Društvo za zaštitu božićnih drvaca
Ovaj su vikend svi pravi katolici uklanjali svoja božićna drvca iz domova. Gotovo u istom trenu prestali su svijetliti svi ukrasi u mom kvartu. Sve je stalo. Jer sutradan nije naš Božić i ne daj Bože da nas netko vidi da mi još uvijek imamo okićeno božićno drvce. Pero i ja smo svoj ostavili. I ovako nam je kratko trajao doživljaj Božića, pa smo ga pokušali još malo zadržati. Već dan kasnije iglice su pokrile polovicu dnevnog boravka i bor se tužio da mi je vruće i da je žedan, pa smo ga usprkos našoj tradiciji ipak raskitili i iznijeli na balkon gdje čeka da mu pronađemo savršenu lokaciju gdje ćemo ga posaditi. Neka od drvaca pravih katolika nisu bila te sreće. Završila su u kantama za smeće, na cestama gdje su nastale divlje deponije božićnih drvaca, ali jedan od načina mahnitog rješavanja božićnog drvca me posebno oduševio. Stanari zgrade gdje se nalazi moj ured vrlo često se svog smeća rješavaju bacanjem preko ograde – nerijetko prisustvujem hranjenju mačaka ostatcima ručka koji lete s petog kata (do sada na sreću samo kruta hrana), stresanju punih pepeljara s četvrtog kata (dobra protupožarna zaštita stana) no nagradu za najmaštovtijeg stara dobiva onaj koji se riješio svog božićnog drvca bacanjem s šestog kata, koje je zapelo na obližnjem drvetu i sad služi kao podsjetnik kakvi smo mi "PRAVI" katolici!
09.01.2007. u 10:40 |
On/Off
