Ok; sad možemo početi...
Hello ljudovi!
Kao što vidite u naslovu; sura su maškare u školi!
Da vam prvo kažem da uopće ne volim maškare, one me uopće ne privlače. Ja baš i ne razumijem smisao maškara; ljudi se umaskiraju i prave budalu od sebe, ali taj dan nitko ne zamjera na tome…
Da, to je moja definicija maškara.
Ali, “nastava po maskama” mi ne smeta jer se tada svi dogovorimo za neku “grupnu” masku, te se sprdamo itd. Tako da sutrašnji dan ne žalim. E da, moram vam reći što ćemo biti; biti ćemo bolesnici!
Mile, Andrea, Petrinić i ja ćemo biti bolesnici (nosit ćemo papuče, piđame, zavoje, grbe, štake…) a Perić će biti naša doktorica. Još bi bilo fora da imamo natpis na leđima ; ”Vrapče u srcu”. Nazvat ću Mile još za dogovor.
……
Danas u školi nije bilo ništa special osim što su mi neke osobe opako digle živac- neke na trenutak, e neke su mi cijeli dan dizale živce. Argh…ne podnosim takva ponašanja. Ne smijem reći ni tko ni što.
Bilo bi dobro da otvorim anonimni…Pa da, ja ga već imam! Ali…(opet) problem vremena…=(
Maloprije sam pričala sa starim; kaže da bi 10.- 16. Ožujka na ski, ali- ja imam Europsko!
Onda on kaže da ćemo negdje početkom 5. Mjeseca na gletcher, ali i tad imam eurposko!
Poruka za July; Naravno da želim ići i svemu se ajko veselim! Ti sama znaš da ja tu plešem već 9 godina i važna su mi ta natjecanja (možda ne budeš razumijela koliko je to dugo u jednom klubu), ali sam se krivo izrazila; neda mi se ići na probe i ta sranja…
…….
Pokušaj dubokoumnog dijela;
Kao mala, mislila sam da dan PREdugo traje i da ga se treba skratiti (jednom sam prilikom pitala mamu može li nazvati presjednika da skrati dan). Bila mi je mora živjeti tako dugo (joj kako sam glupa bila). Tada sam htjela što prije odrasti i biti veeeelika i moći po cijele dane jesti slatkiše a ne brokula (tada mi je to bio smisao života). Kada bi mami pričala što mislim, ona bi mi na to rekla da ću kasnije drukčije misliti; htjeti ću biti mlađa i vratiti se u “sitne” godine…
Kako je vrijeme prolazilo, polako sam postajala “veeelika cura” (1.-2. Razred) i nisam se htjela vratiti u vrtić. Jednoga sam se dana izderala na mamu; da zašto mi govori gluposti i puni glavu smećem (joooj kako sam glupa/mala bila)… Sada kad sam već dovoljno odrasla da mogu samostalo (čitaj: normalno) donositi razmišljanja i odluke, shvaćam da je mama bila u pravu. Ne znam što bi dala da se vratim u 4. Razred. Tada niije uopće bilo svađa, problema odrastanja, gradiva, teških ocjena…
Samo prijatelji, zabava, smijeh…pravi život. U početku “novog razdoblja” mislila sam da će svi problemi nestati. Kad problem nestane; jedno vrijeme sve bude savršeno, a onda se stvori još veći problem, pa još veći i tako u nedogled…
(Nažalost) Tako je meni trenutno. Mislim da sam PREbrzo odrasla. Ponekad se šokiram koliko visoka razmišljanja o nekim stvarima imam; ponekad kao odrasli ljudi…Zbog toga budem u bedu…
Za takva razmišljanja najviše krivim tatu; kada smo zajedno, pričamo vrlo odrasli na dječiji način.
Inače, meni su roditelji razvedeni, ali imam oćuha kojeg obožavam. Tata mi živi u Splitu i za sve praznike sam kod njega. U Rijeci je svaki tjedan. Uopće ne žalim što su mi se roditelji razveli jer mi je ovako život savršen…. Roditelji su u jaako dobrim odnosima i ovako imam više ljudi koji se najviše brinu za mene. Recimo da mi je oćuh kao tata, moja mama (naravno) kao mama, ali tata…tatu definiram kao starijeg brata…njegov odnos prema meni jako volim… Tako da imam mlađeg i starijeg brata…hehe…E da, nikada mi nije teško pričati o tome, to je normalna pojava u mom životu.
Skrenuli smo s teme, samo sam htjela reći da se nesmijemo ponašati ništa odraslije nego što jesmo (osim ako se tako ne osijećate)…
Eto, danas sam pokušala dati koju dublju misao. Nadam se da moja razmišljanja dopriu do vas…
Zpamtite; Zapravo sam jako vesela i razigrano-djetinjasta osoba (nikad ne bi rekli, ha?), ali je blog kutak high mišljenja, kutak ljubavi prema razmišljanjima, kutak moje dubine, kutak osobnosti koju nadasve poštujem…
Vaša
Šukica
