Možda ste primjetili da ne pišem svaki dan post, te da vam ne ostavljam baš komentare.. razlog; posteve mi se neda pisati, a komentari? Pa ni to baš previše… Naravno, ostavit ću komentar vama koji me komentirate često, ali da sada okolo komentiram kako bi meni netko dolazio; to mi se trenutno neda..
Joj kako je vrijeme bajno! PREkrasno je za vidjeti, ali je užasno hladno.. brrr… više volim vrućinu i ljeto! Jedva čekam ljeto! More, kupanje, sprdnje, svakidašnji izlasci… nema škole!!! YEAH! Split, tamošnje društvo, Vis, Brač, Šolta, a vjerojatno padne koja regata!!! Ful mi fali jedrenje…
E da, stari mi je nabavio zastavu s Cariba, onu pravu gusarku; crnu s bijelom lubanjom.. Baš piratsku! Objesit ćemo ju na glavno jedro pa ćemo je po regatama vozati, a poslije toga; u moju sobu na zid! Da, da… guštat ću gledajući ju na zidu..
Danas smo pisali kontrolni iz matke prvi sat! A fuck! Stigla sam ga cijelog riješiti, ali se bojim jer je 96% nešto krivo i neću dobiti 5, a treba mi petica iz matke… arghhh… Ful volim matematiku i dobro mi ide na dodatnoj i to sve, no kad dođu kontrolni? – Sve sj**em..
…
Polije toga nam je došao neki tip iz Japana. On inače putuje svijetom, a sada u Rijeci ide po školama i priča o načinu života u Japanu, njihovim običajima i radimo origami (no, mi nismo to stigli raditi jer je on morao na press konferenciju..šteta). Bilo je zanimljivo unatoč tome što sam ga jedva razumijela. Pričao je Engleski, ali s čudnim (čitaj; Japanskim) naglaskom. Jeste li znali da Japanci imaju jako male kuće i da jednu prostoriju koriste u više svrha? Primjerice; u jednoj prostoriji spavaju, jedu i primaju goste.. Od 30-35 km˛ su im stanovi za tročlanu obitelj po prosjeku. Dosta stvari su dosta drukčije od naših uobičajenih života, zato je lijepo putovati i otkrivati kulture drugih naroda. Jer (kako bi rekla moja profa) “Svi smo mi isti, ali ipak različiti”
…
Došla je Goga (iz novog lista) s fotografom da nas fotka za Novi list (naš se razred inače prijavio na natjecanje za NAJ razred). Vidjela sam fotografa i sjetila se onih u National Geographicu; kako je to izazovno slikavati sve te životinje, ići na Arktik samo da bi skikali prizor polarnog svijetla… Wow, bilo bi strava tim se poslom baviti.
Poslije nastave sam išla na uobičajenu šetnju s Tejom i Tobijem (kako je to slatki peso) do Doma Mladih. Baš mi fali Dom mladih. Prije bi nam to bilo glavno odredište izlaska, ali…stvari su se promijenile (hehehe). Uglavnom, komentirale smo neke stvari (koje nisu za javnost), a kasnije je došlo do debate jer su nam se po tom pitanju mišljenja malo razilazila. Ma super je meni moja Teja.
Poslije sretoh Nevena i pričamo o gitari. Rekao mi je da dođem s njim an jedan sat pa će on zamoliti Antoniju (profu) da me “ugura” u neki termin jer mi je rekla da je ´sve popunjeno´. Ajde, neš će se iskombinirati…
Ovaj sam postić malo produljila…
Pusse svima
i …sayonara!
Vaša
Šukica
