Vidite; "Šta ima?" je PREdosadno pitanje koje se najčešće postavlja kada je nekome dosadno, kada ne znamo šta da pitamo ili je netko iznerviran... MOžda sve skupa?- Da!
Naime, kako mi je net u ku**u (opet- duga priča), doma sam u wordu napisala duuuugi pos i stavila ga na svoj je**ni USB s nadom da ću ga sada prebaciti na comp te ga objaviti na blogu... Ali ne!
Mene nesreća danas prati! Ne radi! Na ni jednom compu u ovoj glupoj školi ne radi!!!
Naravno, nisu compovi krivi već moj USB...da... bacit ću ga u smeće... Ne; iživljavat ću se na njemu, spaliti ga i pepeo mu prosuti u WC školjku nakon što budem srala... i naravno, kao pristojno dijete- pustit ću vodu...Da, to ću učiniti...
.... (nakon par minuta smirenja) ....
Vraćajući se u Rijeku (bila sam kod bake prošlog vikenda), počela sam plakati jer sam se sjetila jedne meni jaaaaako drage frendice koju sam izgubila, možda, mojom krivicom. Riječ je o Ivi..
E da; Iva se inače preselila iz naše škole... (duga priča) zbog jedne svađe.. DA; zvuči glupo, zar ne? Ali tako je... Deal it...
Uglavnom, svima (Mile, Ale, Jose, Eva, Marina, Kiki, Neven...ja) je digla živce zbog neprestanog ogovaranja, pa smo joj sutra-dan svi srali.
Mutno se toga sijećam, ali znam da se zbog te svađe i starih rana (ne vezanih za ovo) preselila iz škole. U početku smo vrištali od sreće zbog njenog odlaska...ali, promijenili smo mišljenje..
Više nema njenog poziva nakon što dođem iz škole doma, više nema nekoliko propuštenih poziva na mom mobu od nje, više nema pomaganja oko njenih simpatija, više nema naših tajni..malih sitnica koje su nas činile još većim ferndicama...
Shvatila sam da je više nema.. Mene više nema u njenom životu.. Otišla je; u drugu školu, ali ne iz mog srca! Hoće li opet vidjeti njen broj na mom telefonu? Hoćemo li opet pričati o Štrumfu i ostalima? Hoćemo li si opet međusobno tajne govoriti? Hoćemo li jjoš uvijek zajedno kupovati njezin najdraži; ledeni čaj od breskve u dućanu? Hoćemo li opet ići zajedno na grad ili na ulicu?
... Hoće li me se još uvijek sijećati kao nekoć najbolju frendicu? ...
Danas sam kopala po posterima i našla snop njih od Sean Paula koje sam čuvala za nju.. Rasplakala sam se.. Ispada kao da je mrtva.. Ali nije; samo je otišla, nadam se ne zauvijek..
I što je najgore od svega; ona mene nikad nije ogovarala.. Bezveze sam ju optužila. Ružne laži su me natjerale da mislim kako je grozne stvari govorila o meni, ali nije... Sada; kada joj se želim ispričati što sam ju krivo optužila; NJE NEMA!
Kad su se svi svađali sa mnom; bila sam kod nje i jecala joj u krilu, a ona me je tješila. Ka god bi mi nešto trebalo; bila je tu! Ja sam za nju bila spremna sve učiniti! Sve sam joj govorila...
Istina, imala je sitnih mana koje su se tada činile krupnima, ali...
..."Vrijednost nekih stvari shvaćaš tek kad ih izgubiš"...- U to sam se uvjerila...
Posvećujem njoj i ovaj post također!
A sada, Iva; ako čitaš;
OPROSTI! Uvijek ću te pamtiti kao odličnu osobu, curu, a još više; PRIJATELJICU...
(plačem na infi... profesor se čudi, ali si ne mogu pomoći)
TRebalo mi je da izbacim ovo iz sebe, a sada; Puno pusa jednom medeku, Pužu, Đurđi i svim ostalim frendovima, a jš važnije Ivi...
Molim više komentara i čujemo se...
Vaša
Šukica
