|
Shvatih nešto. kažem sebi napokon ,jer bilo je krajnje očajno vrijeme.
samo guraj svoj film, jer masa to radi bez oklijevanja pa zašto nazadovati jer previše misliš
o drugima. ljubav nije biti glup i slijepo vjerovati nećemu što ne postoji. Mogla bih pisati beskrajno
što sam ja sve sebi uvrtila u glavi misleći da je moguće, čak istina. I was living in an empty
room, i ništa više ni manje. samo moja izmišljotina.
osijećam prosvjetljenje.
kao da činiš stvari bez obzira na vrijeme, komentare...
odličan osjećaj, jer u dubini znam da uvijek znam riješenje i da je to upravo najbolje riješenje.
hm, tako znam da ona viša sila zapravo ne želi da potratimo život na tvrdoglave i nedokazive
jer ne radi se o pokušaju pomoći ili davanju ruke da izvučeš druga, radi se samo o tvom padu i
takvi ljudi postoje , uvjerih se. ljudi koji nemaju snage za izvući se i svaka ruka pružena mučna im je,
jer im je tamo dolje dobro.
I zato odlazim. ostati znači biti budala koja trati vrijeme na još veću budalu. Lud si koliko sebi
dozvoliš biti lud i tu je kraj. Nema mudrolije. Prije bih umrla nego da svjesno uništavam druge zbog svoje
slabosti. Živjeti i ne živjeti. To nikad neću prihvatiti. Evo priznajem, bila sam slomljena i takva slomljena odlazim,
nepovratno. Mislim, i nadam se da postoji netko dovoljno ustrajan da ustraje unatoč
svemu. Nisam odgovorna za tebe i otpuštam te. 
|
