Sewen 2

utorak, 31.03.2020.

DON ANTE ŽDERIĆ



Ne vjerujem u Boga koji kažnjava svijet pandemijama ili prirodnim nepogodama. To nije Bog kojeg nam je objavio Isus Krist. To uopće ne bi bio Bog, nego neki demon.

Ne vjerujem u Boga koji ne bi poštivao autonomiju svemira i prirode u njemu, pa i onda kad to podrazumijeva mutacije virusa, zaraze, oboljenja i smrti. Ma koliko bih god htio čudesnu Božju intervenciju koja bi zaustavila svaku bolest i patnju, posebno djece i nevinih.

Ne vjerujem u Boga koji se osvećuje i koji bi postao bijesan zbog grijeha čovječanstva, pa bi zbog toga svijet prepustio pomoru, apokalipsi, katastrofi, zatoru. Ne vjerujem u nestrpljivog Boga koji ne bi imao samilosti prema svojoj ljubljenoj djeci.

Ne vjerujem u Boga zakona i pravila za koje slijepo traži da ih se čovjek drži jer bi u protivom uslijedile sankcije s neba. Ne vjerujem u Boga s pendrekom u jednoj i knjigom pravila u drugoj ruci. Ne vjerujem u Boga kojem norma ne bi bila milosrđe.

Ne vjerujem u Boga koji bi stvarao ljude kao robu s greškom. Jedina greška je zlo na koje se sami odlučimo i koje sami (ne) počinimo.

Ne vjerujem u Boga koji bi bilo što nametao, pa ni samog sebe. Stvoreni smo slobodni i pred tom se slobodom i On klanja. Zato je vjera ili slobodno opredjeljenje za Boga ili je nema. Svako nametanje vrednota, pa i vjere, je ideologija, a svaka ideologija gazi čovjeka.

Ne vjerujem u Boga koji ne bi računao s križem. I sam je Bog u Kristu iskusio patnju. Križ odgaja, oblikuje, preobražava, obraća, otvara oči, umnaža ljubav. Krž čisti čovjeka i ogoljuje do dna duše. Ne vjerujem u Boga lakih i bezbolnih rješenja.

Ne vjerujem u privatnog Boga, Boga grupa, grupica, strančica, jata, izabranih, prečasnih, velečasnih, eminencija, preuzvišenih, prepodobnoh, podobnih, premasnih, uzoritih, veličanstava, nacionalnog ili nacionalističkog Boga, Boga fundamentalista, ideologa, isključivih ili ljudi koji nešto bilo kome nameću. Ne vjerujem u Boga koji bi dijelio ljude ni po jednoj osnovi, osim po dobroti.

Ne vjerujem u Boga za kojega mi bilo tko tvrdi ili se ponaša kao da na njega isključivo ima pravo, da postupa u njegovo ime, da od njega ima posebno izabranje ili poslanje, Boga u čije mi ime netko docira, propitkuje, diktira, obilježava, etiketira... Ne vjerujem u Boga „naših“ nasuprot Bogu „njihovih.“

Ne vjerujem u Boga lančanih poruka, privatnih objava, Boga spektakularnih i bizarnih čudesa, Boga kojeg se svaki dan, tjedno ili mjesečno može naručiti za objavu ili zabavu, ne vjerujem u Boga upregnutog u profit, interes ili promidžbu.

Ne vjerujem u Boga u službi prepobožnosti, duhovnog elitizma, izvrnutih očiju i nakrivnjene glave u tobožnjoj poniznoj molitvi, ne vjerujem u Boga pobožnosti koje bi mjerio na normu, duljinu, visinu...

Ako sam u nečijim očima zbog ovoga izvan nečijih normi vjernika i svećenika, čak do sablazni – neka sam! Drago mi je.

31.03.2020. u 21:24 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 30.03.2020.

30.03.2020

Mislim da sam spreman voljeti. I mislim da bih trebao voljeti. Opet. I da bih trebao biti spreman, voljen... zavoljen... Ne znam koja mi je riječ prihvatljivija, a neobičnija. Orginalnija.
Pišem li ja ovo prvu stranicu dnevnika potaknut viškom vremena zbog ovog Corona virusa koji pelješi cijeli svijet. Još usput nadoknađujem propušteno; čitam dnevnik Anne Frank. Ima smisla...
Zapravo, htio sam o pažnji i nedostatku iste. Nikad se nisam zaboravio smijati, al nedostaje ona emotivna nota koja razagali dušu i ponese je gore gdje je zrak rijeđi.
Jučer sam podebljao crtu ispod koje sam ostavio brojne razgovore. Osjećam se ko pubertetski zreo pedesetjednogodišnjak.
Dakle, pažnja, ljubav... A da li sam uopće spreman na kompromise?! Tko se može naviknuti na hrkanje? Na vruća stopala? Na rano buđenje? Na red koji sam postavio, slažući stvari vlastitim očima i stilom...
Ne znam koliko će me držati ova forma zabilješki?! Al idem se okušati glumeći da sam sposoban biti konceptualni umjetnik koji ništa novo nije otkrio...

30.03.2020. u 21:35 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 11.03.2020.

C19

11.03.2020. u 20:37 • 7 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2020 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Lipanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (9)
Ožujak 2020 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Travanj 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (7)
Lipanj 2015 (9)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (5)

NEŠTO ŠTO SE NE ZABORAVLJA


07.10.2006 - Rođendan ovog Bloga!

If you understand or if you don't,
If you believe or if you doubt,
There's a universal justice...
And the eyes of truth,
Are always watching you...








sewen


14.03.1969.

sewen@net.hr







In every colour there's the light,
In every stone sleeps a crystal,
Remember the Shaman when he used to say...
Man is the dream of the dolphin...