12.05.2006., petak

jedna proljetna priča jednom davno na jednom malom komadiću zemlje srela su se dva različita svijeta. susreli su se na livadi. svatko je na svojem dijelu poskrivečki promatrao onog drugog. i kako to uvijek biva u bajkama, sponatno i nevino zaljubili su se jedno u drugo. svaki dan provodili su skupa i nikad im nije bilo dosadno ili monotono. ona je bila neiskvarena, ali pomalo zločesta. on je zbog nje uvijek upadao u nevolje, ali ti trenuci koje su provodili skupa bili su mu dovoljni da bi opet bio spreman učiniti sve da je ponovo vidi. i ona je to voljela. voljela je njegove spontane kretnje kojima bi uvijek pokušavao upasti joj u oči. htio je da ga vidi. i vidjela ga je. onako kako je samo ona znala. kao nekoga tko ju nije pokušavao promijeniti ili prilagoditi sebi. par puta ju je pokušao razumjeti, ali kada je shvatio da je to nemoguće samo se nasmješio i više nije ni pokušavao. nije bilo potrebno. svidjela mu se takva kakva je. iz dana su dan, iz godine u godinu. jednog lijepog, sunčanog dana on je odlučio ispuniti njezinu želju. naime, njoj je dosadila okolina koja se nikad nije mjenjala. nije voljela kolotečinu. dosadio joj je stari izgled travnjaka na livadi i on je odlučio posaditi cvijeće kako bi joj ugodio i razveselio. ona nije znala ništa o njegovom planu. ujutro ju je probudilo sunce koje je neobično jako sjalo za jedno obično jutro. izašla je van, i imala je šta vidjeti. tamo, u jednom zabačenom dijelu vrta on je čučao i sadio cvijeće. lijepe, tek procvale žute jaglace. iznenadila se, ali nije se ničim otkrila.. zastala je i nekoliko trenutaka ga krišom promatrala. bio je nevjerojatno miran i usredotočen. svaki cvijet je posebno vadio iz posude i s nježnošću ga prenosio do iskopane udubine u zemlji. potpuno se posvetio tome. za njega, svaki cvijet je predstavljao jedan komadić onoga što je voljeo. ona se neko vrijeme divila toj predanosti poslu, ali onda joj je došlo... on je sadio jaglace... njoj se jaglaci nikad nisu sviđali... nakon toliko vremena što su ga proveli skupa trebao je to znati. shvatila je da je zapravo on uopće ne poznaje tako dobro. da, zna sve njezine mane i osobine, sve njezine loše i dobre običaje i navike... ali njoj to trenutno nije trebalo. htjela je nekoga koji će savršeno dobro znati da ona ne voli jaglace. a ako i neće bit baš siguran, blefirat će... bit će siguran u sebe.. predstavljat će joj izazov i zagonetku.. da... to je htjela. ono što je od njega dobivala bio je oslonac i sigurnost. polako, hodajući na prstima, vratila se u kuću. spremila je svoje stvari u mali zeleni kofer i otišla. ostavila je jaglace i livadu. prošlo je dosta vremena... još uvijek ga se savršeno dobro sjeća. ponekad poželi da je sve kao i prije, da nije otišla... ali onda se sjeti kako su joj uvijek stariji govorili da se nikad ne treba petljati u prošlost i buditi nešto što je ionako davno završilo. s tim mislima odlazila je u krevet svake noći. a što je sanjala, zna samo on. jer je često i on bio tamo.

- 19:21 - Komentari (30) - Isprintaj - #

07.05.2006., nedjelja

opijum kako je lijepo kad je jedan dan posvećen samo vama. i znate da je to vaša noć. vi slavite sebe. ali cijela ta parada ne bi bila ništa da pored vas nema vama dragih ljudi. i dok gledate njihova nasmješena lica (u čemu je debelo pomogao alkohol) osjećate neizmjerno zadovoljstvo. sretni ste što kraj sebe imate nekog tko će slaviti s vama. bilo da slavite nešto tužno ili veselo. i upravo zbog njih trudite se zapamtiti taj trenutak kad svi u isti glas pjevate dragu pjesmu i kad svatko u svojoj interpretaciji unese jedan komadić sebe. neku dragu ili manje dragu uspomenu. ponese vas ritam i nikoga više nije briga ni za šta. samo želite pjevati i derati se iz sveg glasa. zato što je baš savršen trenutak za to. hm... čak se i neki ljudi kojih se ja nikad ne bi sjetila u tom trenutku sjete. i drago mi je. hvala im. iako bih htjela da su još neke osobe bile tamo, bilo da ih tek upoznam ili da ih podsjetim na stara vremena, sigurna sam da je bilo baš onako kako je trebalo. eh... da je više ovakvih noći! hm... onda opet sve to ima svoju svrhu. jer onda ta jedna noć ne bi bila posebna, zar ne? :)

- 22:00 - Komentari (27) - Isprintaj - #

04.05.2006., četvrtak

osjećam se haaj, mozak bye-bye sve se polako vraća na svoje mjesto. onaj poznati osjećaj sunca na licu i gomila poznatih faca na kavi. ponovno ona nestrpljivost i isčekivanje. ponovno proljeće... svi smo se promijenili od prošle godine, neki manje, neki više. i to se dosta isticalo ovih posljednjih mjeseci, ali zanimljivo je da se sada te razlike nekako prikrivaju i na trenutak nas ujedinjuje zajednička euforija. ha! ko bi rekao da sunce i kukci mogu tako utjecati na ljude! :) neki elementi kao da su istrgnuti iz prošlih proljeća i ponovno sastavljeni u ovo. ...susjed igra nogomet, krdo luđaka na scooterima se vozika po cesti, penzići se šeću po parku... o, da. sve je kako treba. hehe... jedino šta još nisam nijednog vrapca zgazila ni zgnječila (kako to svake godine bude) :P zato, dragi moji, iskoristite ovo bjutiful vrijeme za zabavu. nemojte bit mrgud... ako treba, pa poslužite se razno raznim sredstvima! hvala Bogu barem je to danas pristupačno! :)) hihihi ostanite mi čili i veseli! love ya all

- 09:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #