Otvaram vam srce…znam da je podulje, ali pliz pročitajte…,blog.dnevnik.hr/shukica" />
Prije nego vam počnem pričati moram reći jednu stvar koja je jaako vezana za tekst:
Užasno se sporo zaljubim, ali isto tako “odljubim”…
…
Današnja glavna tema sam JA i moj (u ovom slučaju) naivni mozak i slijepo srce…
Naime, svi koji me poznaju znaju da sam se prije jaaaaaaaako dugo palila u određenog kretena koji mi je (teška srca priznajem) sladak…
S njim je bilo “par stvari” koje mi se neda govoriti jer se trudim sve zaboraviti…
E pa, ja sam se tako žarko htjela “odljubit” od njega, ali to nije uspijevalo. Tako da su nastaje teorije kako da ga zaboravim, a meni se najučinkovitija činila da postane homoseksualac kako bi ga zaboravila. No to je (nažalost) u njegovom slučaju nemoguće pa sam pustila stvari neka idu kako idu…
U tom međuprostoru sam ga izbjegavala vidjeti, što mi je uspijevalo, i moja ljubav malo pomalo ugasila…
Naravno, ni to mi nije bilo dovoljno…
Tako je vrijeme prolazilo, a ja sam ga i dalje duboko u sebi voljela…
(Sada dolazimo do vremena vezanog za danas)
Beskrajno puno volim sve prijatelje i prijateljice! Jednostavno; pomognu mi razgovorom, uvijek nađu vremena za mene, jako ih cijenim…
Vjerujem da postoje neka prijateljstva iz kojih bi se možda moglo dogoditi nešto, ali isto tako i ona iz kojih se nikada ništa ne bi moglo zbiti… Naravno, mene to nikada nije zamaralo jer sam ih previše voljela kao prijatelje…
But; it happened! Nažalost, zapalila sam se za frenda… U početku sam vjerovala da je to prolazna faza i rekla sam best frendici.
Malo pomalo svi su počeli spoznavati moju “tajnu” i meni je puklo!
Jučer sam rekla frendu da mu kaže (ali sam se užasno bojala reakcije)…
…
Jutros me užasno bolio trbuh od nervoze i zbog toga što ništa nisam pojela.
U početku sam ga izbjegavala, ali sam shvatila da to nema smilsla i pozvala ga da popričamo o svemu.
Htjela sam mu reći sve što osijećam i zamoliti ga da to ništa ne ugrozi prijateljstvo…
Kasnije sam saznala da će me vjerojatno pitati za hodat pa sam se usrala u gaće!!!
Mislila sam; “Kako će to izgledat?”, “Šta da sad radim, da pristanem”…
Ful me bilo strah, ali sam se pribrala…
…
On je došao na dogovoren razgovor. Sve je bilo u redu, normalno smo pričali i…(ne mogu vjerovati da vam svima ovo pišem)…nekako smo i prohodali
…
Dolazeći doma, bila sam šokirana dobro primljenom vijesti. Isto sam bila jako sretna jer sam vidjela da nije napravio jednu stvar koji je i napravio mister “stara ljubav”
…
Na francuskom, čitam neke, do zla Boga, nerazumljive riječi…
Dolazi poruka, nepoznat broj…kad ono “on” šalje sms da želi da ostanemo frendovi, ali da ne možemo bit zajedno jer smo PREdobri prijatelji…
Doživila sam šok! Poruku sam par puta pročitala da budem sigurna je ovo java…
Zašto sam doživjela šok?
- Ne zato jer me ostavio ili bilo šta slično…već zato jer je napravio onu stvar zbog koje sam se i bojala…
Napravio je sličnu stvar kao i mister “stara ljubav”
…Otišla sam kod Čine (frend) i ispričala mu sve što se dogodilo, no mislim da ni on nije shvatio zbog čega sam down. Ali me je saslušao i pomogao mi da shvatim svoji najveću manu “ne mogu kontrolirati osijećaje”
…Putem od Čine doma svratila sam do parkića (mjesto gdje svi često boravimo) i sjela na klupicu kako bi sama na miru razmislila o cijelom svom životu…
Gledajući sunce koja zalazi za zgrada…svim bojama ukrašeno nebo…jedan pakić usred Rijeke pune smoga (ali ju volim)…i Metallicine riječi u mojim ušima…
“…What I´ve felt,
What I´ve known,
Never shined through in what I´ve shown.
Never free,
Never me,
So I dub thee unforgiven…”
Zaključila sam da se neke stvari ne mogu promijeniti, kao ni ja…
Ali…sve se može pokušati…uz dovoljno volje…radim na tome…
I uspjet ću
…
Teško ćete shvatit, ali pokušajte…uz dovoljno volje…
Šukica
