srijeda, 30.04.2008.
Zašto su svi ljudi tako prokleti???!???!!!??
Zamislite, idem ja jučer kući iz grada a kod Pekare Cibalie stoje neke starije cure i jedna meni: Ej, jel se ti mene sjecas??
JA: Ne
ONA: Pa kako me se ne sjecas..
E jesi primjetila da ti je izrast velik? Kako to da se bojas u PETOM razredu?!?
JA: De sta tebe boli, osim toga ja nisam peti razred i ne bojam se..
ONA: A kako me se ne sjecas?
JA: De odjebi..
I odemo mi.. Neznam sta mi je bilo, inace bi pukla i poslala je u 3 pm
i nasrala joj za njenu kosu i to da se sisala u mraku i da ju znam jer ju nijedan decko u gradu nebi ni tako..kkkkkkk..
i tek sam na parkingu popizdila i osla se vratit gore da je ubijem ali naravno:
OTISLE. . . . . .
Nesto cudno se dogodilo samnom..sutjela sam...
Ja nikad ne sutim......
HE LOVES ME..HE LOVES ME NOT..HE LOVES ME..HE LOVES ME NOT..
HE LOVES ME NOT.......
Moji živci su sve slabiji..I nisam nimalo dobre volje..
Pa mislim ko su meni one da mi se obracaju???!!!???
Zasto bi mi morao netko nekako napakostiti i upropastiti dan?!?
Zasto je ljudima tesko reci lijep komentar, a bez problema mogu nekoga zgaditi..JBT..........!!!!!!!!!!!!!!!
RAZMISLITE PRIJE NEGO STO NEKOME KAZETE NESTO UZASNO..
JE LI TA OSOBA TO ZASLUZILA?!?
LOVE ME TENDER, LOVE ME TRULY..PLEASE!!!
SHAKIRINE NEKE SLIKE S GITARAMA:
NISAM DUGO STAVLJALA SHAKI NA BLOG PA ETO PRILIKE..
Pozdrav..........Vama...
utorak, 15.04.2008.
Zašto bismo opisivali stvarnost...?
Htjela bih vam predstaviti maštoviti tamni svijet
u kojemu ću jednoga dana ja biti....
Ulazim unutra...Hodam po šarolikom putu prema jakoj svijetlosti..Čuje se cvrkut ptica, žubor
dubokog plavog potoka na kojemu pleše bijeli labud...Neobičan zvuk odjekuje i igra u mojim
ušima...Osvrćem se oko sebe...Sve nestaje i mrači se..Magla obavija moje tijelo..U daljini
vidim ljuljačke , koje se igrom vjetra lagano pomiču... Vidim crno-bijeli svijet...
Hladnoća me reže duboko po srcu i venama..Svaka najmanja suza, pretvara se u led..
Kristalno jezero pokazuje moj odraz..Pale se svijeće..Žarko crveni plamen, jedino je
svijetlo u mojim očima...Kapljice vodopada poprimaju boju krvi,
boju najcrvenijeg vina koje
bogatuni piju u slast...
Treptaji mojih očiju pretvaraju san u javu...i tako..Odjednom stojim na
sivome mostu..Kiša počinje pljuštati poput metaka...
Nedostaju mi zvukovi...Tišina je prekrila
ovo mjesto...Sada sam visoko...Na najvišem katu jedne zgrade...Vjetar mi struji kroz kosu..
Čujem zvukove auta koji brzo voze..Možda i prebrzo. Gledam ih sa mislima hoće li im se
što dogoditi..
Baš kada se u ovome sivilu pod žarko crvenim nebom spremam baciti,
suspregnem crne misli i otvorim oči jer moram prepisati s ploče..Ponovo sam u gomili
pohlepnih osoba, gledam u nebo u nadi da ću biti slobodna od ovog svijeta.....
Josipa Maksimović
četvrtak, 10.04.2008.
Sinoć sam puno razmišljala...Napisala sam najsavršeniji post na svijetu ikada..
No to me ubilo..Zašto bi vam morala to napisati?!? Zašto biste vi to morali znati?!?!?!?!? Ne krivite moje roditelje, moju glazbu i moje prijatelje..Ni moju ludost ili želju da dođem u novine..Želim vas samo pozdraviti..Nikad nisam bila potpuno vedra..Jesam bila luda, ali sam skrivala tugu i bijes..
Vrijeme je da ona dođe na vidjelo...samnom je gotovo, ali će moj duh uvijek živjeti..
Nemojte me proglasiti ludom ili slično..Ja sam ja...Osoba koja nema razloga živjeti..
napisat ću jedan post i dodat ga...ispod...za kraj...
Eto............................................................................... tak da dođete još..
svi s kojima sam ikada bila u kontaktu, puno mi znače..eto da se zna...
četvrtak, 03.04.2008.
hahaha, nema vise onog posta..
nece meni svatko nabijat na nos to sto sam napisala..
ko sto rekoh, krivi ljudi citaju moj blog
0