Sewen

Među tim, međutim, nema ništa,
Praznina kao doskočica, poskočica,
Dosjetka, spletka, a svrbi poput prišta,
Jer zašto postoji to - ali, bez lica,
Zašto postoji kao besmislica, bez smisla,
Bez poveza, kao proteza koja ne treba,
Samo vreba...

Među tim, međutim, nema aplauza,
Nesigurni smo u sigurno i obratno.
Sve je skup nekih ispunjenih pauza.
Sve je sveto svetije dok ne bude razvratno.
Pjeni se pjena, a nije morska već ljudska,
Lomi se kao ljuska, jezik se zapliće....
Ajmo sad na piće!