra jer mi se slična stvar ponovila tri puta u kratko vrijeme, a ja bih se uvijek (glupa tako) nadala jer sam istinski vjerovala u rečenicu; “Nada umire zadnja” Postoji još jedan slučaj, teški slučaj; kada se nada stopi s maštanjem. E tada dolazi do frke. Možemo li maštati o nečem što nam se čini nestvarno i pritom se nadati tomu? Možemo. No, u takvoj situaciji, može se reći, nismo više pametni da bi mogli zaključiti kako su postoci u ostvarenju nadanja veoma mali, gotovo nepostojeći.. Naravno, nakon neuspjelih pokušaja ostvarivanja nadanja, neki i dalje ne odustaju; to je divno! Snaga volje, no jednom će se u životu shvatiti da je sve uzaludno, više nema nade, a ako se to dogodi…Shit! Zato je puno lakše ne nadati se ničemu; ako se dogodi nešto lijepo- SUPER! Ako ne, ´no big deal´… Lako je to reći… Sama pomisao na mogućnost ostvarivanja lijepe stvari potiče nadanja u nama, zato ne možemo izbjeći nadu (…) Joj, zašto ova tema?- Naravno, meni se tu “pomutio razum” jer se PREviše nadam, a onda se s**bem jer se ne ostvari. A to je jadno! Jer da se nisam nadala, a to se nije ostvarilo; nikom ništa!... Ovako ne mogu to reći jer sam puno misli, vremena, pričanja s frendovima i, kako se kaže, “Živaca” potrošila na samo jednu (možda i malu) nadu. Opet, “izumiranjem” jedne nade stvara se druga i tako u krug.. Eto, ja se “borim” protiv nadanja i već sam je gotovo izbjegla, no; dio je ostao i uvijek će tu biti… Idem ja sada gledati movie na Novoj jer; ne moram sutra u školu! Haha... ne bi ja sutra u školu... Poslije idem prati zubiće, pa ću se u snovima boriti protiv nadanja i žaliti loš vikend... Joj da; moram istaknuti da je Zvonko danas imao državno iz karatea u Splitu i bio je 1. (kao i obično) !!! Bravo Zvonko! P.S. Oni koji su pročitali komentare "WC papira"; svakakvih nas na svijetu ima, ali; ne nadajmo se da će se promijeniti; prihvatimo ih takve kakvi jesu.. E da, ti; WC papiru, mene je teško isprovocirati i nisam jedna od onih koje brišu takve komentare; be my guest... Ljubim vas puno- puno- puno...puno...........puno...još malo....pa puno.... (...) Vaša Šukica |