Evo mene ljudi,nadam se da uživate čitajući moje postove...
... a sad vam dajem priliku da mi dajete prijedloge o čemu da pišem...
.. Ubuduće postove pišem po vašim željama...
Zato davajte prijedloge,i čitajte dalje..

pozdrav

Kao što je stvorio bogove po sopstvenom liku, covjek je isto tako natprirodnim bicima svih vrsta pripisao strašnu moc da pogledom nanose zlo uvijek kada ih obuzme zavist ili ljubomora.
Kod svih starih ljudskih rasa pogled koji nosi zavist ili ljubomoru poistovjecivan je sa urokljivim ocima. U vezi sa hebrejskim bogom JHVH, citamo: "Razdrazise ga tudim bogovima, gadovima razgnjevise ga". Kada je David (Davud) u svojoj oholosti popisao njegove ljude JHVH je poslao kugu koja je unistila 70.000 od 1,300.000 ljudi Izrailja i Jude.
Od pape do Napoleona
Kod Egipcana vidimo da se Horovo oko koje je dalo zivot Ozirisu, naziva "dzelat Horovih neprijatelja". Plutarh nam kaze da je Izida ubila sina kralja Biblosa jednim jedinim pogledom svoga oka. Nadalje, imena (Ariti-f-em-tes - "Oci kao nozevi od kremena" ili Hepti-se - "Primatelj vatre"...) nekolicine od 42 procjenitelja u Ozirisovoj Sudnici pokazuju da oni mogu ubiti ocima ili vatrom koja iz njih izbija.
Izvjesni odlomci iz Biblije navode na pomisao da se za neke opisane ljude vjerovalo da posjeduju urokljive oci. Tako u slucaju Saula citamo: "I od toga dana Saul gledase poprijeko Davida", a nevjerovatno je i zamisliti da je vladar dobrohotno i blago gledao mladog ratnika.
Tako je Valam uzviknuo "Kako su lijepi satori tvoji Jakove i kolibe tvoje Izrailju" (Cetvrta knjiga Mojsijeva 24,5), dovoljno je jasno da rijeci ne izrazavaju njegova iskrena osjecanja.
Dolazeci do nasih vremena, doktor Zeligman pominje neke istaknute ljude iz proslosti kojima je pripisivao posjedovanje urokljivih ociju. Mozda je najcuveniji i najstrasniji "jettatore" u Rimu bio Njegova Svetost Papa Pije IX (umro 1878). Za staroga papu Lava XIII, takoder, se smatralo da je imao zao pogled i urokljive oci zbog velikog broja kardinala koji su umrli za vrijeme njegovog papstva. Italijani su, takoder, vjerovali da su lord Bajron i kajzer Vilhelm II posjedovali urokljive oci, a na istom glasu bio je i - Napoleon III.
Na kraju, recimo da je u cijelom svijetu opce prihvaceno da i sve vrste zlih duhova, dzinna, imaju - urokljive oci!
Utjecaj zlih džina
U Bosni i Hercegovini danas nema mnogo autoriteta sa kojima bi se moglo ozbiljno razgovarati o dometima najstarijih tajnih ucenja i o utjecajima duhovnih bica na ljude. Jedan od rijetkih je hafiz Esad M. Cancar iz Sarajeva, izvanredni egzorcista koji vec dugi niz godina istrazuje domete i vrijednosti prakticne primjene Kur'ana.
- sta je urokljiv pogled i kako objasnjavate moc urokljivih ociju?
- Prvo da pokusam odgovoriti sta je urokljivo oko. To je oko osobe koja u svom tijelu posjeduje dzina negativca. Prozor u svijet tog zlog i pakosnog duhovnog bica bukvalno jesu ljudske oci. Poznato je da su svi iskusni ljekari, posebice ljekari i iscjeljitelji iz daleke proslosti, prilikom pregleda pacijenta, posebnu paznju poklanjali detaljnoj analizi ociju i saka - dlanova, prstiju, noktiju... U islamskoj kulturi, cak i prilikom ljekarskih pregleda, nije nikad dozvoljavano obnazivanje zene, ali zato nije bilo ni potrebe, jer se analiza zdravstvenog stanja svake osobe sasvim lijepo moze uciniti i putem detaljnog pregleda njegovih ociju i ruku. Oci su, dakle, polozaj odakle zli dzini vrse opasne udare na ljude, pogotovo na labilne osobe, trudnice i tek rodenu djecu ili djecu u najosjetljivijim godinama zivota.
- Da li zli dzini vrse samo opaki utjecaj ili kroz oci neke osobe mogu opsjednuti neku drugu osobu?
- Najcesce oni vrse samo udar. Ali, taj se udar ponekad manifestira veoma dramaticnim stanjem, koje ima karakteristike stresa, soka ili teskog psihickog oboljenja. Naravno, sve zavisi kroz cije se oci vrsi taj udar. Ako se to desava kroz oci osobe koja na dusi ima teski zlocin, ubistvo neke nevine osobe i slicno, u tom slucaju, njegov pogled moze da bude veoma jak, tako da moze nanijeti veliku stetu psihi tek rodenog djeteta. Snaga urokljivih ociju, dakle, moglo bi se reci najvise zavisi od osobe kroz cije oci dzini vrse negativan utjecaj!...
- Mogu li se sprijeciti ili ublaziti posljedice urokljivog pogleda?
- Mogu. Prema mojim iskustvima veoma su efikasni zapisi i hamajlije...
U nekoliko redaka...
Šta kažu narodna vjerovanja?
Mnogi se danas slazu da od svega sto je covjeka ikad nagnalo da upotrijebi magiju, zasigurno najjaci uticaj imaju "urokljive oci", "davolje oko" ili "urokljivi pogled". Razlog za to je cinjenica da izvjesne osobe, kao i izvjesne zivotinje, pa cak i pojedini predmeti, posjeduju moc da pogledom, posmatranjem ili samim izgledom nanesu zlo svojim bliznjima i njihovom materijalnom dobru. O tom fenomenu govore i svete knjige. Stoljecima se vjerovalo da postoje ljudi koji svojim pogledom mogu izazvati bolest, unistenje imovine ili prouzrokovati cak i smrt. Vjerovanja u magicne moci "urokljivih ociju" dosegnula su vrhunac tokom 17. stoljeca, u vrijeme inkvizicije, kada su mnogi optuzeni i nazvani vjesticama, zbog svojih navodnih sposobnosti da pogledom nanose drugima stetu ili da njima upravljaju. Kako identificirati osobu koja ima "urokljive oci" ili "urokljiv pogled"? sta o tome kazuju narodna vjerovanja?
Osobu koja ima “urokljive oci” identificirat cete po tome sto obicno odudara od drugih ljudi. Razlike se ogledaju u sljedecem: razrookost, boja ociju im je drugacija od boje ociju ostalih ljudi u sredini u kojoj zive, vrlo cesto su lijevoruki i posjeduju sposobnost da s lakocom pripitomljavaju divlje zivotinje.
Od “urokljivog pogleda” se mozete zastititi na sljedeci nacin: cestim izgovaranjem 99 Lijepih Bozijih imerna; ako nosite simbole istovjetne onima koje su protiv "urokljivih ociju" koristili stari Egipcani; ako, koristeci sjenu za oci, nacrtate krug oko svojih ociju tako da davo ne moze uci u vas; ako istetovirate znak “sipka” na ruci; ako nosite nesto plavo na sebi; ako zapalite zivotinju koja je umrla od "urokljivog pogleda", jer ce tako i osoba koja je to uradila imati slicnu sudbinu; ako nosite hamajliju ili amulet protiv "urokljivog pogleda", itd.
Zavist, ljubomora i "urokljive oci" su neraskidivo povezani. Kada se udruze sa Rijecima Moci cine porijeklo zlih duhova koji svijetu donose bolest, nesrecu, propast i smrt.
Zli duhovi i "urokljive oci" su od pamtivijeka smatrani za jedno te isto, zbog toga sto su kod mnogih naroda na Istoku ali i na Zapadu, "urokljive oci" predstavljale bice koje posjeduje oblik i licnost. Ponekad ono uzima oblik zivotinje, prije svega, zmija, otrovnica, skorpiona, zvjerinja...
Vjeruje se da su "urokljive oci" u stanju da izazivaju lazne zemljotrese, bure na moru i olujne vjetrove, te druge razorne fenomene i nesrece, koji mogu selektivno da unistavaju odredene ciljeve.

Jednom se davno učitelju zena Hakuinu približio čovjek s određenim vojničkim držanjem i upitao: "Učitelju, postoje li stvarno raj i pakao?" Učitelj mu je želio odgovoriti potvrdno, ali je znao da bi čovjek stekao pogrešan dojam. Najvjerojatnije je čovjek živio u svjetovnom uvjerenju da raj i pakao postoje kao mjesta za duše u zagrobnom životu. Učitelj je znao što mora učiniti da bi razbio tu krivu pretpostavku.

"Čime se baviš?" - upitao ga je. "Ja sam general." Ovo je objasnilo njegovo vojničko držanje. Učitelj se počeo smijati: "Koji bi idiot tražio da ti upravljaš vojskom? Meni više izgledaš kao mesar!"

Ovo je razbjesnilo generala. Uz viku je izvukao mač. Mogao je u trenutku sasjeći ovog slabašnog starca.

"Ovo su vrata pakla," rekao je učitelj. Ove su jednostavne riječi zaustavile snažnog generala. U trenutku ga je obuzela spoznaja. Shvatio je da je učitelj riskirao život da bi ga naučio veliku istinu na najbolji mogući način. "Oprostite mi, učitelju, ono što sam mogao učiniti." U istom je trenutku osjećao zahvalnost, oduševljenje i sram. "Ovo su vrata raja," rekao je učitelj.

Ovo je zanimljiva priča. Govori nam da su čak i u davnim vremenima mudraci razvili svoje duhovno razumijevanje do stupnja kad su na raj i pakao gledali radije kao na stanja uma nego na mjesta. Ne slaže se svatko s ovime, naravno. Oduvijek smo imali slikovite opise i slike raja i pakla. Samo ih je nekolicina prosvijetljenih prepoznala kao slikovite metafore, ali ih mnogi shvaćaju doslovno. U kozmičkom poretku stvari, nije prošlo mnogo vremena otkad je većina ljudi smatrala da je raj stvarno negdje iznad oblaka a pakao duboko ispod zemlje na nekom tamnom, spiljastom mjestu. Specifičnosti različite, ali sveukupna ideja ista. Asgard, Valhalla, Olimp, Had, Pakao, Čistilište... sve su to bila mjesta na koje je netko mogao ići nakon smrti fizičkog tijela.

Za mnoge individualne mislioce modernog doba, ideja raja i pakla kao stvarnih mjesta pala je u vodu. I dalje tu i tamo uživamo slušajući priče o životu poslije smrti, ali ne vjerujemo zbog toga da te priče odgovaraju stvarnosti. U isto vrijeme postoje mnogi koji to stvarno vjeruju. I dalje se može bez previše truda pronaći ljude koji jednostavno neće odustati od uvjerenja da raj i pakao negdje postoje. Mnogo će fundamentalističkih kršćana, između ostalih, spremno citirati odlomke iz Biblije kako bi "dokazali" da su raj i pakao stvarni poput trgovine na uglu. George W. Bush je prošle godine završio na vijestima jer je izrazio svoje uvjerenje da će oni koji se nisu okrenuli Kristu i spasenju završiti u paklu.

Prije nekog vremena je grupa religijskih ekstremista protestirala ispred Disneyeve trgovine. Možda će vas se ovo učiniti iznenađujućim. Disney je zasigurno bezazlen. Zbog čega bi ovi ljudi uopće mogli prosvjedovati? Ispalo je da prosvjeduju protiv glavnih likova Disneyevog crtića "Gargoyles" koji su imali krila kao šišmiši, repove, rogove i očnjake. Stvaranje takvih likova je bilo jednako isticanju slika demona i podupiranju Sotone. Zaposleni u Disneyu su primali prijetnje smrću i dosađujuće prijedloge. Direktoru prodaje su izravno rekli da će gorjeti cijelu vječnost. Čini se da su demonstratori shvatili ideju pakla sasvim ozbiljno.

U ovom dobu političke korektnosti, česta je situacija vraćanja na izraz "svatko je u pravu na svoj način". Zar ne možemo reći da ljudi poput ovih, koji vjeruju u doslovnu interpretaciju Biblije, imaju pravo na svoje mišljenje? Ne važi li njihovo mišljenje kao i svako drugo? Vjerojatno, ali što dublje gledamo vidimo da postoje brojni logični problemi s doslovnom interpretacijom. Najistaknutiji problem je to što su paklene muke i ugode raja potpuno subjektivne vrijednosti. Što je strašno nekome ne mora biti loše drugima; što je prekrasno i ugodno meni ne mora biti i vama.

Na primjer, promotrite slučaj mazohista. Ide li takav pojedinac u raj ili pakao? Ne bi li za njega raj bio mjesto gdje može do mile volje uživati u boli? Ne bi li za njega pakao bio mjesto na kojemu ne postoje bol i patnja? Ne bi li ovo bilo potpuno suprotno od klasične koncepcije? Drugi je problem, jednako šepav, teškoća s usklađenim postojanjem pakla s beskonačnom ljubavi Božjom. Ako Bog stvarno voli svoju djecu, zašto bi čak i najgrešnije od nas osudio na vječnu patnju? Zašto ne samo vječni zatvor, bez groteskne muke? Ne bi li gubitak slobode i izbacivanje iz raja bili dovoljno velika kazna?

Pogledajte naš kazneni sustav. Što u novije vrijeme radimo sa svojim najmrskijim zločincima? Često nam je dovoljno da ih držimo odvojenima od društva; nemamo potrebu da im nanosimo bol. To nije bio slučaj nekad u dobu barbarstva (ili, priznajem, u nekim dijelovima svijeta danas). Na tom stupnju ljudskog razvoja društvo nije oklijevalo s mučenjem zatvorenika i mnoge su okrutne naprave stvorene upravo s tom svrhom. Nije bilo dovoljno pogubiti zločinca; želja za krvlju je zahtijevala najbolniju i najstravičniju moguću smrt - kao što je "čelična djevica" (eng. Iron Maiden; op. prev.).

Radi se o Iron Maidenu iz Nuremburga, ne o Iron Maidenu kao heavy metal grupi. Naprava koja se koristila najranije od 1515. godine na sebi je imala šiljke različite dužine na unutarnjoj strani poklopca koji bi se nad žrtvom polako zatvarao kako bi šiljci probijali različite dijelove njegovog tijela upravo toliko da omoguće neizdrživu bol ali ne i trenutnu smrt. Drugi najkraći šiljak bio je namijenjen očima kako bi žrtva izgubila vid nešto prije nego bi se posljednji šiljak zabio u srce i napokon ubio mučenika.

Većina nas želi vjerovati da smo kao vrsta prerasli ovu užasnu fazu. Danas se čak i prema najgorim od najgorih zločinaca odnosimo na human način. Ako nekoga moramo osuditi na smrt, činimo to što je moguće brže i bezbolnije. U usporedbi sa sustavom koji smo sami stvorili, zar se doslovna slika pakla i najužasnije zamislive patnje ne čini divljom i primitivnom? Ako je Bog u svakom pogledu veći od ljudskih bića, zar ne bi njegova samilost također nadišla našu? Ako se čak i mala ljudska bića, nesavršena i rođena u grijehu, mogu uzdignuti iznad okrutnog odnosa prema zlobnima, pa zašto onda to ne bi i Bog, primjer savršenstva?

Kad gledamo na ovaj način, brzo dolazimo do zaključka da ako je Bog istinsko utjelovljenje ljubavi i milosrđa, ne bi dopustio postojanje pakla kao mjesta gdje grješnici zauvijek gore. Čini se da je čovjek izmislio koncept pakla za specifičnu namjenu, a to je zastrašivanje ostalih ljudskih bića. Nehumana i barbarska priroda pakla je jednostavno zamisao onih koji su taj mit i izmislili. Ključ ove realizacije leži u podrobnom razmišljanju. Ljudi koji se i dalje drže starog mišljenja su oni koji se ne zamaraju mentalnom potjerom za grananjem i dubljim smislom svojih vjerovanja.

Kad razmišljate o tome, oslobađate se okova neznanja i divljaštva i vidite neminovnu istinu. Raj i pakao postoje u svakom od nas. Samo tako može biti. U svakom trenutku možemo iskusiti bilo oba ova ekstrema bilo svaku mogućnost između njih. Ne odlazimo u raj ili pakao nakon smrti; prenosimo se tamo i, iako to većina ljudi ne shvaća, imamo sposobnost doći ili otići po želji.

Zaboravite sve o vječnim mukama i besmislice o mukama koje neće prestati. Mi smo zrele duše i razvijeni duhovi koji se ne moraju više držati na nivou strašnih priča. Ne treba nam moralnost nametnuta prijetnjama i kaznama; naša vlastita moralnost izvire iz nas samih, pokretana prirodnom čežnjom za skladom, ljubavi i jedinstvom. Kad se o tome radi, vlastita nas svijest, naše više ja, lekcije sudbine i duhovni učitelji vode jednostavnim putovima koji su mnogo djelotvorniji nego što bi strah ikad mogao biti.

Mudraci su bili u pravu u vezi raja i pakla. Još jednom vidimo kako njihova drevna mudrost može biti tako daleko, često i ispred, naših "modernih" vjerovanja.