moi mali psi

utorak, 12.08.2008.

kako naućiti psa sjedenju

Kada pas savlada vježbu odaziva, mora također naučiti naredbu "sjedi". Mladi pas tu vježbu lako savlada, jer je to za njega prirodan položaj u kojem očekuje nešto ugodno. Kada ženka počne s dojenjem svojih mladih stojeći (to se događa nakon trećeg tjedna starosti), mladi šišaju sjedeći.

Za učenje vježbe "sjedi" imamo dvije mogućnosti.

Uhvatite ga za glavu, njegov zadnji dio tijela pritisnete prema dolje, istovremeno dajući otegnutu naredbu "sjeeedi". Kada sjedne, pohvalite ga. Zatim krenite nekoliko metara naprijed i ponovite postupak. U međuvremenu, dok pas sjedi, gledajte ga u oči (vizualni kontakt) i ne dozvolite mu da ustane. Kada zaključite da je sjedio dovoljno dugo, pustite ga da slobodno trči bez uzice.

Vježbu nastavljate tako da psa lagano zategnete uzicom uz istovremenu naredbu "sjedi", udaljite se korak ili dva, te ga pozovite. Kod udaljavanja si možete pomoći tako da dlan ruke držite okrenut na dole što psu znači da mora ostati na mjestu. Dnevno vježbajte tri puta po približno pet minuta. Nakon nekoliko dana pas će vježbu razumjeti i izvoditi je. Raditi moramo dosljedno.

Pozdravljanje skačući po čovjeku je prirođeno ponašanje psa. Mladi pas tako pokušava pridobiti naklonjenost članova čopora, stoga se kod mladog psa takvo ponašanje još može tolerirati. No, kod odraslog i velikog psa to je drugačije. Počnete li sa mladim psom, jednostavno i brzo odučit ćete ga od skakanja, ali ako zakasnite, stariji će pas teško (ili nikako) odustati.

Čim zamjetite da se štene želi uspeti na vas zaustavite ga rukama uz izgovorenu naredbu "fuj", poslije pokušajte i naredbom "sjedi". Kada vam ni to ne uspije psa jednostavno uzmite za prednje noge i odgurnite ga od sebe. Pri tome ne smijete biti grubi, jer grubost može izazvati frustracije. Za vrijeme odvikavanja psa od njegovog prirodnog načina pozdravljanja pripremite mu neki drugi oblik zabave. Psa potaknite da sjedne, a zatim se s njim igrajte, npr. lopticom.

Metoda odvikavanja od skakanja je i lagani udarac koljenom u prsa psa. Ovaj način možete upotrijebiti samo kod robusnih, jakih i odraslih pasa kojima ne pomaže niti to kada se odmaknete pa oni skoče u prazno. Taj udarac koljenom u prsa mora više ličiti na blokadu nego na udarac. Moje mišljenje: uspješnije će biti psa odgurnuti od sebe i istovremeno reći oštro "fuj", jer je za psa iznenađenje učinkovitije od tjelesne kazne.

| Vau.Vau (0) | Vau | # |

kako odlućiti psa od lajanja

Poprilično je neprijatna navika da pas laje već zbog najmanjeg povoda ili čak bez razloga. Vaši će se susjedi sigurno užasavati nad tom njegovom sklonošću.

Nije strašno ako pas zalaje na zvuk zvonca ili kada se netko zaustavi pred vašim vratima. To je čak i njegova dužnost.

Stalno i dugotrajno lajanje znači da ste u odgoju napravili grešku. Već mladom psu treba reći u kojim okolnostima može lajati i kada ne smije.

Naredba protiv lajanja može biti "fuj" ili "tiho". Ako mu dajete verbalnu zabranu, uhvatite ga za gubicu i na taj način mu pokažite da ne želite slušati njegovo "pjevanje", i tu morate biti dosljedni kako biste ga naučili da laje samo kada je to potrebno.

| Vau.Vau (0) | Vau | # |

utorak, 29.07.2008.

za neznalice

Na koji način pomoći ljudima koji nikad nisu imali psa ili onima koji o psima žele saznati više i kako zaustaviti ili spriječiti lavinu pogrešnih savjeta kojoj smo svi mi, vlasnici pasa, svakodnevno izloženi?
Kako nagovoriti one, koji od dragih nam ljubimaca očekuju da budu detalji u modnoj kolekciji svog vlasnika, strah i trepet okolini, borbene zvijeri ili lijek za sve komplekse i strahove labilne ljudske psihe, da nikad, apsolutno nikad, ne pomisle da bi kupnjom ili nabavkom psa njihovi problemi mogli biti rješeni?
Kako onemogućiti one, koji o psima znaju malo ili čak ništa, da svoje neznanje putem medija nameću drugima kao jedinu i apsolutnu istinu?

Sve su to teme na koje je teško ispravno odgovoriti jer oko naših se ljubimaca, nažalost, isprepliće previše financijskih i drugih interesa, a dobro je poznato da tamo gdje novac vodi glavnu riječ, poštenje i fer igra postoje samo na papiru.
No, psi takvi kakvi jesu, istinski zaslužuju da o njima pišu i govore ne samo oni, kojima je novac važniji od svega, nego i oni kojima su psi važniji od novca. I to je ona nit koja će vas pratiti cijelo vrijeme, koje provedete na ovim stranicama.
Svi podaci i priče o psima koje pročitate na ovim stranicama u potpunosti su istiniti i autor ih je osobno doživio u svojih 30-ak godina bavljenja psima.

| Vau.Vau (0) | Vau | # |

Briga o mladim psima

Mladim psima treba mnogo više kalorija nego odraslima. Jednostavno ćete zadovoljiti njihove potrebe – samo slijedite upute u ovom članku.

Štenad treba više kalorija ili energije u odnosu na svoju veličinu nego normalni odrasli psi. Dok doji kuja treba i četiri puta više kalorija na dan nego inače jer treba dovoljno mlijeka za svoje mlade koji brzo rastu. Veterinar vam može preporučiti posebnu ishranu koja će zadovoljiti ove povećane potrebe.

Mlade životinje u razvoju trebaju posebnu ishranu koja će zadovoljiti njihove dodatne potrebe za kalorijama, bjelančevinama i mineralima kako bi izgradili snažne mišiće i kosti. U ovom članku razmotrit ćemo kako hraniti i brinuti o svojim psima i kujama koje su trudne ili doje.

Uzgajanje štenadi-siročadi
Ako ne možete naći prikladnu zamjensku majku koja bi hranila štenad-siročad, morat ćete ih sami hraniti ako su mlađi od šest tjedana i to nadomjestkom psećeg mlijeka. O tome se svakako posavjetujte s uzgajivačem ili veterinarom. Isto tako, ako kuja nema dovoljno mlijeka, morat ćete to također nadoknaditi nadomjestkom psećeg mlijeka.

Štenad mlađu od jednog tjedna mora se hraniti 6 puta na dan ili svaka 4 sata, i danju i noću. Kad su već 2 tjedna stari možete im davati do 4 obroka dnevno ili svakih 6 sati. Trebat će vam šprica ili posebna boca za hranjenje psića. Neka vam veterinar pokaže kako ćete hraniti štenad. U dobi od oko 3 tjedna, oni sami mogu piti nadomjestak mlijeka iz posude, a mogu i početi grickati hranu.

Štenad mora biti u toplome, ali ne smije im biti prevruće. Možete koristiti grijače kao što su grijaće lampe, boce s toplom vodom omotane ručnicima ili dekama i slično. Važno je i gdje ćete postaviti izvor topline, jer će psići koji su mlađi od 10 dana teško otpuzati dalje ako im je prevruće. Stoga pripazite da im nije prevruće!
Štenad mlađa od 3 tjedna mora se potaknuti na obavljanje nužde. Njihova bi ih majka očistila lizanjem, ali vi to možete oponašati tako što ćete im milovati stražnjice toplim i vlažnim komadićem vate.

Kad štenad prestaje sisati

Prvih tjedana svog života štenad se hrani samo majčinim mlijekom koje je vrlo hranjivo. Ono je bogatije kalorijama, bjelančevinama, masnoćama i kalcijem nego kravlje ili kozje mlijeko.

S 3-4 tjedna starosti štenad može piti mlijeko ili grickati vlažnu hranu iz zdjelice. Ako majka nema dovoljno vlastitog mlijeka vi morate nahraniti štenad nadomjestkom psećeg mlijeka koje je posebno pripremljeno kako bi zadovoljilo njihove potrebe.

Za razliku od ljudi, štenad ne treba vlastite posude za hranjenje i možete ih sve zajedno hraniti iz jedne ili dvije plitke zdjelice. Natječući se za hranu možda i pojedu više. Ipak, uvijek provjerite da su dovoljno pojeli.

Mlada štenad trebaju četiri do pet obroka dnevno. Dok se tek odbijaju od sise, majčino mlijeko još uvijek je važan dio njihove prehrane. Ipak, sa 6 do 8 tjedana, većina štenadi može prestati sisati i spremno je napustiti svoju majku.

Nakon prestanka sisanja

Jednom kad prestane sisati, vaš psić će i dalje vrlo brzo rasti i trebati će otprilike dva ili tri puta više kalorija (energije) od odraslog psa iste težine. Kad ćete promijeniti učestalost i veličinu obroka ovisi o pasmini vašeg šteneta. Male pasmine dosižu svoju punu veličinu sa šest do devet mjeseci, dok vrlo velike pasmine kao što su danske doge završe rast s tek 18 do 24 mjeseca.

Veće pasmine imaju dvije različite faze rasta i, kad napune šest mjeseci, morate ih hraniti prikladnom hranom za ovu važnu fazu rasta. Hrana mora biti kaloričnija od hrane za odrasle kako bi se zadovoljile potrebe psića u razvoju, ali i manje kalorična od one za mlađe štence kako bi se smanjili kasniji mogući problemi s zglobovima i kukovima.

Hranite li svoju štenad posebnom hranom za štenad, pročitajte upute na pakiranju i doznajte koliko hrane davati štenadi različite starosti i veličine.

Možda ćete se osjećati loše, ali molimo budite pažljivi i nemojte davati previše hrane svom štenetu. Štene ne smije biti debelo! Vitka štenad izraste u normalno velike odrasle pse. Debela štenad vjerojatnije će imati problema s tažinom i kao odrasli i to može dovesti do problema sa zglobovima i nogama kasnije u životu.

Izmet vašeg šteneta trebao bi biti čvrst i kompaktan. Lako probavljiva hrana dati će manje količine kompaktnog izmeta.

Neka štenad je posebno osjetljiva na promjene u prehrani, stoga sve te promjene uvodite postupno i odolite napasti da ih hranite ostacima s vašeg stola.

Štenad se mora hraniti četiri puta dnevno dok ne napuni četiri mjeseca starosti, triput dnevno do njihovog šestog mjeseca i najmanje dva puta tjedno nakon toga. To je posebno važno za vrlo male i velike pasmine.

Štenad mora uvijek imati dovoljno čiste, svježe vode. Kako štenad rastu možda ćete primjetiti da od mlijeka dobivaju proljev.

Briga za trudnu kuju i onu koja doji

Ako vaša kuja dobija uravnoteženu prehranu, neće joj trebati dodatna hrana za prvih pet tjedana nakon parenja. Štenci u maternici najviše rastu tijekom posljednja četiri tjedna trudnoće. Zato počnite povećavati količine hrane svojoj kuji za otprilike 15% na tjedan od petog tjedna nadalje. Do poroda će kuja možda jesti i 50% hrane više nego obično. Ako izgubi tek tijekom zadnjih sedam do 10 dana, potaknite je na jelo. Možda joj veterinar propiše posebnu koncentriranu hranu koju dajite u nekoliko manjih obroka. Možda je kuji teško jesti velike obroke jer joj štenad pritišće želudac.

Zadnjih par dana prije poroda mnoge kuje izgube volju za jelom. Dan prije poroda može joj se smanjiti rektalna temperatura, a ona će možda tražiti mirno mjesto gdje će okotiti svoje mlade. Dobro bi joj bilo dati veliku, udobnu kutiju odmah na početku trudnoće na koju će se ona naviknuti i vjerojatno u njoj donijeti svoje mlade na svijet.

Čim započne hraniti svoje mlade vaša će kuja imati znatno veću potrebu za kalorijama (energijom). Do trećeg ili četvrtog tjedna dojenja ona će možda tražiti i četiri puta više hrane nego obično. Dajite joj nekoliko obroka i pobrinite se da joj je hrana uvijek dostupna. Donesite hranu njoj umjesto da ona napušta svoje mlade. Zapamtite, njoj je vrlo važno jesti dovoljno kvalitetne hrane kako bi mogla nahraniti svoje štence koji brzo rastu. Ako joj dajete dobro uravnoteženu prehranu neće joj trebati dodatni minerali ili vitamini. Vrlo je važno da uvijek ima dovoljno čiste i svježe vode.

Prehrana pasa koji rastu, skotnih kuja i onih koje doje

Štenci, skotne kuje i one koje doje trebaju uravnoteženu prehranu i s koncentriranim kalorijama i ostalim hranjivim tvarima. Kako biste zadovoljili te povećane potrebe morate odabrati posebno pripremljenu hranu. Veterinari i nutiricionisti napravili su hranu kako bi pružili vašem ljubimcu koncentrirani, potpuni, uravnoteženi i lako probavljivi izvor hranjivih tvari.

| Vau.Vau (1) | Vau | # |

Pekinezer

Pekinezeri su pripadnici najstarije rase pasa, a nastali su u Kini. Njihovo ime dolazi od grada Pekinga. Maleni su, ali znaju biti iznenađujuće teški kad se podignu jer imaju teške kosti.

Povijest
Prema legendi, pekinezer je nastao od lava i majmunice koji su se jako voljeli. Pekinezer je stoljećima živio isključivo na carevu dvoru. Veoma su ga pazili, njegovali i duboko poštovali. Smatrali su da on štiti svoga gospodara na onom svijetu.

U 19. stoljeću odnose ih u Englesku, gdje i dalje zahtijevaju udobnost i obavezne šetnje. Pomalo su suzdržani prema ljudima. Samo vlasniku otvoreno pokazuju ljubav.

Karakter
Pekinezeri imaju jak karakter i pravi su zaštitnici jer se znaju dobro braniti. Iako su maleni, toliko su hrabri da to može prijeći u tvrdoglavost. Osjećajni su i neovisni. Povremeno ih je teško nahraniti jer žele pokazati da su dominantniji od vlasnika pa odbijaju hranu. Opet, ako previše jedu mogu postati gojazni.

Katkad toliko vole vlasnika da postanu ljubomorni. Znaju dugo i bučno lajati. Nisu agresivni, ali lajanjem dokazuju svoju neizmjernu vjernost. Dobri su za život u stanu i nije im nužno dvorište. Ipak, kako bi očuvali zdravlje, potrebno ih je redovito šetati i igrati se s njima.

Izgled

Bolesti
Njihov prosječan životni vijek je između 10 i 15 godina. Skloni su bolestima srca, dišnim problemima i lako se prehlade.

Obavezno ih treba svakodnevno češljati jer im se dlaka lako zapetlja. Treba im čistiti lice i oči te provjeravati što im se krije u dlakavim šapama.

| Vau.Vau (0) | Vau | # |

nedjelja, 27.07.2008.

jokširski terijer

Opći izgled: Dugodlak, dlaka koja visi ravno i ravnomjerno obostrano, razdjeljak se pruža od nosa do repa. Vrlo kompaktan i okretan, ali uspravnog držanja i zraci „fluid važnosti". Njegove konture trebaju odavati zbijeno i dobro proporcionalno tijelo. Karakteristika: Inteligentan, patuljasti terijer.

Narav: Živahan, uravnotežene naravi.

Glava i lubanja: Prilično mala i ravna, lubanja nije niti jako uočljiva, niti zaobljena, licin dio nije predug. Crn nos.

Oči: Srednje velike, tamne, sjajne, s opreznim, inteligentnim izrazom i tako smještene da gledaju ravno naprijed. Nisu buljave. Ivica očnih kapaka tamna.

Uši: Male, ,,V" oblika, nošene uspravno, nisu daleko jedno od drugog. Prekrivene kratkom dlakom, zasićene, snažne plamene boje.

Zubalo: Savršeno, pravilno, škarasto zubalo, pri čemu sjekutići gornje vilice bez razmaka naliježu na one iz donje vilice, a zubi stoje vertikalno u vilici.

Vrat: Dobre dužine.

Prednje noge: Dobro postavljene plećke, prave noge, dobro pokrivene dlakom koja je zasićene zlatno-plamene boje, pri čemu su vrhovi dlaka šatirani nešto svjetlije nego korijen dlake. Plamena boja ( tan ) ne smije se protezati više od laktova.

Tijelo: Kompaktno sa primjerno zaobljenim rebrima, dobro ravan slabinski dio, čvrsta leda.

Zadnje noge: Promatrano od pozadi, potpuno su ravne, umjereno uglovano koljeno. Dobro su pokrivene dlakom koja je zasićeno zlatno-plamena, pri čemu su vrhovi dlaka šatirani nešto svjetlije od korijena. Plamena boja ne smije se protezati više od koljena.

Šape: Okrugle, crni nokti.

Kretanje: Slobodno i s puno potiska. Prednje i zadnje noge se pružaju ravno naprijed, pri ravnim leđima. Rep: Uobičajeno je kupiran na sredini dužine, obrastao s puno dlake. Ona je tamnije plava nego na tijelu, posebno na korijenu repa. Nošen je nešto iznad leđne linije.

Dlaka: Dlaka na tijelu srednje dužine, potpuno ravna (ne valovita), sjajne, fine svilenkaste grade, nije vunasta. Dlaka na glavi i njušci je duga, ima zasićenu zlatno-plamenu boju, pri tome je boja intenzivnija postrano na glavi, na korijenu ušiju i na njušci gdje mora biti posebno duga. Boja na glavi ne smije se prostirati na potiljku, ne smije biti čađava ili pomiješana s tamnom dlakom.

Boja: Tamno čelično-plavo (ne srebrno-plavo), rasprostranjena od potiljka do korijena repa, ni u kom slučaju pomiješana s blijedo-žutom bojom bronce ili tamnom dlakom. Dlaka na grudima ima pun „svjetliji" ton. Sve dlake s tan bojom su tamnije u korijenu nego u sredini i ka vrhovima su još svjetlije.

Veličina: Masa 3,1 kg.

| Vau.Vau (0) | Vau | # |

haski

Haskiji su psi posebno uzgojeni za preživljavanje u polarnim uvjetima. Zahvaljujući dvostrukom gustom krznu, najbolje se osjećaju na - 20 Celzijeva stupnja, no bez problema izdrže i -50°C. Nervozni su samo kad im je dosadno, kad se ne kreću dovoljno. Iznimno su inteligentni, samostalni, ali i samovoljni. Haskiji obožavaju snijeg i trčanje u zaprezi.

Postoje dvije vrste haskija - krupniji sibirski i malo manji, aljaski. I jedni i drugi imaju plave ili smeđe oči, a 20 posto ih ima jedno plavo, a drugo smeđe oko. Neki pretpostavljaju da je ta pasmina vučje krvi.

Farmahttphaskija u mjestu Kapalamaki, nedaleko od Rovaniemija u Finskoj, ima cca 160 sibirskih i aljaskih

| Vau.Vau (0) | Vau | # |

škotski ovćar

Dugodlaki Škotski ovčar (engl. Rough Collie) ili Škotski ovčar, Škot, Škotski Collie ili ponekad i samo Collie. (engl. Rough Collie). Škotski Collie izvorno je uzgojen za ovčarenje u Škotskoj.

Popularnost [uredi]
Ovo je danas jedna od najpoznatijih pasmina u svijetu, za to su zaslužni djela i rad Alberta Paysona Terhunea i mnoge novele, filmovi, serije s poznatim imenom Lassie. Lik Lassiea je osmislio Eric Knight u kratkoj priči objavljenoj 1938. godine Lassie se vraća kući (objavio Saturday Evening Post) i 1940. godine kada je izdana kao novela. "Lassie" je prvi put ekraniziran 1943. godine u filmu Lassie se vraća kući s glumcima Roddy McDowall i Elizabeth Taylor. Prateći uspjeh filma, već 1945 godine objavljen je nastavak Lassiejev sin s glumcima Peter Lawford i June Lockhart. Sljedeće godine, 1946, objavljen je treći nastavak Hrabrost Lassiea s Elizabeth Taylor. 1949. godine počela je s emitiranjem radio emisija "Lassie Radio Show". Između 1950-1990 godina emitirane su TV serije Lassie, njih ukupno tri (1954-1974 (s Tommy Rettig), 1980-ih-1990-ih, 1997-1999). 2006. godine u UK objavljeno je reizdanje prvotnog filma s naslovom Lassie s glumcima Peter O'Toole, Samantha Morton.

Lassie je jedna od samo troje životinja koja je dobila zvijezdu na Hollywoodskoj stazi slavnih. (ostali su Rin tin tin i Stronghead 2005. godine show business journal Variety je svrstao Lassie u 100 ikona svih vremena

Izgled [uredi]

Shetland Sheepdog (lijevo) i Rough Collie (Škotski ovčar)(desno)Vrsta Collie se javlja u četiri osnovne boje: sable i bijela, bijela, trikolor i srebrnoplava. Svi imaju bijele boje oko vrata, donjem dijelu noga i eventualno na vrhu repa. Neki mogu imati bijele mrlje po glavi, ili bijelu crtu po sredini glave do nosa. Na glavi su prepoznatljive bademaste oči, nos u obliku tupasto zaobljenog klina i uši s 2/3 gore i 1/3 poklopljene. Dlaka je gusta, ravna i dugačka, podlaka je mekana i čupava; na stražnjoj strani prednjih noga dlaka je malo duža nego kod zadnjih. Također kod prednjih nogu bijela boja seže do koljena, kod zadnjih do razine zgloba "šake". Držanje repa je uglavnom spušteno, moguće horizontalno ali ne i uvis.

Temperament [uredi]
Pas je vrlo inteligentan i druželjubljiv, zahtijeva puno pažnje i pozitivnih emocija. Inače su smireni, ali se znaju dobro razigrati. Instinkt ovčara još uvijek je (neki put i snažno) prisutan. Škotski ovčar je vrlo odan vlasniku i ponaša se zaštitnički, s djecom je posebno pažljiv. Ne podnosi kazne i glasno vikanje, sklon je biti tvrdoglav, ali odgovara na pozitivnu namjeru i emociju.

Povijest [uredi]

Pal, pas koji je glumio Lassiea (1940-1958)Rough (Škotski) collie i Smooth collie dolaze od lokalizirane vrste ovčara s podrijetlom iz Škotske. Izvorno, postojalo je nekoliko oblika ove pasmine (Collie). Nakon industrijske revolucije posjedovanje psa je postalo vrlo popularno, i rana vrsta colliea je križana s ruskom vrstom Borzoi kako bi dobili "plemenitiju" glavu što je danas jedna od glavnih karakteristika Škotskog ovčara

| Vau.Vau (0) | Vau | # |

zlatni retriver

Zlatni retriver je jedna od strane FCI priznata britanske pasmine pasa.

Porijeklo i povijest [uredi]
Lord Tweedmouth je 1865. pario žutog labrador retrivera kovrčave dlake s danas izumrlim tweed water španijelom. U razdoblju od 1865. do 1890. lord Tweedmouth je pažljivo dalje uzgajao tu liniju. Križao je još jednog tweed water španijela, dva crna retrivera, jednog irskog setera i jednog bloodhounda boje pijeska. Prvo uvođenje ove pasmine u knjigu uzgoja Kennel Club of England provedeno je 1903. uz naziv "Flat-coated Retriever".

Britanski Kennel Club 1913. priznaje zlatnog retrivera kao zasebnu pasminu i time postaje udruženje koje vodi knjigu uzgoja te pasmine. Nakon toga, pasmina u Engleskoj i SADu brzo postaje vrlo popularna. Početkom 1980-ih pasmina dolazi pojačano na kontinent, da bi 1990-ih doživjela pravi boom (uz sve negativne usputne pojave). Danas se zlatni retriver ubraja u najomiljenije pasmine, a prema statistici uzgoja koju vode nadležni uzgojni savezi, i u najbrojniju rasu u anglosaksonskog i njemačkog govornog područja. Uz to, široko je rasprostranjen u zemljama Beneluksa i Skandinavije. No, mogu se sresti i u Francuskoj, a u zadnje vrijeme u ograničenom broju i u zemljama južne i istočne Europe.

U zadnje vrijeme se opaža, slično kao kod labrador retrivera, podjela pasmine na dva tipa: "show type", najčešće teže građe i punije dlake, nasuprot lakšem i atletskije građenom "radnom" ili "field trial" tipu. S ovim zadnjim, na kontinentu (još?) rijetkim tipom, u Velikoj Britaniji se organiziraju velika takmičenja u donošenju predmeta ( aportiranje), tako zvano field-trials.

Veće razlike u vanjskom izgledu pasa pokazuju se i između američkog i europskog tipa, iako su standardi AKCa (American Kennel Club) i britanskog KCa (Kennel Club) dijelom doslovno podudarni.

Opis [uredi]

Retriver pažljivo prati, i maše repomZlatni retriver spada u grupu srednje velikih pasa (do 61 cm, 34 kg). Tijelo je harmonično građeno pri čemu je dužina tijela od prsiju do korijena repa u odnosu prema visini u plećima oko 10:8. Muskulatura mu je snažna i ima dobro razvijene kosti što se odražava u snažnim pokretima. Rebra i prsni koš su duboki i ispupčeni, a trbuh vidno uvučen. Leđa su mu ravna i u području bokova kratka.

Kuja stara 1,5 godinuDlaka zlatnog retrivera može biti glatka ili valovita ali ne kovrčava, zlatne ili boje svijetle bijele kave duža na unutrašnjoj strani prednjih nogu, donjem dijelu repa kao i na području grudi i trbuha. Krzno ima gust zaštitni podrast. Lični dio glave izražajno je oblikovan i ima izražen stop. Uši odnosno uške su srednje velike i smještene u visini očiju, a spuštaju se do oko kuta ustiju. Očni kapci, iris, usne i vršni dio nosa su uvijek dobro pigmentirani, a zimi je kod velikog broja pasa nos nešto bljeđi. Zlatni retriver ima snažno razvijenu, potpunu čeljust oblika škara, što znači da kod zatvorenih čeljusti red gornjih zubi prelazi s vanjske strane preko donjih.

Namjena [uredi]
Zlatni retriver prvobitno je uzgojen za lov. Koristilo ga se za donošenje ubijenih ptica (i iz vode) (engleski: to retrieve = vratiti, donijeti natrag).

Ova pasmina danas je poznata prije svega po svom uravnoteženom karakteru, dobrom podnošenju stranih ljudi kao i naročito djece. Sve retrivere odlikuje urođeno svojstvo izražene fiksiranosti na ljude tako da se uz pravilan trening može odgojiti do tako dobre poslušnosti koju mnoge druge pasmine gotovo da ne mogu doseći. Njegova takozvana "želja da ugodi" može kod promatrača izazvati utisak da vlasniku čita želje iz očiju.

Lakoća kojom ga se može voditi povezana s velikom inteligencijom i sposobnošću prilagođavanja doveli su do toga, da je zlatni retriver, uz svoju prvobitnu namjenu za lov, danas natprosječno često postao vodič slijepih i invalidnih osoba, tragač za drogom i eksplozivima kao i - ipak najviše, obiteljski pas. U slučaju kada je obiteljski pas, vrlo je važno da životinja dobije neku obavezu, zadatak koji će ga, u idealnom slučaju, zaposliti i tjelesno i intelektualno. Primjereni su sportovi za pse koji su povezani s radom nosa i aportiranjem.

Ako se zadovolji njegova potreba za aktivnošću, zlatni retriver će biti neproblematični kućni pas. Potpuno je neprimjeren za trajno držanje u tijesnom prostoru. Potreban mu je neposredni kontakt s ljudima, i nije primjeren kao pas čuvar i slično. Gotovo da nije moguće naći pasminu (čak niti patuljastim pasminama) koja bi za ove zadatke bila manje primjerena od zlatnog retrivera. Jako odgovaraju kao kućni psi jer su povjerljivi, privrženi i vole djecu.

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Zlatni_retriver"

| Vau.Vau (0) | Vau | # |

labrador retriver

Labrador retriver (skraćeno samo "Labrador"), jedna je od nekoliko vrsta retrivera.

Izgled [uredi]
Labrador retriveri su snažni psi, srednje atletske građe, posebno jakog repa. Ženke teže oko 23 - 32 kg, a mužjaci oko 27 - 36 kg. Dlaka im je kratka i glatka, može biti u crnoj, žutoj ili smeđoj boji.

Postoje dvije vrste Labradora, Engleski i Američki, no male su razlike. Engleski su manji, kraći psi, sa većim glavama. Dok su Američki veći. Postoji još i Australijska vrsta, koja je manje poznata.

Osobine [uredi]
Labradori su privrženi i mirni psi. Jako su inteligentni, odani i živahni. Obožavaju se igrati, osobito u vodi (plivanje). Odlično se slažu sa djecom. Žude za pažnjom i potreban im je osjećaj pripadnosti u obitelji.

Ovi se psi često koriste za lov, policijske potrebe (droga), služe kao vodiči slijepim osobama itd.Obožavaju se igrati i bacati po snijegu. Brzo uče što im je jedan vekiki plus. Dlaka im je kraća, zavisi o vrsti labradora. Imaju specifične uši koje se preklapaju prema dolje i najčešće su tamnije boje od same dlake(posebno kod ženka). Vrlo su zaigrani, nisu za čuvare jedino njihova veličina može malo zastrašiti ljude. Iako izvana izgledaju snažno i opasno, jako su željni igre.Postoje labradori u tri osnovne boje a to su žuta,crna i smeđa. Danas su najpopularniji psi na svijetu,daleko brojniji od svih ostalih vrsta. Za labradore se smatra da su mirni i pouzdani,željni igre i pažnje. Labradori su poznati po svojoj inteligeniciji,ljubavi prema čovjeku,snalažljivosti na terenu . 2004. godina je bila petnaesta godina u kojoj su Labradori ostali na prvom mjestu Društva kinologa sa 146.692 registrovana psa. Labradori su psi puni energije,ljubavi i veoma su društveni. Ne vole dugo da ostaju sami, a nekad znaju biti jako tvrdoglavi i teški za dresuru,no broj takvih slučajeva je zaista mali. Mišićavi i snažni odgajani su da trpe bol,što im je u prošlosti pomoglo kada su skakali u ledene vode Atlantika i pomagali ribarima. Njegova nježnost,inteligencija i prilagodljivost učinili su ga najpopularnijim psom na svijetu! Danas je ova pasmina najbolji primjer zadovoljstva koji psi mogu unijeti u obiteljski život. Neke od nasljedne bolesti labradora su katarakta,displazija kukova i laktova.

Povijest pasmine [uredi]
Ova pasmina vuče svoje porijeklo iz St. Johna u regiji Newfoundland, Kanada. Tamo je bio poznat kao mali pas za vodu, da bi se mogao razlikovati od velikog Njufaundlenda. Trgovina ribom ga je dovela do luke Poole u Dorsetu, Engleska, gdje su lokalni zemljoposjednici kupovali pojedine primjereke i proćišćivali njihovo razmnožanvanje da bih ih koristili kao sportske pse.

Zanimljivosti [uredi]
Ova pasmina od 1991. do danas je najpopularnija u zemljama SAD-a, UK-a, Australije, Novog Zelanda i Kanade. Dva poznata Labradora su labradori bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona i ruskog predsjednika Vladimira Putina. Labrador je također glavni lik u knjizi Marley i ja, koju je napisao kolumnist Philadelphia Enquirera John Grogan.