<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>


Skrivene opsesije.

(...)


Blind world.

Ne slažem se s onom
frazom "Slika vrijedi 1000 riječi".
Vjerujem i držim do toga
da nema te slike koja
zamjenjuje prave riječi.



Pjevajte nešto ljubavno.

smijeh


CREDITS

ldesigns - ×-×

Mutavo dijete...

Hi peplići!!!
Ovako; jučer nisam pisala post jer se (nažalost) nije dogodilo ništa zanimljivo...
A danas?- Dan je počeo katastrofa! Al´ ono stvarno... Saznala sam da živciram 3 meni (prije) ful drage osobe, ali to sve ide u krug; u glavnom zbog labilnosti. Ono; počneš jednog; nastaviš sve...
To je tako jadno; ali odlučih se ne zamarati...
Sada vam pišem brzinski post jer kad dođem doma; neću imati vremena.. Mislim, moram pisati glupu lektiru jer ju sutra imamo..arghhhhhhh.. Al´ jebiga; treba mi dobra ocjena za Hrvatski...

Danas sam shvatila koliko sam ja mutavo dijete...Ono, toliko sam specijalna da ne mogu skužit koji bus čekam... Al´; ja se ne vozim busom, pa je taj svijet meni mutav... Ma meni je sve mutavo..

I tako.. U školi ništa posebno..
E da, Jopica je probušila pierce ispod usne; STRAVA joj stoji!! Onda Iva nešto sere, pa joj mi hoćemo srat, a Arma za nama kao budala trči i viče; "Go Šuky, Go! Svi se posvađajte s njom...taj svinjski pobradak me je** u zdrav mozak..."
(inače, Iva je "svinjski pobradak", valjda je svima jasno zašto)
Moram napomenuti da me zamalo auto pokupio, ali ovog puta ja nisam bila kriva! Tip juri preko crvenog, ali ono; doslovce! I vidi on mene, ali svejedno; tjera svoje... Ko´ da mu je Puležanin dao vozačku..

Inka je NAPOKON napisala postić..
Čitam ja njen post i POTPUNO shvatim njene riječi. Kao da u moje ime govori..
To je stvarno žalosno; bolna istina!
Zapravo, u Inkinom slučaju, najbolje prepoznaš tko ti je pravi prijatelj tek kada se udaljiš iz njegove/njezine blizine.. Jer, vjerujem da je Inki bilo teško se preseliti iz stare škole i ostaviti sve frendove (meni bi bilo). No, očito je ona vjerovala da će nastaviti kontakt i prijateljstva kao što je u početku bilo.. Tako sam ja izgubila best frendicu nakon što je otišla u drugu školu.. Imale smo mi planove viđanja, prespavanja, izlaska; mislile smo da će sve biti isto, ali nije... U tom leži bolna istina..
...
Dubokouman dio;
Opet; promjene (nekima je slabo od toga, ali mijenjam stil razmišljanja o tome)...
Kako su promjene zapravo dobre! Shvatila sam da sama sebi ostavljam dojam "jadnog života" jer je svaki dan PREsličan.. Škola-svađe (ajme, zašto se svi svađaju?..ma doći ćemo i do toga)-doma-trening-spavanac.. Sve je Preslično, gotovo isto! A što je najgore; nam se ni vremena za upoznavanje novih ljudi.. To je najžalosnije od svega..
Opet, sve te svađe, osobe koje te živciraju, osobe koje ti živciraš (...); sve se čini manje važno ako postoji nošto novo u životu.. Ne mora bit nešto posebno, ali.. Ok, mislim; netko novi..
Kad se samo sjetim koliko smo Mile i ja htjele naći novo društvo, promjeniti novu okolinu.. Tada se to činilo nemoguće.. No, ipak smo nekako došle do toga, ma nije to sada nije bitno..

Evo, da probam pojasniti;
Najbolji mogući slučaj;
- Svakodnevni život ti je u super izdanju, ali je također sve super s novim ljudima i okolinom..
Nazovimo to "Top life"
Srednji slučajevi;
- Nije baš dobro sa svakodnevicom, ali je super s novinom (ili suprotno).. To bih nazvala "Can´t complaine"
Najgori slučaj;
- Loše sa svakodnevicom, loše s novinom..."Must complaine"

Sebe bi (trenutno) svrstala između srednjeg i "Must complaine" slučaja.. Zapravo,nije meni loše sa svima iz starog života, već s nekima do kojih mi je prije bilo (PREviše) stalo..
Tada opet dolazimo do prepoznavanja pravih prijatelja..
Slažem se s Inkom, ali je bolje izgubiti (ako se mora) frendove u startu jer poslije stekneš mišljenje (pravog prijatelja) o njima, ali ih opet izgubiš, a tada si na nuli..
Naravno, shvaćam da imam još puuuno prijatelja no opet mi stari fale.. Poželim da mi glume, ali da bude kao prije; tada shvatim kako je primitivno razmišlajti tako.. Ali, ako nekog zavoliš, a onda ga izgubiš; Svijet ti se ruši..
To su zaista "deformirane" činjenice današnjeg života..

Dugo sam tražila pravu rečenicu za život, a sada sam ju našla;
"Život je iracionalan na racionalan način"...
Tatine rečenice se isplate...

Sorry na greškama..
Do skora!

Vaša
Šukica




05.03.2007.- Tipkaj-Tipkaj (31) On/Off

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.