utorak, 15.04.2008.
Zašto bismo opisivali stvarnost...?
Htjela bih vam predstaviti maštoviti tamni svijet
u kojemu ću jednoga dana ja biti....
Ulazim unutra...Hodam po šarolikom putu prema jakoj svijetlosti..Čuje se cvrkut ptica, žubor
dubokog plavog potoka na kojemu pleše bijeli labud...Neobičan zvuk odjekuje i igra u mojim
ušima...Osvrćem se oko sebe...Sve nestaje i mrači se..Magla obavija moje tijelo..U daljini
vidim ljuljačke , koje se igrom vjetra lagano pomiču... Vidim crno-bijeli svijet...
Hladnoća me reže duboko po srcu i venama..Svaka najmanja suza, pretvara se u led..
Kristalno jezero pokazuje moj odraz..Pale se svijeće..Žarko crveni plamen, jedino je
svijetlo u mojim očima...Kapljice vodopada poprimaju boju krvi,
boju najcrvenijeg vina koje
bogatuni piju u slast...
Treptaji mojih očiju pretvaraju san u javu...i tako..Odjednom stojim na
sivome mostu..Kiša počinje pljuštati poput metaka...
Nedostaju mi zvukovi...Tišina je prekrila
ovo mjesto...Sada sam visoko...Na najvišem katu jedne zgrade...Vjetar mi struji kroz kosu..
Čujem zvukove auta koji brzo voze..Možda i prebrzo. Gledam ih sa mislima hoće li im se
što dogoditi..
Baš kada se u ovome sivilu pod žarko crvenim nebom spremam baciti,
suspregnem crne misli i otvorim oči jer moram prepisati s ploče..Ponovo sam u gomili
pohlepnih osoba, gledam u nebo u nadi da ću biti slobodna od ovog svijeta.....
Josipa Maksimović
0
Dizajn: SkaterGirl^^.[Dz]
