Šetam Zagrebom; Maksimir, Svetice 09. siječnja 18.

Lijepa šetnja po lijepom sunčanom danu, baš kao i jučer i dan prije.
Vikendom je Maksimir posjećen. Prođite pored Švicarske kuće primijetiti ćete sve veća oštećenja na zidu sa istočne strane. Oštećen je, pretpostavljam oluk iznad na katu, a pored i iznad drvene ograde. Ono što me čudi i brine, oštećenje svakim danom je sve veće i vrlo je primijetno. Žalosna sam što sam ga zamijetila i prošlih mjeseci. Kuća kao da je utonula u bajku i - kao da je vrijeme stalo, zapečaćena, prepuštena sebi samoj i malobrojnim šetačima. Tko brine o tome i koliko će popravak koštati kada ga netko tko o tome treba voditi brigu registrira i kada dođe na red za popravak. E, grade, o Maksimiru.
Jučer sam, vraćajući se iz šetnje s Maksimira, još jednom zaljubljeno pogledala našeg Franceka u Trpinjskoj iza novokatnica uz zapušteno imanje na raskrižju s Retkovečkom i ponovo ga poslikala, a danas, a danas, zamislite neeema ga, nema ga više. Na njegovom mjestu svježi tragovi betona; zapečaćene rupe, zakaj? Danas, eto, imam materijalan razlog za tugu;
za sve koji znaju i cijene Pimp My Pump https://hr-hr.facebook.com/pimpmypumpcroatia/

Možete provjeriti i na Google Maps. Tamo je bio samo u drugačijem izdanju. Noviji izgled bio je stripovski, s crnim crtežima na bijeloj podlozi, duhovit i efektan.

Oznake: maksimir