BludnO VrištI OD NepravdE LJutE
25.08.2006., petak
peggy
|
ah...cijelu noĆ sam budna i slusam rhcp....i svidaju mi se peggy je zaspala na krevetu.....njoj je lijepo...bas da jucer sam nasla udomitelja za nju...i danas bum ju odfurala...ali ne zelim to napraviti ja nju volim...ona je 1.sto me sa svojim zadahom probudi svako jutro.....ona je uvijek uz mene.....zajedno smo setali na kisnim jutrima slusajuci balkan....peggy................ali jako mi je Žao...ja bi nju zadrŽala da mogu tj.smijem.....nemaveze kak god bilo ja nju volim i uvijek cu ju voleti....i sad sam se sjetila....ona je zaista posluŠan pas i maza, zaigrana i puna zivota,..zelim da bude sretna.....jednostavno nemre bit kod mene....ja znam popizdit i stara mi popizdi zbog nje...tak da.. sljedeci post stavljam slikice od nje...a mozda i u ovaj..neznam.... martina |
23.08.2006., srijeda
|
evo..napokon internet radi.......hm..neznam....moje filozofije su isparile tak da....nemam kaj za reĆ.. ugl.... Rancid - Rejected Lyrics i could not fit in i was the one who got caught i was the one who got realized i was the one who got dropped shut out banished and locked away the knife that did me in i was carry to this day rejected crossing the bridges in the land of the forgotten rejected distrust existed that i never saw deep seated trust i was a victim of rejected... unspoken among the more priveliged or the so called i was not good enough not good enough at all at first out of lonliness i tried to conform but all that bullshit just left me alone neznam kaj da radim sa sobom ...e da....imam pesa stara je oko2 mjeseca i mjesanac rotvajlera i vucjaka pa ak ima neko o bi ju htio udomit nek se javi....i .prijavljena je u udrugu suza i ako neko prijavi da ce je uzet imat ce besplatno cijepljenje i ČipiRanJe...btw...zove se peggy |
20.08.2006., nedjelja
koja glupaČa...
|
da ja sam glupa , mrzim se ..al ozbiljno....vise necu komunicirat s nikim jer cu tu osobu sam povrijediti...kako sam glupa...nemogu vjerovati atek nemem nista za reci jedino kaj znam..je,,,,da mi je zao..stvarno ne vjerujem vise uopce u nista i ne vidim svrhu ......zelim svima samo najbolje ne mrzim nikog znam se nasalit na tudi raČun...ili rec kak je glupa il mrzim te...al sve bi napravila za 2.,.....ponekad mi se cini da neki to ne bi za mene al..ugl..nisam ja sad vazna i mrzim ovaj jebeni blog jer nema smisla (nedostaju mi anini komentari)...to uopce nije ono kaj sam htjela postic ..i jucer sam shvatila da NEZNAM crtati ja nemam pojma kaj ja radim od sebe..i zlo mi je i mrzim starce mrzim to kaj mi stari nebi reko u facu kaj misli o meni neg stoji pored mene i veli staroj kak sam glupa..isuse boze...a stara daj MOLIM te odi!!!... nemam zraka i lose mi je ..da bar danas nisam isla van da sam se bar nakljukala ili da bar nemam ruke....mislim tak se uopce ne bi zivcirala jer nisam upala u primijenjenu i ne bi danas bila takvA......KAKO SAM GLUPA DA SE BAR NISAM NIKAD RODILA DA SU BAR LJUDI SRETNIJI .,VISE NEZNAM KAKO POMOCI NEKOM.... the used: i'm a fake Small, simple, safe price. Rise the wake and carry me with all of my regrets. This is not a small cut that scabs, and dries, and flakes, and heals. And I am not afraid to die; I am not afraid to bleed and fuck and fight, I want the pain of payment. What's left, but a section of pigmy sized cuts. Much like a slew of a thousand unwanted fucks. Would you be my little cut? Would you be my thousand fucks? And make mark leaving space for the guilt to be liquid. To fill and spill over and under my thoughts. My sad, sorry, selfish cry out to the gutter. I'm cutting trying to picture your black, broken heart. Love is not like anything. Especially a fucking knife! Look at me. You can tell, By the way I move and do my hair Do you think that it's me, Or it's not me? I don't even care. I'm alive, I don't smell. I'm the cleanest I have ever been. I feel big, I feel tall, I feel dry. Dry. Just look at me, look at me now. I'm a fake, I'm a fake, I'm a fake, I'm a fake. Just look at me, look at me now. I'm a fake, I'm a fake, I'm a fake, I'm a fake. Do I drink? Do I date? I've got perfect placements. All my ink Satisfied, in your eyes. I'm the biggest fan I've got right now. I made sure I looked how I wanted to look. The people around me, The people surround me. I feel big, I feel tall, I feel dry. Dry. Just look at me, look at me now. I'm a fake, I'm a fake, I'm a fake, I'm a fake. Just look at me, look at me now. I'm a fake, I'm a fake, I'm a fake, I'm a fake. Just look at me now. I'm a fake, I'm a fake. Just look at me now. I'm a fake, I'm a fake. My stomach hurts now, All tied off in lace. I pray, beg, for anything to hit me in the face.( btw.hvala irma) And this sickness isn't me. And I pray to fall from grace. The last thing I see is feeling. And I'm telling you I'm a fake, I'm telling you I'm a fake. I'm telling you I'm a fake. I'm telling you I'm a fake. I'm telling you I'm... Just look at me, look at me now. I'm a fake, I'm a fake, I'm a fake, I'm a fake. Just look at me, look at me now. I'm a fake, I'm a fake, I'm a fake, I'm a fake. Just look at me now. I'm a fake, I'm a fake. Just look at me now. I'm a fake, I'm a fake. Fake! Fake! Fake! Genuine fake... oprosti.... martina |
15.08.2006., utorak
|
KURAC!!! |
11.08.2006., petak
|
Kako si mogao Ako imate psa – pročitajte ovu priču… Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču… Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču... Nedjelja, 24. ožujka Napisao Jim Willis, 2001. Ako imate psa – pročitajte ovu priču… Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču… Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču... Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi". Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe. Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti. Poruka autora: Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje. Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja. |
|
evo..mene...ugl......neznam..imam tolku zelju da napisem post..al zapravo nista neznam......ugl...znate onaj osijecaj koji imate kad slusate muziku..ili ste sretni..neznam...onaj jedinstveni osijecaj koji sam vi znate ......taj osijecaj mi je ove godine skroz drukciji od proslog......ja sam zbunjeno dijete..mrzim...il volim..neznam....malo razmisljam..o ljudima..i zivotu opcenito o ljudima....i mislim si ono daj kaj si brijem tu na neke depresije..(napokon znam NIsam u depri..ana..evo odg. na tvoje pitanje)...ugl...ja imam 14 god.. i nemam jos pojma o zivotu tak wtf...se ja zalim..i mislim da je glupo cut to od klinca od 12-14 godina...ja znam da cu za par godina biti skroz 2.osoba...al ..kad mi dode cura od14 god. i kaze da je u depri..to mi je glupo...mi smo djeca...mi trebamo zajebavat starce..ne oni nas..treba uzivati u zivotu...tj....iskoristit tu kurvu od zivota....neznam ne osudujem ja nikog...al ono...mislim daj mal razmislite.....imam 14.god..imam krov nad glavom..nisam gladna nit zedna...ja sam osoba..imam prijatelje....imam svoju sobu.....dobila sam gotovo sve sto zelim..tak da...brijat se na neke depresije.. vuce na forsanje.....to je moje iskreno misljenje i ne zelim vise ljudima obijasnjavat zasto ja to mislim..... ne zelim objasnjavat svoje misljenje jer..jacu odsad ljudima u facu govoriti..svoje misljenje...i toČka!!...ugl..u vezi bendova..tak sam volila good charlotte..i nije me bilo sram.....ljudi su mi se smijali..i rugali..jebali u mozak..al ja sam njih tad volila...znala sam furat njihovu majcu u zvuk....kad me neko pito kaj slusas? ja sam ih uvijek spomenula...tak da nemrete rec da sam se forsala..nisam ja trckarala oko ljudi i vikala ja sam prava..nemam pojma kaj..i nikad u zivotu nisam slusala gc il ih vrijedala..znala sam da cu ih s vremenom prestat slusat zast? neznam to vise nije to..iskreno.....mrzim ih!!! oni su glupi ko kuraccccaretgz! IDU MI NA ZIVCE.....punk je punk oni nisu ni p od punka..oni su prodani......a vezi odjece meni je svejedno kak izgledam...meni to nije vazno znam da je nekima izgled ono!...al mene boli kiflaaaaaaaaaaaaa.....ja se obucem kak se osijecam...objavit cu ovo sranje prije nego strgam tipkovnicgiuzva7iz |
06.08.2006., nedjelja
|
danas sam shvatila kako tesko vjerujem ljudima..onak ko neki hipohondar sam...ugl......novim ljudima..prije me nije bilo strah sad je..iskreno..zelim sve svoje prijatelje zelim s njima izac na ribnjak , nacugat se...jeah sam zaboravit na sve..zelim razgovarat s ljudima..no nikad necemo bit svi vec pol na moru pol u zg-u i necemo se ziher vidjet kad skola pocne.....zato molim sve da se nademo zadnih par dana prije skole na ribnjaku i nacugamo se ko stoke!!!! " ja Častim"! ( da...mos mislit!)...ugl..od tog dogadaja......moji su crtezi iskoristeni ..onaj osijecaj kadsam ih crtala...i azra koju sam slusala koja mi je dala inspiraciju..sve je zgadeno...i jedino je ostao bijes na mene kak sam to mogla dopustit i bijes da kazem pe jebem ti mater!ja se fakat durim na svijet zadnjih par dana da ja se dUrim...to cno ste procitali......evo ja opet mijenjam temu....danas e sestricna maznula jer sam rekla..jebo joj bog mater..ona me lupi i kaze"nemoj psovat boga".....ja onak pa ja ne vjerujem u boga..i njena faca ko da ce me sad grom ubiti..ko da bolje da sam sutila..cekaj malo kakav je to onda bog ako bi ga se trebala bojati!?ja ne vjerujem u njega vjera mi je tzv. isparila odavno......bas bi mi ak postoji bog trebao me uvjerit da postoji. a ne ubiti me jer ja nemam osijecaja za vjeru..tak mi je jednom reko neko svecenik..il neke zapovijedi,nemam pojma ugl..da ak pametujes bogu da je to smrtni grijeh...cekaj sad vise ne smijem rec ni svoje misljenje..gdje mi to zivimo...svi se bojimo kad tad...i vecina ljudi ce otic u crkvu jer se boji...kad njimu nes treba.....to je to......neznam...kaj vi mislite o svemu??? |
03.08.2006., četvrtak
ja sam sad skuzila..da ak me jedna osoba povrijedi dost puta ...ja nju vise necu volit..jednostavno necu imati snage!!!i tolko truda i tolko stolica.......meni je fakat islo na zivce kad su mmi govorili..ajde odi 2.godine...i kad sretnem nekog na ulici iz osnovne dode mi i di si UPISALA?!..ja vinogradska.....a oni ;;;UUUUUUUUUUUUUUUU; TO TI JE TESKA SKOLA...ko da nema sanse da idem tam ko da mi zele rec TI SI PREGLUPA ZA TU SKOLU!....ili nes tipa ti nisi za medicinsku...ili dodem danas mami kao mislim se prmjestit u primijenjenu..i ona meni kao to ti NIJE dobra ideja!.... ja onak bit ce mi teskou vinogradskoj..i dode ona meni " IMA LOSIJIH OD TEBE!"i sad ja vise neznam jel to kompliment il uvreda......ugl...neznam ne zelim ic u primijenjenu....necu..makar crkla u vinogradskoj...neznam....jednostavno se vise ne zelim trudit...ne zelim znat da sam upala s tim da sam se prebacila u primijenjenu..i osijecam se uzasno jadno kaj sam uopce imala vezu i drago mi je kaj nije uspijela ..i ja....nemam vise kaj za rec.....ja sma skuzila da ja gotovo nikad ne izrazim svoje zelje tipa...neznami'm not going to watch myself die!  |
