Sewen 2

nedjelja, 29.11.2020.

OSTANITE DOMA

E pa je! Uvatila me. A mislija sam lišo proć. I cjepija sam se protiv gripe. Drugi su se bojali nekih čipova i sličnih gluposti. Ja sam hrabar i ja oću sve.
Prvi dan sam se tresa, da sam skoro tuka u plafon iz kreveta. S fibrom 38.6. Pomislija sam, možda je gripa. Priznojia se 18 puta i ujutro bija ka nov. A onda je počela tuć glava. I kosti bole. I koža vriđa... nema okusa ni mirisa.... panika! Nisam cilu noć spava od straja da ću se ugušit. Onda sam ubija oko prid zoru.
I evo traje... peti dan. Testiranje mi tek u utorak. Znam da nije lako i da nas je masu. Pozdrav svim doktorima i medicinskim braćama i sestrama, svima šta se brinu za bolesne. Ja sam doma i fala Bogu ne triba.
Čuvajte se svitu. Ne slušajte ove šta držu mitinge i demonstracije. Neću sad ni ja držat miting. Ostanite doma...

29.11.2020. u 15:10 • 21 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.11.2020.

ZATVORENO


(Nisam se razbolio)
Samo sam umoran i umotan svakodnevnim bombardiranjima, lošim vijestima; teško je ratovati bez cilja. Valjalo bi do Visa ili Lastova. Tamo je mir i tišina, a ljudi se i dalje smiju...
Al ja sam u Splitu... Želim kao i svi vi, da prođe, da se ugasi, da nestane...

01.11.2020. u 13:36 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 26.10.2020.

POVEŽITE SE

Slušam i gledam prilog o listi čekanja na magnetsku rezonancu u svim Rvackim gradovima i ne virujem, a virujem da se čeka i do priko 600 dana. U Splitu još najmanje, 477. Lipo za popizdit...
I objašnjavaju kako se svit naruči na više mista pa ne otkažu termin u jednoj bolnici kad dođu na red u drugoj i tako nastaju nepotrebni redovi, bla, bla, bla...
Ma, POVEŽITE SE. Pa 21. smo stoljeće. Sve je uvezano, povezano, privezano.... Ovo je da se čovik totalno snerva koliko je komplicirano bit Rvacki građanin...

26.10.2020. u 21:41 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.10.2020.

KO TO TAMO PEVA

05.10.2020. u 19:45 • 6 KomentaraPrint#

subota, 26.09.2020.

KAPELSKI KRESOVI

26.09.2020. u 10:32 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.09.2020.

10.09.2020

Danas mi je isto neki dan, pun, prepun ludila. Prepun umora. I sunca. Al ne odgovara mi više. Radije bi se skrio pod pljuskom oblaka u autu bez klime i....
Pomislih nakon duže pauze da me krenulo. Al "neće karta poštena čovika" kažu moji pučani.
I naravno da ne vidim moju krivnju. Savjetovao sam se već. Na mojoj su strani. Al ne ohrabruje. Nema utjehe...
Produktivan sam zato u gimnasticiranju i pisanju pjesama. Mislim da sam i danas stvorio 3 remekdjela. Al polako....
Idem završit ovaj dan, dok je još - dan...

10.09.2020. u 17:52 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.08.2020.

BANANA SPLIT

13.08.2020. u 22:51 • 10 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.07.2020.

SEWEN

13.07.2020. u 21:52 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.06.2020.

PREPISANO

Rođen sam kao bijelac, što me čini rasistom.
Ne glasujem za stranke ljevice, što me čini fašistom.
Heteroseksualac sam što me čini homofobom.
U braku sam bio sa ženom 25 godina što me čini zaostalim.
Posjedujem svoju kuću, što me čini sumljivim bogatim vlasnikom.

Obožavam mladu janjetinu sa ražnja, što me čini pobornikom zlostavljanja životinja.
Ja sam kršćanin, što me čini nevjernim psom u očima nekoliko milijuna muslimana i klerofašistom u očima antifa.
Imam preko 50 godina što me čini starim idiotom.
Razmišljam, ne gutajući sve ono što mi tisak i e-mediji diktiraju, što me čini reakcionarom...

Cijenim svoj hrvatski identitet i svoju zapadnu kulturu, što me čini ustašom i ksenofobom.
Želio bih živjeti sigurno i vidjeti delikvente u zatvoru, što me čini gestapovcem.
Vozim na dizel, što me čini zagađivačem.
Mislim da bi svi trebali biti nagrađeni po zaslugama, što me čini antisocijalnim liberalom.

Strogo sam odgajan i zahvalan sam roditeljima na tome, što me čini mučiteljem djece i protivnikom njihova razvoja.
Vjerujem da je obrana zemlje briga svih građana, što me čini militaristom.
Imam poštovanje prema radišnim, nesebičnim i izuzetno uspješnim ljudima, što me čini socijalno retardiranim.
Na kraju zahvaljujem svim prijateljima koji se još uvijek usuđuju družiti se sa mnom unatoč ovim brojnim manama.

...eto, trudiš se biti ispravan , pa kako god okreneš ne vridi........

22.06.2020. u 14:37 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.05.2020.

21.05.2020

Nekad mi se čini da je ljubav šalica kave. Kad kavu skuhamo, vruća je. S vremnom se ohladi. I slaba mi je utjeha da je hladna kava dobra za ten. Ne pijem ni tu kavu, ni tu priču...
Kad razmišljam o ljubavi, mogao bih na tisuće usporedbi pronaći. Al sve su nalik jedna na drugu. Sve imaju isti uzlet i pad.
Međutim, najgore je ono vrijeme između pada i novog uzleta koji zapravo rijetko kad i dođe. Taman se malo zaletimo i slijedi greška u koracima. (Nebitno s čije strane)...
Ako postoji pakao i raj, onda je to stanje - čistilište. No za duše u čistilištu postoji molitva. I većina vjernika vjeruje da pomaže umornim dušama.
Za životno čistilište nema molitve. A od nade se i najizdržljiviji umore.
Znam za izreku - kad se najmanje budeš nadao.... Čudo!?
Ne preostaje mi ništa više, nego svaki dan se najmanje nadati. To mi jedino dobro ide...
(Ne želim biti slobodan!)

21.05.2020. u 17:25 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 13.05.2020.

SRETAN PUT

13.05.2020. u 21:32 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 10.05.2020.

DODIR VODE...

10.05.2020. u 22:17 • 4 KomentaraPrint#

MAMA

10.05.2020. u 14:23 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 06.05.2020.

06.05.2020

Polako, ali sigurno, oslobađamo se virusa, a iskopavamo opet duhove prošlosti. Da, dugo su bili u ormaru, pod pločama, na pločama i što je najgore, u srcima.
Baš je očajnički zgodno vikati i pisati, za dom spremni. (Kao da nam polukarantena nije bila dovoljna.) O Bože moj, lijepo li je Hrvat biti i Hrvatom se zvati, klicajući tim starim parolama, da nas se čuje. I odmah smo ponosniji jer cijeli svijet treba znati tko smo i što smo. Ništa osim te samoprozvane uljuđenosti nije bitno u današnjim vremenima. Dozvoljavam sebi cinizam!
A Država nam na koljena pada. Ne zbog toga što nam zahvaljuje, već što je nemoćna i siromašna. Onemoćala od svih tereta ekonomije.
Žao mi je što nekolicina grlatih s parolama, kao i nekolicina samoprozvanih slikara grafita i simbola mogu privući toliko pažnje na sebe, a sve to uz blagosov nekih sitnih uličnih političara. Žao mi je kad takav glas dopre do mene jer me je izmorio sram i vječno objašnjenje - ja nisam taj!!!
Čak nemam nikakvu poruku za spomenute. Nit uočljiv naslov na ovih par rečenica. Samo želim da napisano prođe neopaženo, baš kao i oni. Da nam djeca više slobodno dišu...

06.05.2020. u 17:05 • 12 KomentaraPrint#

utorak, 05.05.2020.

IZ KAMENA...

05.05.2020. u 11:30 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 29.04.2020.

RUŽA

29.04.2020. u 11:08 • 6 KomentaraPrint#

petak, 24.04.2020.

SVETI DUJE PROTIV COVID19

24.04.2020. u 22:35 • 3 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.04.2020.

BUDIMO KAO DJECA...

20.04.2020. u 14:33 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.04.2020.

19.04.2020

Ljudi su i dalje nervozni. Iako su mjere o suzbijanju ove virusne pošasti ublažene, nervoza se i dalje osjeća. Redovi pred supermatketima su i dalje vidljivi, mada nije nešto što bi mene iznerviralo jer treba prihvatiti situaciju kakva jest. No nisu svi isti. Danas je poprilično neuredan čovjek stao iza mene ne vidjevši iza ugla dvije gospođe. I kad je red krenuo dalje, one su se pobunile. Na to je On odreagirao - Pa zna se bogati di je red. E saš čekat i neš prije mene.
- Ma jeli?! - oglasi se starija - kako možete bit takvi? Mi smo stali ode kod skala jer tamo nije bilo mista.
- A ti si stala, a ti sitala... šta mene briga, zna se red.
- Ali gospodine - sad će mlađa - svi ćemo doć na red. Al mi smo stvarno došle prije...
- Ajde muči tamo glupačo glupa, neš gospemi prije mene...evo neka čovik reče...vidiga koliki je, moga bi nas sve istuć...- obraćajući se meni...
Nisam se htio mješati al budući da sam prozvan - dragi moj gospodine, tim nastupom nećete ništa postići. Nisam se došao tući, a vas molim da se prema damama ponašate kako zaslužuju. Ako ste gospodin, ne možete im reći da su glupe... - i okrenem se. Svi su utišali. Pomislih da je to, to.
No onda su dame pokazale svu raskoš nedamskog ponašanja i izvrijeđale prvotnog napadača koji se čak i izvinio...
Došao sam na red i ušao u trgovinu. Poprskao ruke dezinfekcijskim sredstvom i pomislio, da barem i ljudi mogu dezinficirati jezike i misli. Jer malo nam, malo nam treba, kao što nam malo i fali...

19.04.2020. u 13:47 • 4 KomentaraPrint#

petak, 17.04.2020.

VODOVOD

17.04.2020. u 06:45 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.04.2020.

13.04.2020

Nije mi ljubavna nada baš izdržala. Ne znam zašto sam opet pristao na poglede iz daljine. Naivno muško ili glupo muško. Al Uskrs je (priča je od jučer) pa se sjeta i ne računa. Skoro i da se ne osjeća. Osim poklika iz duše - idemo dalje...
Zapuhalo je jugo. Kažu da bura bolje razbistri misli. Uzimam što se nudi. Idem uz vjetar...

13.04.2020. u 17:50 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 07.04.2020.

07.04.2020

Otkako smo pod opsadom virusa, nema se ništa za reći. Pokušajemo živjeti na razmaku od 2 metra. Dobro, koji put nam se i omakne. Al dobro je neke ljude držati dalje od sebe. Ustalilo se i "ovo" pa sad malo manje grlimo jedni druge, a trebali bi, a više hladne komore, škrinje, zidne ormare, police... U mislima odrađujem sve vježbe s interneta da ostanem fit. I dobro mi ide. Još da se riješiti konstantne gladi... a u odluci bi mi trebala pomoći ova posljednja brzopleta zaljubljenost. Da, da... strefilo me brzinski, a glumim da nije pa se durim sam na sebe kad se uhvatim u razmišljanju da previše mislim o... nema još odavanja tajni.
Dobri stari Smoje mi u svojim Pasjim noveletama pomaže da se zamislim i odmaknem od svakodnevnice. Nije ona surova. Nije još. A mogla bi biti! Nego je debela. Troma! Masna...
Skužaj šjor Smoje, ove ptice što pjevaju me mame i ovo sunce me golica. Jučer sam po slobodnoj procjeni za nešto više od sata propješačio oko 9000 koraka. Danas sam instalirao novu aplikaciju. Onu staru. Bolju. Idem... Vrijeme je!

07.04.2020. u 17:23 • 7 KomentaraPrint#

petak, 03.04.2020.

OTPOR

03.04.2020. u 13:04 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.04.2020.

NADA

02.04.2020. u 13:10 • 12 KomentaraPrint#

utorak, 31.03.2020.

DON ANTE ŽDERIĆ



Ne vjerujem u Boga koji kažnjava svijet pandemijama ili prirodnim nepogodama. To nije Bog kojeg nam je objavio Isus Krist. To uopće ne bi bio Bog, nego neki demon.

Ne vjerujem u Boga koji ne bi poštivao autonomiju svemira i prirode u njemu, pa i onda kad to podrazumijeva mutacije virusa, zaraze, oboljenja i smrti. Ma koliko bih god htio čudesnu Božju intervenciju koja bi zaustavila svaku bolest i patnju, posebno djece i nevinih.

Ne vjerujem u Boga koji se osvećuje i koji bi postao bijesan zbog grijeha čovječanstva, pa bi zbog toga svijet prepustio pomoru, apokalipsi, katastrofi, zatoru. Ne vjerujem u nestrpljivog Boga koji ne bi imao samilosti prema svojoj ljubljenoj djeci.

Ne vjerujem u Boga zakona i pravila za koje slijepo traži da ih se čovjek drži jer bi u protivom uslijedile sankcije s neba. Ne vjerujem u Boga s pendrekom u jednoj i knjigom pravila u drugoj ruci. Ne vjerujem u Boga kojem norma ne bi bila milosrđe.

Ne vjerujem u Boga koji bi stvarao ljude kao robu s greškom. Jedina greška je zlo na koje se sami odlučimo i koje sami (ne) počinimo.

Ne vjerujem u Boga koji bi bilo što nametao, pa ni samog sebe. Stvoreni smo slobodni i pred tom se slobodom i On klanja. Zato je vjera ili slobodno opredjeljenje za Boga ili je nema. Svako nametanje vrednota, pa i vjere, je ideologija, a svaka ideologija gazi čovjeka.

Ne vjerujem u Boga koji ne bi računao s križem. I sam je Bog u Kristu iskusio patnju. Križ odgaja, oblikuje, preobražava, obraća, otvara oči, umnaža ljubav. Krž čisti čovjeka i ogoljuje do dna duše. Ne vjerujem u Boga lakih i bezbolnih rješenja.

Ne vjerujem u privatnog Boga, Boga grupa, grupica, strančica, jata, izabranih, prečasnih, velečasnih, eminencija, preuzvišenih, prepodobnoh, podobnih, premasnih, uzoritih, veličanstava, nacionalnog ili nacionalističkog Boga, Boga fundamentalista, ideologa, isključivih ili ljudi koji nešto bilo kome nameću. Ne vjerujem u Boga koji bi dijelio ljude ni po jednoj osnovi, osim po dobroti.

Ne vjerujem u Boga za kojega mi bilo tko tvrdi ili se ponaša kao da na njega isključivo ima pravo, da postupa u njegovo ime, da od njega ima posebno izabranje ili poslanje, Boga u čije mi ime netko docira, propitkuje, diktira, obilježava, etiketira... Ne vjerujem u Boga „naših“ nasuprot Bogu „njihovih.“

Ne vjerujem u Boga lančanih poruka, privatnih objava, Boga spektakularnih i bizarnih čudesa, Boga kojeg se svaki dan, tjedno ili mjesečno može naručiti za objavu ili zabavu, ne vjerujem u Boga upregnutog u profit, interes ili promidžbu.

Ne vjerujem u Boga u službi prepobožnosti, duhovnog elitizma, izvrnutih očiju i nakrivnjene glave u tobožnjoj poniznoj molitvi, ne vjerujem u Boga pobožnosti koje bi mjerio na normu, duljinu, visinu...

Ako sam u nečijim očima zbog ovoga izvan nečijih normi vjernika i svećenika, čak do sablazni – neka sam! Drago mi je.

31.03.2020. u 21:24 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 30.03.2020.

30.03.2020

Mislim da sam spreman voljeti. I mislim da bih trebao voljeti. Opet. I da bih trebao biti spreman, voljen... zavoljen... Ne znam koja mi je riječ prihvatljivija, a neobičnija. Orginalnija.
Pišem li ja ovo prvu stranicu dnevnika potaknut viškom vremena zbog ovog Corona virusa koji pelješi cijeli svijet. Još usput nadoknađujem propušteno; čitam dnevnik Anne Frank. Ima smisla...
Zapravo, htio sam o pažnji i nedostatku iste. Nikad se nisam zaboravio smijati, al nedostaje ona emotivna nota koja razagali dušu i ponese je gore gdje je zrak rijeđi.
Jučer sam podebljao crtu ispod koje sam ostavio brojne razgovore. Osjećam se ko pubertetski zreo pedesetjednogodišnjak.
Dakle, pažnja, ljubav... A da li sam uopće spreman na kompromise?! Tko se može naviknuti na hrkanje? Na vruća stopala? Na rano buđenje? Na red koji sam postavio, slažući stvari vlastitim očima i stilom...
Ne znam koliko će me držati ova forma zabilješki?! Al idem se okušati glumeći da sam sposoban biti konceptualni umjetnik koji ništa novo nije otkrio...

30.03.2020. u 21:35 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 11.03.2020.

C19

11.03.2020. u 20:37 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.02.2020.

OVAJ PUT TJEDNI FRAJER

03.02.2020. u 10:24 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.01.2020.

U SPOMEN...

26.01.2020. u 21:02 • 15 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 04.11.2019.

OPET JA

04.11.2019. u 14:59 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (9)
Ožujak 2020 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Travanj 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (7)

NEŠTO ŠTO SE NE ZABORAVLJA


07.10.2006 - Rođendan ovog Bloga!

If you understand or if you don't,
If you believe or if you doubt,
There's a universal justice...
And the eyes of truth,
Are always watching you...








sewen


14.03.1969.

sewen@net.hr







In every colour there's the light,
In every stone sleeps a crystal,
Remember the Shaman when he used to say...
Man is the dream of the dolphin...