PREDVORJE BIJELE TIŠINE
slika: digital art
Pitanja lome dan,
prelama se sve
i odlazim polako u san,
jer negdje u iluziji
iz duše izlazi proročanstvo
satkano od zelene trave i uvelog lišća,
da bi me sakrilo u ovim
melankoličnim jesenskim danima.
U kasni sat ovog poslijepodneva
kad se ne čuje dah ocvale breze
i kad me na pučini života
nitko ne očekuje,
crveno Sunce se užarilo,
u daljinama se pokazalo
i pitanje mi postavilo.
U toj poslijepodnevnoj kompoziciji
melankolije i elegičnih slova
praznina se objavila u bjelini tišine,
zauzela mjesto u kutu iza očiju
pa me doziva svojim sablasnim zazivom.
Otići ću opet putem Mjeseca,
zatvorit ću srce u predvorje bijele tišine
i neću se bojati te istine,
jer me srebrni mjesečev sjaj
vodi u apstraktnu stvarnost
gdje se ne snalazim kao nekad,
ali iz podzemlja mojih želja progovara Vestalka
koja se javlja uvijek
kad sam najtiša i najčudnija.
Na raskrižju kod predvorja tišinei bijele neistine
zaustavit ću se sa nemirom u duši
i blagoslovom za tebe.
Nema me,
opet me nema,
odlutala sam u moju čudnu poeziju,
zatvorila sam stari svijet,
razvezala savez Neba i Zemlje
i opet načinila gordijski čvor snova
gdje na predvorju bijele tišine
pokušavam odgonetnuti put za dalje.
napisano: 04.11.2012. u 15:52 na portalu Magicus, a iz 2. zbirke
"PREDVORJE BIJELE TIŠINE“
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/predvorje-bijele-tisine
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-7889-28-9Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (22) * ispiši * #
